Priče Marija izrađuje drvene igračke pod zaštitom UNESCO-a: 'Sretna sam jer uživam u tome što radim'

Marija izrađuje drvene igračke pod zaštitom UNESCO-a: 'Sretna sam jer uživam u tome što radim'

Luka Kalac
Luka Kalac

18. svibanj 2024.

Facebook X Linkedin Mail

Drvene igračke su ponovno postale popularne među djecom. Izgleda kako je učinjen cijeli krug i djeca ponovno u rukama imaju igračke koje su imali njihovi preci u toj dobi. Da se pita većinu, znanje o izradi drvenih igrački koje su, između ostalog i na UNESCO-ovoj listi nematerijalne baštine, bilo bi već izgubljeno, ali ostala je svega šačica ljudi poput gospođe Marije Kumić iz mjesta Laz koja se ovime bavi još od malih nogu. Već 65 godina izrađuje ove jedinstvene suvenire koje, kako tvrdi, Splićani iznimno cijene. Upravo iz tog razloga svake godine stavlja svoj štand na rivu 7. svibnja, na Dan svetog Duje i uveseljava mlade i stare, domaće i strane ljude.

Marija Kumić iz sela Laz nadomak Marije Bistrice proizvodi drvene igračke koje prodaje u Splitu.

Drvene igračke | Foto: mirovina.hr

Pojedini zanati polagano nestaju, baš kao i proizvodnja autohtonih proizvoda. Tako nekako bi se mogla opisati situacija posljednjih godina kada je riječ o drvenim igračkama koje su ujedno jedinstveni suveniri s UNESCO-ve liste nematerijalne kulturne baštine. Više o svemu otkrila nam je gospođa Marija Kumić iz sela Laz nadomak Marije Bistrice u Krapinsko-zagorskoj županiji koja je svoje proizvode izložila i ove godine na splitskoj rivi 7. svibnja na Dan svetog Duje.

Sa svojih 70 godina gospođa Kumić i dalje proizvodi ove jedinstvene, drvene suvenire, a time se počela baviti još kao petogodišnja djevojčica. Dolazi iz sela Laz gdje se to nekada radilo, kako tvrdi, i od toga su ljudi živjeli, dok se danas time bavi svega dvoje ili troje ljudi.

Posao koji ne zanima mlađe generacije

Sve je manji broj ljudi koji se bavi ovako zahtjevnim poslom za koji je potrebna precizna i mirna ruka, talent, trud i strpljenje. Mladi gotovo uopće nemaju više interesa za proizvodnju i ukrašavanje ovih drvenih suvenira koji su nekada bili posebno popularni.

– Kada bi se to moglo staviti u stroj i da odmah u kutiju izleti gotov proizvod, onda bi mladi to radili. Ovo je ručni rad i svaki taj artikl prolazi i po pet do deset puta kroz ruke. Ručno slikam i farbam, rekla je gospođa Marija Kumić iz sela Laz.

Izrada drvenog konjića traje oko dva sata

S obzirom na to da joj ovi jedinstveni suveniri prolaze i do 10 puta kroz ruke prije nego što mogu ići u prodaju, za njihovu proizvodnju je potrebno određeno vrijeme. Riječ je o potpuno različitim suvenirima pa i sam proces izrade ne traje podjednako dugo. Gospođa Kumić je pojasnila koliko traje izrada jednog drvenog konjića.

– Kad biste samo ovog drvenog konjića radili, imate pred sobom posla otprilike dva sata. Prvo ide podloga, a zatim boja tako da on dobije sjaj, a to su uljne boje na vodenoj bazi. Zatim bojate crvenom bojom nakon čega po nanesenoj crnoj boji morate napraviti šare. Ubrzo nakon toga iscrtavate flomasterom pa slijedi lijepljenje krzna, a potom i daščica. Ni tad niste gotovi jer morate napraviti ove kotačiće tako da je tu popriličan obujam posla, pojasnila je gospođa Kumić.

Marija Kumić iz sela Laz nadomak Marije Bistrice proizvodi drvene igračke koje prodaje u Splitu.

Drvene igračke Marije Kumić | Foto: mirovina.hr

Priprema za svetog Duju traje cijelu godinu

Već stoljećima se u Splitu slavi tradicionalni blagdan svetog Dujma 7. svibnja, koji je među Splićankama i Splićanima poznat kao fešta svetoga Duje. Gospođa Marija već godinama u to vrijeme postavlja svoj štand na rivi s jedinstvenim suvenirima koje Split iznimno cijeni. Gotovo svako treće dijete u Splitu je na feštu svetog Duje u rukama imalo jedan od njezinih proizvoda, mahom igrački.

