Marica (67) odgajateljica: ”Nakon nekog vremena u mirovini osjetila sam olakšanje, ali počela su mi nedostajati djeca”

Ivona Sopina
12. ožujka 2020.
Priče
A- A+

Marica (67) oduvijek je radila s djecom, čak i nakon ulaska u mirovinu shvatila je kako bez njih ne može te se učlanila u udrugu gdje volontira i radi dramsku sekciju s djecom u amaterskom kazalištu. Premda su je godine počele sustizati, mnogo toga joj postaje teško i već neko vrijeme živi sama, poručuje nam da: ” Koliko god usamljeni bili, s djecom nikada niste sami ”.

Marica | foto: Ivona Sopina|mirovina.hr

” Završila sam za odgajateljicu, dugo godina sam radila u Sisku kao tetica u vrtiću i evo sad sam već 12. godinu u mirovini. Cijelog života sam tamo radila i bila sam sretna i zadovoljna, ali kada sam se vratila u Okešinec, svoje rodno mjesto, još nisam otišla u mirovinu jer nisam tada još imala uvjete te sam morala još neko vrijeme putovati. To je jedan od najvećih razloga što sam otišla po onom starom zakonu u mirovinu od 55 godina starosti i 35 staža, iako me zakon još nije tjerao, ali težak mi je bio put, svaki dan po 100 kilometara.

Kad sam se vratila doma jednostavno mi je jedno vrijeme trebao odmor što od obaveza i djece, što od putovanja, psihički i fizički sam se morala odmoriti. Međutim, osjetila sam da mi nešto nedostaje, a to je bio rad s djecom. Zbog toga sam se odlučila uključiti u udrugu ” Naša djeca ” gdje radim i volontiram te radim dramsku sekciju s djecom u amaterskom kazalištu Josip Badalić, Križ. Redovito idemo na smotre, na natjecanja, nastupamo, družimo se i zabavljamo i to nas jako veseli. Ne samo mene, već i djecu, to me neopisivo ispunjava.

Do nedavno sam se brinula i o staroj majci od 90 godina koja je bila nepokretna. Trenutno sam sama i kuća mi je postala pusta, iako imam dva psa koja obožavam, imam i kokice i svinje koje hranim, nemam to sve za sebe nego većinom za djecu, a znate kako je s djecom, uvijek nešto i njima dam i zbog toga se i dalje bavim gospodarstvom.

Imam i svoj vrt o kojem se brinem, vozim auto još uvijek jer bi mi se inače bilo teško snalaziti i mnogo toga ne bi uspjela obaviti, a znate kako je to u starosti, uvijek su tu pregledi kod doktora i tako. Dosta toga mi polagano već postaje teško, razmišljam kako bih se opet malo smirila, ali ne znam kako bih se onda opet uspjela vratiti, a znam kako bi mi djeca opet mnogo nedostajala.

Zato ću raditi dok god budem mogla, a kad radite s djecom, koliko god usamljeni bili, nikada niste sami” – ispričala nam je umirovljenica Marica.