Umirovljenica Zorica (83): 'Sada smo mi jednake, unuka uči baku'

Umirovljenica Zorica (83) je završila pedagošku akademiju. Kratko je radila u školi, a najduže u Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo (HZJZ) u statistici. Dio je čak radila u trgovini kada je ’70. godine došla u Zagreb. Ima 39 godina radnog staža, a nakon moždanog udara otišla je u mirovinu. Danas u mirovini najviše vrijeme voli provoditi s unukom. Povodom Europskog dana međugeneracijske solidarnosti koji je danas otkrila je da puno uči od svoje unuke. Smatra da djeca i danas poštuju starije, ali da je drugačije vrijeme. 

'Jako je živahna, bistra, ima moć zapažanja'

Za početak nam je rekla kako je raditi u prosvjeti bio njezin san. Da je dobila u Zagrebu taj posao kada je došla kaže da bi nastavila jer je odmalena maštala kako će biti učiteljica, no gdje god je radila bila je zadovoljna. Sada ima unučicu od šest godina i to joj je glavna preokupacija u mirovini.

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

– Sada smo mi jednake, slikamo, ona fantastično boja, jako je sklona umjetnosti, pleše, pjeva, govori engleski. Ona sada uči baku, jako je živahna, bistra je, ne zato što je moja unuka... Ima jako moć zapažanja, jako dobro prekopira, super je mala i to je moje veselje. Ljudi obično kažu 'voliš više unuku od svoga djeteta', ali nije točno. Najviše na svijetu voliš svoje dijete, ali da voliš unuku, voliš. Imaš vremena za nju, što nisi imao za svoje dijete. Svoje si dijete sa šest mjeseci nosio u vrtić, ostavljao ga čistačicama nekad, priča umirovljenica Zorica.

'Unuka me pomladi i uči strpljenju' 

Sada i roditelji Zoričine unuke rade isto kao ona nekada, kaže nam, ali je ona tu i može biti s njom. Za nju je to sada druga mladost, uživa. Nije je život mazio, ističe, ali sve lakše podnosi jer je vedra osoba. Sada joj je u mirovini lijepo i jer svu brigu vodi sin, o režijama, putovanjima, a voli i što žive blizu.

– Unuka kaže 'bako, ja ću to tebi objasniti, naučiti te', kada idem nekada u vrtić po nju, da mi ruku, vodi me do kuće jer sam ja stara, mogla bi pasti, kaže mi. Gdje auto prolazi kaže 'stani bako, tu ti je crveno'. To je nešto posebno, tolika ljubav, pomladi me. Imam 83 godine i s njom se sad igram na podu, samo joj kažem sad treba zvati dizalicu da digne baku. Unuka me jako uči strpljenju, osim toga, ona je mala, ali ako nešto krivo kažem u žargonu kaže mi 'bako, ne tako', ispravlja me, kaže 83-godišnja Zorica koju unuka želi naučiti i engleski jezik jer ga već zna iz vrtića. 

'Svaka generacija ima svoje'

Velika je razlika u godinama između nje i unuke, ističe Zorica. Radi se o 76 godina razlike, kao nebo i zemlja, kako je rekla. Smatra da nije jednako odrastati danas i nekada, a ističe da uče jedna od druge. Umirovljenica Marija također je jako bliska sa svojim unukom, o čemu čitajte ovdje. 

– Drugačiji je njezin život, drugačiji je bio moj i doma nije isto. Mi koji nismo išli u vrtić, bili smo samostalni s pet, šest godina, vani na dvorištu krave čuvali. Ona je sa šest godina zaigrana, ali me uči, uzme mobitel da mi pokaže kako slikati i snimati. Nisam u tehnici, ali ona zna… Svaka generacija ima svoje, ništa ne zamjeram, mi smo imali svoj način, priča nam. 

Kasnije osoba osvijesti kako se odnosila prema mami, tati i nekome trećem, ističe umirovljenica Zorica, tako da ju sad ništa ne iznenađuje. Možda su nekada mladi bili malo drugačiji, bilo je možda malo više poštovanja i straha, smatra, a otac je bio 'pater familias'. Iz Stranke umirovljenika kažu da je važno boriti se protiv ageizma, o čemu čitajte ovdje. 

– Ne mogu reći da djeca sad ne poštivaju, nego je drugačije. Mladi rade, ne mogu očekivati ne znam kaj, nisu ni od mene moji mogli. Sin je tu za sve što trebam, ali on radi i nema ga cijeli dan, dijete je tu, druge obaveze, objasnila je umirovljenica Zorica.

Pridružite se našoj Viber zajednici i prvi saznajte sve informacije.