Sociolog o starenju stanovništva: 'Skrb za starije ne bi smjela ovisiti o platežnoj moći'

Hrvatskih umirovljenika je više od 1,2 milijuna, a stariji od 65 godina čine čak 22 posto svih stanovnika. U Hrvatskoj je sve više starijih, ali starenje kao jedan od najvažnijih dugoročnih društvenih procesa ne treba promatrati isključivo negativno, rekao je za Mirovina.hr docent na Odsjeku za sociologiju Fakulteta hrvatskih studija, Ivan Perkov. Starenje stanovništva je istovremeno i rezultat poboljšanja zdravstvene skrbi, životnih uvjeta, prehrane i općeg društvenog razvoja.

Koji su najvažniji uzroci starenja stanovništva? 

Problem starenja stanovništva nastaje kada se produljenje života ne prati dovoljnim brojem rođenih, stabilnim brojem radno aktivnih stanovnika i odgovarajuće razvijenim sustavima skrbi, ističe sociolog Perkov. Najvažniji su uzroci starenja niske stope fertiliteta, sve kasnije zasnivanje obitelji, promjene načina života i obiteljskih obrazaca, gospodarska i stambena nesigurnost mlađih ljudi te iseljavanje velikog broja stanovnika u radno aktivnoj i reproduktivnoj dobi. Na odluke o roditeljstvu utječu i nesigurni poslovi, nedostupnost stanovanja, nedovoljno razvijene javne usluge za djecu te teško usklađivanje obiteljskog i poslovnog života, objasnio je.

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

– Hrvatska je sredinom 2024. imala oko 3,87 milijuna stanovnika. Iako je ukupni broj stanovnika privremeno blago porastao, ponajprije zbog doseljavanja, prirodno kretanje ostaje izrazito nepovoljno, 2024. godine stopa nataliteta iznosila je 8,3, a stopa mortaliteta 13,2 na 1.000 stanovnika. Važno je razlikovati dva procesa, jedno je starenje pojedinaca, koje je prirodan dio života, a drugo starenje ukupne populacije, odnosno povećavanje udjela starijih osoba u odnosu na djecu, mlade i radno aktivno stanovništvo, kazao je sociolog Perkov. Omjer radnika i umirovljenika bilježi porast u svibnju na 1,44, o čemu smo pisali ovdje.

Promjena dobne strukture stanovništva je najvidljivija posljedica starenja

Najvidljivija posljedica starenja stanovništva je promjena dobne strukture stanovništva. Nekadašnja demografska piramida, sa širokom bazom djece i mladih, sve više poprima oblik u kojem su mlađe generacije malobrojnije, a srednje i starije dobne skupine brojnije. To mijenja gotovo sve sustave društva, tržište rada, mirovinski i zdravstveni sustav, obrazovanje, stanovanje, promet i organizaciju lokalnih zajednica, naglasio je sociolog Perkov.

– Posebno je važan sve nepovoljniji odnos između broja umirovljenika i zaposlenih koji uplaćuju doprinose. To stvara pritisak na mirovinski sustav, ali rješenje ne smije biti samo u smanjivanju prava ili povećavanju dobi za umirovljenje. Potrebno je povećavati zaposlenost, produktivnost i plaće, smanjivati nesigurne oblike rada te osigurati da ljudi koji rade mogu svojim doprinosima održavati sustav međugeneracijske solidarnosti. Rast će potreba za zdravstvenim uslugama, dugotrajnom skrbi, pomoći u kući, gerontologijom, palijativnom skrbi, fizioterapijom i različitim oblicima podrške starijim osobama i njihovim obiteljima, kazao je docent na Fakultetu hrvatskih studija.

