Neprimjerenim i uvredljivim komentarima na društvenim mrežama svjedočimo gotovo svakodnevno. Nijedna generacija u ostavljanju grubih komentara na internetu nije iznimka, a vrlo često je to prisutno i kod starijih osoba. U razgovoru je za Mirovina.hr više o tome rekla članica Društva za komunikacijsku i medijsku kulturu (DKMK) i nekadašnja koordinatorica projekta 'Online seniori' Diana Čabrilo.

Otkrila je što stariju populaciju potiče na grubo i uvredljivo komentiranje aktualnosti, novosti i drugih osoba, je li to izraz nezadovoljstva i potrebe za pažnjom i jesu li svjesni posljedica svojih riječi koje ostavljaju na internetu. Pojasnila je da djeca i unuci starijima mogu pomoći u tome da se 'primjerenije' ponašaju u online svijetu. 

Koliko na to što stariji ostavljaju grube i uvredljive komentare utječu usamljenost, frustracija ili osjećaj zanemarenosti?

Osobe treće dobi nerijetko su usamljene i često se znaju osjećati zanemareno, što ih dovodi do frustracije koju mogu ispoljavati i na društvenim mrežama. Takvi osjećaji ne nastaju preko noći, već se s vremenom gomilaju, osobito kod onih koji su izgubili svakodnevne društvene kontakte, radnu ulogu ili osjećaj svrhe. Frustracija se potom može očitovati kroz uvredljive i ponižavajuće komentare na aktualne vijesti i novosti, ali ih možemo pronaći i ispod fotografija mlađih osoba koje poziraju sukladno trendovima svojstvenim za društvene mreže.

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Što su stariji više zapostavljeni od svoje djece i unuka, to su skloniji razvijati osjećaj ogorčenosti prema mlađima koje susreću na mrežama, a koje obično ni ne poznaju niti su prije imali priliku susresti ih, virtualno ili uživo. Taj jaz između generacija dodatno pojačava nerazumijevanje i sklonost negativnim reakcijama. Iz našeg iskustva, ako starije posjećuju članovi obitelji i ako im je pridana pažnja koju vjeruju da zaslužuju, rjeđe imaju potrebu pisati ružne i uvredljive komentare jer se osjećaju viđeno, uključeno i emocionalno stabilno.

Socijalna pedagoginja Angelina Krsnik iz udruge Pragma rekla je da im se javljaju umirovljenici koji su usamljeni. Kažu im da nemaju s kime razgovarati, a često je to izraženo tijekom blagdana, o čemu čitajte ovdje. 

Mogu li takvi komentari biti način izražavanja nezadovoljstva i potrebe za pažnjom?

Grubi komentari zasigurno su način izražavanja nezadovoljstva, ali često i pokušaj privlačenja pažnje, makar na negativan način. Kada osoba nema priliku izraziti svoje stavove u neposrednoj komunikaciji ili osjeća da ju nitko ne sluša, internet postaje prostor gdje može 'izbaciti' ono što ju muči. U tom smislu, komentiranje može biti oblik ventiliranja emocija, ali i nesvjestan pokušaj da ih netko primijeti, odgovori ili reagira.

Ako starijima pridamo svoju pažnju malo češće, u većini slučajeva bit će zadovoljni i ispunjeni te neće imati potrebu svoje nezadovoljstvo ispoljavati na internetu, a naročito prema objavama i osobama koje ne poznaju i za čije teme uopće ne gaje stvarni interes. Internet je za njih, u većini slučajeva, mjesto koje im je dosta strano i koje ne razumiju u potpunosti, pa se lakše odlučuju na impulzivne reakcije. Dodatno, osjećaj anonimnosti ili udaljenosti daje im dojam da njihove riječi nemaju stvarne posljedice, što ih može dodatno ohrabriti na grublji način komunikacije.

Jesu li svjesni posljedica svojih riječi na internetu i ima li to veze s nedostatkom digitalne pismenosti?

Najčešće nisu u potpunosti svjesni posljedica i ne znaju da je njihova pisana riječ digitalni otisak koji trajno ostaje na internetu. Upravo zbog neznanja, ali i nedostatka interesa za novim tehnologijama, nailazimo na osuđujuće i zlonamjerne komentare koji nisu nužno rezultat loše namjere, već nerazumijevanja konteksta u kojem komuniciraju. Razlika između privatnog razgovora i javno objavljenog komentara često im nije dovoljno jasna.

Digitalna i medijska pismenost itekako su potrebne za svakodnevno funkcioniranje osoba treće dobi koje koriste društvene mreže jer im pomažu razumjeti kako njihove riječi utječu na druge i koliko su vidljive. Iz našeg iskustva, kada im ukažemo na to tko je sve vidio njihov status ili komentar, često osjete nelagodu i požele ga izbrisati, što pokazuje da ne postoji nužno svjesna namjera povrijediti nekoga. U većini slučajeva ni ne znaju kako izbrisati poslano niti kome je određeni komentar poslan, a nerijetko se događa i da pošalju grubu poruku ne shvaćajući da se obraćaju konkretnoj osobi, a ne 'općenito'.

Mogu li djeca i unuci pomoći da se 'primjerenije' ponašaju online?

Djeca i unuci su njihov najveći pokretač, a time i najbolji učitelji jer postoji već izgrađeno povjerenje i emocionalna povezanost. Osobe treće dobi koje su njihovi potomci učili koristiti pametne telefone i internet, te koje su s njima provodile vrijeme gledajući sadržaj i razgovarajući o tome što su zatekli na svojim uređajima, obično razvijaju bolje razumijevanje online prostora. Takve osobe češće promišljaju prije nego što nešto napišu i rjeđe imaju potrebu komentirati impulzivno.

Razgovor o tome kako mlađe osobe doživljavaju komentare starijih može biti posebno koristan jer pomaže u razvoju empatije i svijesti o drugima. Netiquette, odnosno skup pravila o primjerenom ponašanju na internetu, stariji uz svoje mlađe mogu relativno lako savladati kada imaju podršku i priliku za učenje kroz praksu. S druge strane, oni koji se sami upuštaju u korištenje interneta često nemaju priliku razviti takve obrasce ponašanja, pa djeluju po vlastitom nahođenju, što može rezultirati neprimjerenim komentarima. Zato kontinuirana podrška, strpljenje i otvorena komunikacija igraju ključnu ulogu u oblikovanju njihovog ponašanja na internetu.

Mjesto razmjenjivanja iskustava i mišljenja, a ne vrijeđanja 

Prikazali smo nekoliko ružnih komentara na fotografiji ispod koje smo uočili na društvenim mrežama, ali i jedan pozitivan što nam pokazuje da nije sve tako 'crno'. Jedna je osoba drugu opomenula zbog izrazito uvredljivog komentara, čime možemo zaključiti da i jedni druge na društvenim mrežama možemo poticati i opomenuti zbog grubih riječi kako bi se broj neprimjerenih smanjio, a pristojnih i primjerenih komentara povećao.

Ipak, najviše smo sami odgovorni za ono što pišemo. Internet bi trebao biti mjesto razmjenjivanja iskustava i mišljenja pri čemu poštujemo druge, a ne mjesto vrijeđanja. Bitno je da u online svijetu, bez obzira na dob, budemo svjesni kako svaka naša riječ ostavlja trag i može imati razne posljedice. 

Komentari na društvenim mrežama | Foto: Canva

Pridružite se našoj Viber zajednici i prvi saznajte sve informacije.