Cerovečki kišobrani ručno se izrađuju više od 100 godina: 'Zadržali smo stari način proizvodnje'

Obiteljski obrt Cerovečki ručno rađene kišobrane izrađuje već više od stotinu godina. Razgovarali smo s kišobranarom Thomislavom Cerovečkim koji je već treća generacija u obitelji koja se bavi ovim poslom. Trenutno su jedini u Hrvatskoj koji su zadržali proizvodnju ručno izrađenih kišobrana, a malo ih je i u Europi. Proizvodnja kišobrana krenula je u Varaždinu nakon čega se preselila u Zagreb. Najpoznatiji je šestinski kišobran, a kišobranar Thomislav, koji već u glavi zna kako će neki kišobran izgledati, ispričao nam je više zanimljivih anegdota.

Obiteljski obrt Cerovečki kišobrani počeo je raditi prije više od 100 godina, otkrio nam je kišobranar Thomislav Cerovečki. Izradu kišobrana u Varaždinu je 1912. započeo Mijo Cepanec, ujak Thomislavovog djeda. Thomislavovog djeda Gabrijela u poslu je zamijenio njegov otac Krešimir. Nakon toga je zajedno s ocem počeo raditi i on pa je tako već treća generacija u obitelji koja ručno izrađuje kišobrane.

‘Zadržali smo način proizvodnje ručnih kišobrana’

Thomislav Cerovečki trenutno samostalno radi sa suprugom i majkom na adresi Ilica 49 gdje je Matica hrvatskih obrtnika. Ispričao nam je kako je nekada u Zagrebu bilo sedam kišobranara, a sada su ostali jedini koji još čuvaju tu tradiciju, odnosno način izrade. Bitno im je da kišobrani budu izrađeni od kvalitetnih materijala, štapa, žica, platna i drške kako bi nastala smislena cjelina – kišobran. Mnoge poslove zajedničkim snagama vode obitelji, a to su i Vučići koji drže antikvarijat Vremeplov.

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

– Obrt se uvijek bavio proizvodnjom i popravkom kišobrana, to je naša specijalizirana djelatnost i oduvijek se bavimo ručno rađenim kišobranima. Nekad su bili samo ručno rađeni, a onda se to u industrijskoj revoluciji pomalo izmijenilo, ali mi smo zadržali taj način proizvodnje ručno izrađenih kišobrana, otkrio nam je Thomislav i rekao kako je osim u Hrvatskoj, malo kišobranara i u Europi.

Nekada su ručno rađene kišobrane ljudi kupovali više, ali ne žale se jer ih i dalje dolaze kupiti i stari i mladi. Ispričao nam je kako je sada manje zainteresiranih jer je veća ponuda. Ako vam treba kišobran danas odete na prvi kiosk, usput se može kupiti nešto kratkotrajno, kako je rekao, a nekada toga nije bilo. Najviše kupaca ima u proljeće, jesen, ali i pred Božić.

‘Šestinski je glavni kišobran, zaštitni simbol Zagreba’

Ispričao je kako stariji više dolaze popravljati kišobrane. Često je to ako imaju dobar kišobran ili su sentimentalno vezani za njega. Stariji gledaju da ne treba sve baciti, kako je objasnio, a i sam smatra da ne treba, posebno ako je nešto dobro. Inače, najpoznatiji je šestinski kišobran o čijoj važnosti dovoljno govori da je dio liste zaštićenih nematerijalnih kulturnih dobara Republike Hrvatske.

Ispričao nam je kako su posebno smiješni muškarci kada dođu kupiti kišobran. Dođu recimo s crvenom jaknom, šarenim tenisicama i ponudi im se neka boja pa ih zanima paše li im neki dezen, a da nije crn. Također, stranci često dođu pohvaliti obrt Cerovečki, a Thomislav nam je ispričao i jednu anegdotu vezanu uz turiste. Kako je rekao, ima mušterija koje vjeruju da se kišobran ne smije otvoriti u zatvorenom, a upravo Francuzi znaju biti praznovjerni pa mora izlaziti van otvarati kišobrane.

– Kišobrani su unikatni pa si mnogi žele staviti inicijale, biraju boje i veličinu kišobrana. Šestinski je ipak glavni kišobran, to je zaštitni simbol Grada Zagreba, njegovo crveno pamučno platno, kesten drška. Svi kad vide tu crvenu boju znaju da je iz Zagreba. Ljudi vole takve fine i kvalitetne stvari. Uvijek kažem da je ljepota individualna, ali glavna odlika tih kišobrana je kvaliteta. Bitno je da ih možete servisirati, ako se nešto dogodi, nekakva greška ili tijekom vremena ako dođe do kvara sve se kod nas može srediti, kazao je.

‘Polako učiš, gledaš kako drugi rade’

– Kao klinac sam dolazio u radionu pomagati, igrati se, bilo mi je jako interesantno. Polako učiš, gledaš kako drugi rade. Tako su u obitelji svi učili jedni od drugih, ispričao je naš sugovornik koji je počeo raditi prije 30 godina od kada se sve izmijenilo, Kako kaže, vrlo brzo se sve mijenja, od materijala pa do modela.

Za vlastiti posao potrebno je imati veliki žar, a da to još uvijek ima otkrio nam je i kišobranar Thomislav. Sretan je kad dobije novu robu, nove materijale i kad sve to spoji. Kako nam je objasnio, već u glavi dobije sliku kišobrana, vidi s kojom drškom će složiti koju boju platna i to mu je najveće veselje. Lani smo posjetili krojački salon Jura, a više o tome možete pročitati ovdje.

– Moraš se u tome naći, moraš biti uporan i ne slušati puno dobronamjernih savjeta sa strane, furat’ svoju priču i kad ide i kad ne ide, nema tu brze zarade, zaključio je.

Učlanite se u mirovina.hr Viber grupu i budite u toku sa svim najbitnijim vijestima za umirovljenike. Pridružiti se možete klikom na link.