To će otvoriti i nova zanimanja, ali ona moraju biti profesionalizirana, primjereno plaćena i društveno vrednovana. Danas se velik dio skrbi za starije u Hrvatskoj još uvijek oslanja na članove obitelji, osobito na žene. OECD procjenjuje da otprilike svaka treća starija osoba ima potrebu za nekim oblikom dugotrajne skrbi, dok je tek oko tri posto obuhvaćeno organiziranom izvanobiteljskom ili skrbi u zajednici, rekao je Perkov i dodao da starenje donosi i opasnost od usamljenosti, društvene izolacije, digitalne isključenosti i siromaštva.

'Usamljenost i ovisnost o pomoći mogu biti izraženije na selu nego u gradovima' 

Starenje posebno teško pogađa ruralna, otočna, brdska i prometno izolirana područja. Mladi se sele prema većim gradovima ili u inozemstvo, dok u manjim mjestima ostaje razmjerno veći broj starijih stanovnika. Posljedica nije samo smanjenje stanovništva nego i postupno nestajanje društvene infrastrukture, zatvaraju se trgovine, škole, ambulante, poštanski uredi i autobusne linije.

– Starija osoba u gradu u pravilu ima bliži pristup bolnici, liječniku, ljekarni, javnom prijevozu, domu za starije i različitim društvenim sadržajima. U ruralnom području ista osoba može biti udaljena desecima kilometara od osnovne zdravstvene ili socijalne usluge. Poseban je problem kada osoba više ne može voziti, a javni prijevoz ne postoji. U takvim područjima često slabe i neformalne mreže pomoći. Tradicionalna slika prema kojoj se u selu svi međusobno poznaju i pomažu više nije uvijek stvarna jer su susjedi također ostarjeli, a djeca i rodbina žive daleko. Stoga usamljenost i ovisnost o pomoći drugih mogu biti izraženije nego u gradovima. S druge strane, ni život u gradu automatski ne osigurava kvalitetnu starost. Stariji ljudi mogu živjeti sami u nepristupačnim zgradama bez dizala, među velikim brojem ljudi, ali bez stvarnih društvenih odnosa. Razlika je prije svega u dostupnosti usluga, prijevoza i infrastrukture, a ne samo u broju stanovnika, pojasnio je sociolog Perkov.

'Važno je i sprječavanje siromaštva povećanjem najnižih mirovina'

Prvi cilj politike mora biti omogućiti dostojanstven život u starijoj dobi. Starost nije bolest niti društveni teret, a ulaganje u skrb za starije nije samo trošak nego pokazatelj civilizacijske razine društva. Hrvatska bi trebala razviti dostupnu mrežu pomoći i njege u kući, dnevnih boravaka, gerontoloških centara, patronažnih službi, organiziranog prijevoza i mobilnih zdravstvenih timova. Većina ljudi želi što dulje ostati u vlastitom domu i poznatoj zajednici pa bi institucionalni smještaj trebao biti samo jedan od oblika skrbi, a ne gotovo jedina mogućnost kada obitelj više ne može sama pružati pomoć, kazao je profesor Perkov. Hrvatska dobiva 18 centara za starije, o čemu smo pisali ovdje.

– Potrebno je povećati kapacitete javnih i neprofitnih domova za starije, skratiti liste čekanja i jasnije kontrolirati kvalitetu privatnih ustanova. Skrb ne bi smjela ovisiti samo o platežnoj moći korisnika ili o tome ima li osoba kćer, suprugu ili drugog člana obitelji koji može napustiti posao i preuzeti njegu. Važne su i mjere bolja podrška obiteljskim njegovateljima, pravo na predah od skrbi, edukacija njegovatelja, fleksibilno radno vrijeme, profesionalizacija zanimanja u sustavu njege, prilagođavanje stanova i javnih prostora starijim osobama, razvoj palijativne skrbi te sprječavanje siromaštva povećanjem najnižih mirovina, istaknuo je. Država bi trebala sufinancirati smještaj u domovima, rekao nam je ovdje umirovljenik Boško.

