Zdravstveni sustav ima čitav niz svojih problema, jedan od njih je prehrana starijih u bolnicama

“Moram ispričati ovu priču jer sam uvjerena kako u bolnicama stariji ljudi ponekad gladuju”, započinje Helen. Njena majka bila je jedan od takvih slučajeva. Bez prave prehrane neće biti ni kvalitetnog oporavka, kažu stručnjaci. Nitko od bolnica ne očekuje da budu bolji od restorana, ali nekakav minimum bi valjalo zadovoljiti.

Kad je Helenina majka primljena u jednu irsku bolnicu, zadnja stvar koju je Helen očekivala je da će njena majka tamo gladovati. Imala je demenciju, probleme s bubrezima, a u bolnici je bila jer su joj otkrili rak dojke. Helen, koja je u pedesetim godinama, pitala je bolničko osoblje, onako u prolazu, jede li njena 92-godišnja majka. Odgovor ju je neugodno iznenadio, donosi independent.ie.

“Majci su se malo tresle ruke, nije bilo strašno, ali joj je trebala pomoć s jedenjem i pijenjem. U bolnici su mi rekli kako su je nudili hranom, ali da ona nije htjela jesti. Pa Bože mili – ne pitate osobu s demencijom želi li ona jesti, jednostavno ju nahranite!”, kaže Helen.

Majka joj je u bolnici provela posljednja četiri tjedna svog života. Helen ju je svakodnevno posjećivala za vrijeme ručka i večere kako bi jela sa svojom majkom.

Bolnice posluju “kao na traci”

Bolnice su postale prave male tvrtke, a zdravstveni sustav jedna velika korporacija. Tamo stvari moraju teći glatko, stoga je velik dio posla automatiziran, ide po špranci.

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

“Primjetila sam kako medicinske sestre donose hranu pred starije pacijente. I onda se za dvadeset minuta vrate i pokupe tacne s hranom, bez obzira na to koliko su ovi pojeli”, kaže Helen.

Jedna medicinska sestra išla bi od osobe do osobe i pokušavala im pomoći da se prehrane, ali ne može jedna osoba to napraviti na 200 pacijenata u 20 minuta. Pitala ih je zašto tako brzo odnose hranu i rečeno joj je kako hrana može postati “kontaminirana” ako predugo stoji vani.

“Oni jednostavno nemaju vremena prehraniti sve ljude. Vjerujem kako se ovo događa u bolnicama širom svijeta, bolnicama kronično fali ljudi, ali nitko posve ne razumije posljedice toga dok ne iskusi to na svojoj ili na koži svojih bližnjih”, nastavlja Helen.

Pacijenti s demencijom u najvećem problemu

Helen, koja je urednica irskog Časopisa za medicinsku znanost, vjeruje kako bolničko osoblje ne razumije potrebe pacijenata koji boluju od demencije.

Od svih mjesta, pothranjenost se ne bi smjela događati u bolnici.

Stručnjakinja za Alzheimerovu bolest, Tina Leonard, tvrdi kako je svaki pacijent s demencijom svoj posebni slučaj:

“Njima se jako teško prilagoditi na novu situaciju, kao što je dugotrajan posjet bolnici. Neki od njih muku muče s tim da jedu dovoljno u jednom danu. Neki zaborave jesti, neki od njih ne mogu uopće dovršiti obrok u kratkom vremenu”, kaže Tina.

Takvi pacijenti su posebno osjetljivi. Oni na trenutke zaboravljaju da su u bolnici, a to ih može uplašiti. U takvim okolnostima, njihov oporavak može patiti. Jednom kad postanu pothranjeni i dehidrirani, to samo produžuje njihov oporavak i vrijeme koje će provesti u bolnici.

Upravo iz tog razloga, niz udruga za demenciju objavili su kratki pamflet kako bi podigli svijest o ovom naizgled nevidljivom problemu.

Ako je situacija takva u Irskoj, kakva je u Hrvatskoj?

U tom pamfletu, nabrojani su statistički podatci vezani za ovu temu.

• Većini ljudi s demencijom prehrana predstavlja problem. A nedavna istraživanja upućuju na to kako je prehrana usko vezana sa stanjem pacijenta. Što je prehrana lošija, to su simptomi gori.
• Čak 58% ispitanih tvrdi da zaboravi da moraju jesti, 54% ih kaže kako ponekad jedu dva puta jer zaboravljaju da su jeli. Oko 51% ima poteškoća s dovršavanjem jela, a 36% oboljelih kažu kako su preumorni da bi jeli.
• Oko 60% ispitanika tvrdi da im je osjetilo ukusa promijenjeno, 56% tvrdi isto za miris. Oko 56% oboljelih ima problema sa žvakanjem hrane, a 44% njih s gutanjem hrane.
• Od onih koji nisu u bolnici, više od 80% javlja kako je teško otići u trgovinu po potrebnu hranu, a čak 88% kako ih odlazak u trgovinu zbunjuje.

Nekoliko puta godišnje iscure fotografije bolničke hrane u Hrvatskoj. Tužni su to prizori, nekoliko šnita starog kruha, par listova neke jeftine salame ili sira. Hrenovka koja pluta u nekom “umaku” s pireom koji je gotovo tekuće teksture. Par kašika svježeg sira i jedno kuhano jaje.

Kako od ikoga možemo očekivati da se od toga s osmijehom na licu nahrani? Nitko od bolnice ne očekuje gastronomsku ponudu, ali neke minimume bi valjalo zadovoljiti.