Komentar: Mediji, kao zrcalo društva, osobe s invaliditetom predstavljaju samo kroz njihov invaliditet

Način razmišljanja, djelovanja i odnosa prema osobama s invaliditetom,tretmani i stavovi projiciraju se kroz medije, odnosno mediji su zrcalna slika društva u cjelini u ophođenju prema osobama s invaliditetom.

Piše: Tugomir Eršek

Osobe s invaliditetom odskaču u percepciji društvenih normi, pa ih okruženje ne prihvaća kao osobe s dobrim i lošim osobinama, bez obzira na invaliditet koji imaju.

Sam moj dojam o medijskoj prezentaciji osoba s invaliditetom je prilično loš, a radi se o društvenoj normi (prihvatljivog) ponašanja, o jednakosti i različitosti te o samoj osobini ljudskosti, o platformi normalnog ponašanja i komuniciranja.

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Sveobuhvatna analiza prezentacije OSI-a u medijima daje vrlo konkretan odgovor na pitanje (gore postavljeno) da su osobe s invaliditetom slabo ili gotovo nikako zastupljeni u medijima, a kada i dođu u poziciju prezentirati sebe i svoj rad, to se svede na njihovu invalidnost, a trebalo bi posvetiti puno više pažnje na društveni život i rad i cjelokupnu sliku njihovog života i djelovanja u samom društvu.

Na takav način ograničavanja iskoraka u prezentiranju osoba s invaliditetom, one postaju “getoizirane”, u svom svijetu, bez mogućnosti izlaska na svjetlo pozornice društvenih događanja.

Optimističnija slika o krucijalnim problemima osoba s invaliditetom uspostavljena je kroz neprofitne medije koji imaju drugačiji pristup i pozitivnu tendenciju zaokupljenosti osoba s invaliditetom. Tretiraju ih na način razmišljanja i djelovanja kao sinergija normalnosti odnosno jednakim sudionicima društva u kojem žive i rade. Dolazimo do zaključka da je potrebno puno više senzibilizirati javnost o načinu života osoba s invaliditetom i treba poraditi na naprednom načinu koji osnažuje i obećava.

Sporo se krećemo prema naprednom prezentiranju osoba s invaliditetom, ali blagi pomaci srastaju u krupne korake.

Mediji se, općenito, fokusiraju na nekoliko modela prikaza osoba s invaliditetom:

-socijalne patologije (sažaljenje)
-“super heroj”
-medicinski model (oštećenje)
-model troška (osobe s invaliditetom samo iziskuju financijske potrebe i skrb uz dodatni trošak).

Postoje iskrivljeni stavovi građana,a mediji ne daju realnu konstrukciju stvarnosti o osobama s invaliditetom.Dakle, stereotipe treba mijenjati uz nove spoznaje kroz medije (TV,novine). Medijske sadržaje treba pojačati s osobama s invaliditetom koji bi bili daleko više zastupljeni u stvarnosti (npr. voditelj dnevnika).

Zaključak je da medijska uključivost može pozitivno utjecati na osobe s invaliditetom u smislu percepcije društva, gdje su mediji alati za objektivnu sliku osoba s invaliditetom,te da je moguće oplemenjivati principe i svijest društva što se tiče osoba s invaliditetom.