Od nordijskih država može se učiti o snažnijem javnom financiranju kućne i lokalne skrbi, od Nizozemske o povezivanju stanovanja, zdravstva i skrbi, a od Njemačke o sustavnijem osiguranju za dugotrajnu njegu, naveo je sociolog Perkov. Modele ne treba mehanički preslikavati, ali oni pokazuju da se odgovornost ne smije gotovo potpuno prepustiti obitelji. OECD upravo za Hrvatsku preporučuje poboljšanje dostupnosti i pravednosti dugotrajne skrbi te snažniju podršku obiteljskim njegovateljima.

– Istodobno treba voditi ozbiljnu stambenu, obiteljsku i radnu politiku za mlađe generacije. Jednokratne novčane naknade same po sebi neće preokrenuti demografske trendove ako mladi nemaju siguran posao, dostupno stanovanje, vrtić i realnu mogućnost usklađivanja rada i obitelji. Doseljavanje može ublažiti nedostatak radnika, ali ne može biti zamjena za demografsku, socijalnu i razvojnu politiku. Migrante treba uključivati u društvo, omogućiti im učenje jezika, zaštitu radnih prava i uvjete za trajni obiteljski život, a ne promatrati ih samo kao privremenu radnu snagu, naglasio je sociolog.

'Hrvatska bi do sredine stoljeća mogla imati oko 3,1 milijuna stanovnika'

Realno je očekivati nastavak starenja stanovništva, smanjenje broja stanovnika i radno aktivne populacije te daljnju koncentraciju ljudi u Zagrebu, priobalnim gradovima i nekoliko većih regionalnih središta. Istodobno će dijelovi Slavonije, Banovine, Like, Dalmatinske zagore, otoka i drugih slabije povezanih područja nastaviti gubiti stanovništvo i osnovne javne funkcije. Prema projekcijama Ujedinjenih naroda, Hrvatska bi se do sredine stoljeća mogla približiti broju od oko 3,1 milijuna stanovnika. OECD navodi i procjenu prema kojoj bi se broj stanovnika radne dobi između 2024. i 2050. mogao smanjiti za približno četvrtinu, dok bi na deset osoba radne dobi dolazilo gotovo šest osoba starijih od 65 godina. Projekcije nisu sudbina, ali jasno pokazuju smjer kretanja ako se postojeći trendovi bitno ne promijene, pojašnjava docent na Fakultetu hrvatskih studija.

– Ne očekujem da će Hrvatska u sljedećih nekoliko desetljeća postati zemlja bez stanovništva, ali će biti starija, prostorno neravnomjernije naseljena i u većoj mjeri ovisna o doseljavanju. Pitanje zato nije samo koliko će nas biti, nego kako ćemo živjeti, gdje će ljudi živjeti i hoće li imati dostupne javne usluge. Demografsku politiku ne treba svoditi na pozivanje ljudi da imaju više djece. Ljudi će se lakše odlučivati na obitelj kada imaju sigurnost, stanovanje, kvalitetne vrtiće, stabilne poslove i povjerenje u institucije. Jednako tako, uspjeh društva ne treba mjeriti samo brojem rođenih nego i time omogućujemo li djeci, mladima, zaposlenima i starijima kvalitetan i dostojanstven život, istaknuo je. 

Starenje stanovništva nije kratkotrajna kriza koja se možeriješiti jednom mjerom. To je trajna društvena promjena kojoj treba prilagoditi mirovinski i zdravstveni sustav, tržište rada, gradove, sela i sustav socijalne skrbi. Najgore bi bilo suprotstaviti generacije i starije prikazivati kao teret mladima. Održivo društvo počiva upravo na međugeneracijskoj solidarnosti, točnije da današnji zaposleni skrbe za starije, kao što su prethodne generacije ulagale u njihovo odrastanje, obrazovanje i budućnost, zaključio je sociolog Perkov.

Pridružite se našoj Viber zajednici i prvi saznajte sve informacije.