Kaos u obiteljskim domovima: "Premale kazne i loš nadzor potiču ilegalni rad"

Požari u dva obiteljska doma, Andraševcu i Dugom Ratu, sa smrtno stradalim korisnicima tijekom 2020. su bacili negativno svjetlo na rad obiteljskih domova koji su godinama poslovali i mimo propisanih minimalnih uvjeta. Radili su ilegalno, bez stručnog osoblja, ostavljajući korisnike same u izoliranim objektima tijekom noći. Svemu je kumovala bezuvjetna želja za što većim profitom, u nedostatku javnih smještajnih kapaciteta za starije. Država je tek neznatno pooštrila uvjete rada, ali konačna zakonska rješenja i dalje su na čekanju. Na ovaj problem upozorava i pučka pravobraniteljica Lora Vidović.

Hrvatska ima više od 400 obiteljskih domova za smještaj oko 10 tisuća korisnika. Tu je i oko stotinu privatnih domova za njih još oko šest tisuća. Da se tijekom 2020. nisu dogodila dva požara koja su odnijela živote osmero korisnika, poslovanje mnogih od njih nastavilo bi se mimo minimalnih zakonskih propisa. Država je malo pooštrila kriterije, no i dalje ne nudi cjelovito rješenje kroz već odavno najavljen novi Zakon o socijalnoj skrbi koji nije donesen ni u 2020. godini.

Nastavljaju raditi bez dozvole jer su kazne premale

No, neke izmjene su napravljene pa je tako, između ostaloga, povećan i broj inspektora na terenu. Trenutno ih je 29, što je nešto veća, ali i dalje nedostatna brojka kako bi se na vrijeme uočavale i ispravljale sve nepravilnosti koje se događaju na štetu smještenih starih i nemoćnih osoba. Tijekom 2020. do 18. prosinca provedeno je 317 inspekcijskih nadzora, od kojih 74 u obiteljskim domovima.

Predstavnici obiteljskih domova: "Što će se točno učiniti s viškom korisnika?"

“Nepravilnosti su se odnosile na nedovoljan broj medicinskih sestara i njegovateljica, smještaj većeg broja korisnika od utvrđenog rješenjem o ispunjavanju uvjeta, na nedostatke u opremi, loše higijenske uvjete i  ostalo. Sve to, a ponajviše tragični događaji, pokazuju kako nadzor nad njihovim radom mora biti kvalitetan, kontinuiran i redovit, a broj inspektora prilagođen broju pružatelja. Osim toga, on zahtjeva i poznavanje situacije na terenu, radi čega bi ga trebalo decentralizirati, a jedan od načina za to je korištenje postojećih kapaciteta županija, koje izdaju rješenje o utvrđivanju minimalnih uvjeta za pružanje socijalnih usluga starijim i nemoćnim osobama” – upozorava u svom godišnjem Izvješću Hrvatskom saboru pučka pravobraniteljica Lora Vidović.

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

No, treba povećati i kazne. Primjerice, kazna za nastavak rada nakon zabrane propisana je u rasponu od 10.000 do 50.000 kuna, no prema podatcima resornog ministarstva, većinom se izriče u iznosu od 5.000 kuna. Vlasniku doma, koji usprkos tomu nastavi raditi i svakom korisniku naplaćuje barem 4.000 kuna mjesečno, taj iznos nije problem platiti.

Velika potražnja za smještajem potiče ilegalni rad

“Posebno upečatljiv je i primjer Doma u Legradu koji je unatoč zabrani još 2013. nastavio s radom, proširivao kapacitete i primao korisnike. Načelnik Općine Legrad izjavio je da za zabranu nije znao, a iako je obavijest dostavljena Koprivničko-križevačkoj županiji, nemamo saznanja je li netko iz Županije provjerio stanje na terenu ili o tome obavijestio Općinu” – navodi pučka pravobraniteljica.

Premda su inspektori kontrolnim nadzorima u posljednje tri godine utvrdili da barem
15 domova i dalje radi nakon zabrane rada, zasigurno ih je puno više, prije svega zbog nepostojanja učinkovitih mehanizama koji bi im uistinu onemogućili daljnji rad.

Naime, Zakonom o socijalnoj skrbi je propisana dužnost pružatelja usluge smještaja, kojem je rješenjem inspektora zabranjen rad, da izvijesti korisnike o prestanku rada i potrebi pronalaska drugog odgovarajućeg smještaja, pri čemu im Centar za socijalnu skrb pruža pomoć u pronalasku smještaja kod drugog pružatelja. Unatoč tome, mnogi korisnici i dalje ostaju kod istog pružatelja, bilo svjesno ili zato što su obmanjeni, odnosno neinformirani. Problem je dodatno naglašen velikom potražnjom za smještajem, koji se često traži žurno i po usmenoj preporuci, a potencijalni korisnici ne znaju kako provjeriti radi li dom legalno.

Korištenje sedativa i sredstava za sputavanje

Usprkos pritužbama na korištenje sedativa i sredstava sputavanja, resorno ministarstvo smatra da ne postoji ograničenje za smještaj osoba oboljelih od demencije u obiteljske domove. Nakon požara u Obiteljskom domu „Providenca“ u Dugom Ratu u kojem su smrtno stradale tri dementne korisnice, kojima je prethodno unutar objekta ograničavano kretanje, MRMSOSP je u prosincu predložio još jedne izmjene Pravilnika o minimalnim uvjetima za pružanje socijalnih usluga, prvenstveno usmjerene unaprjeđenju protupožarne zaštite.

“S obzirom na procjene da u RH čak 90.000 osoba boluje od Alzheimerove demencije te da njihov broj raste, a s njim i potražnja za adekvatnom skrbi, treba iznaći kvalitetne modele koji prepoznaju potrebe upravo ovih korisnika, što bi također trebalo uključiti u strateške dokumente i novi ZSS, koji i dalje očekujemo” – zaključuje u ovom dijelu Izvješća Saboru pučka pravobraniteljica.

Preporuka je Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike da osigura kontinuiran i učinkovit decentralizirani nadzor nad radom obiteljskih i drugih domova

za starije i nemoćne. Također, da osmisli i implementira mehanizme koji će vlasnicima domova za starije i nemoćne kojima je izrečena mjera zabrane rada, uistinu onemogućiti daljnji rad.