Inače, za ovaj blagdan, gospođa Kumić se sprema cijelu godinu, a prema njenim riječima, čim završi ovogodišnje izdanje, odmah se sprema za iduće jer se to ne možete napraviti preko noći. Otkrila je i što joj je najzahtjevniji dio u izradi drvenih igrački.

– Najzahtjevniji dio, za mene, je crtanje jer si ne mogu dozvoliti crtanje šara kao što to rade djeca vrtićke dobi. Ovo su proizvodi pod zaštitom UNESCO-a. Koga god pitate, svi poznaju moju robu. Na primjer, ova četiri srca predstavljaju vjeru, ufanje, ljubav i strpljenje. Vi to ne možete raditi ako vas nije Bog nadario s time. Eto, Bog mi je dao takvu ruku i ja mogu spavati i to napraviti, dodala je.

Gospođa Marija se počela baviti izradom igračaka kao petogodišnjakinja

Kako bi pojasnila cijelu priču, 70-godišnja gospođa Kumić se vratila u djetinjstvo kada je u dobi od pet godina učila proces izrade od svog oca kojem je pomagala.

– Kao petogodišnje dijete sam trebala bojati proizvode. Tata mi je rekao: ‘Uzmi to i to moraš pofarbati’. Za to vrijeme, druga djeca su se igrala na putu… znate kako je to bilo nekad. Poslije mi je rekao: ‘Kad budeš to napravila, onda se ideš igrati s djecom’, istaknula je ova kreativna umirovljenica.

Prisjetila se i kako je na samim počecima učenja izrade drvenih igrački jednom namjerno gurnula posudu boje kako bi se prevrnula misleći kako će je otac pustiti da se igra s drugom djecom.

– Zbog toga je tata uzeo šibicu pa sam dobila po stražnjici. Tata mi je ponovno rekao: ‘Ja ću napraviti drugu i ti buš to pofarbala. Kad ofarbaš, ideš se igrati’. Nas su naši roditelji navikavali na posao. Nisi smio reći: ‘Ne’, prisjetila se gospođa Marija.

Ipak, sam talent bez truda i ne donosi kojekakve rezultate, pa je gotovo od presudne važnosti i nevjerojatna količina truda.

– Puno truda ima tu. Velim, mora biti. Morate biti ‘vudren’ na to, da biste to radili. Mladi se toga teško pridržavaju ili nikako, misli Marija Kumić koja već 65 godina proizvodi ove igračke.

Umirovljenica Maja sa svojim igračkama
Umirovljenica Maja izrađuje razne zanimljive igračke, a napravila je i repliku Anke Mrak Taritaš

Cijeli život proizvodi igračke, ali nije se samo time bavila

Dok je bila mlađa, gospođa Marija se bavila i poljoprivredom, zajedno sa svojim suprugo. Nažalost, gospodin Kumić je obolio oko svoje 50. godine pa su im roditelji pomagali u tome. Gospođa Kumić je zahvalna svojim roditeljima koji su ta znanja, što iz poljoprivrede, što iz proizvodnje ovih igrački prenijeli na nju i supruga.

– Oni su to prenijeli na nas i moj muž je stvarno to volio. Išao je na to da ti proizvodi budu priznati, zaštićeni i ljudi mogu biti ponosni jer imamo jedinstveni suvenir u cijelom svijetu. Takvoga nečega nema nigdje, tvrdi gospođa iz sela Laz.

‘Rekli su mi da imam najljepšu robu na rivi’

Split je, prema njenim riječima, mjesto koje je vuče, ne zbog prodaje nego jer ljudi cijene i prepoznaju njene drvene igračke.

– Recimo ove klepetuše, pa ove kuhače, svi moraju imati u ruci jer je sveti Duje zaštitnik drva. I to je kod njih od nekad. Mislim da su oni jedini u Hrvatskoj koji imaju tu tradiciju. Recimo, kada idem oko Zagreba, pa mlade mame znaju djetetu reći: ‘Ma kaj će ti to?’ i odvedu dijete na štand s plastičnim proizvodima iz Kine. Znate, srce vas boli kad ne cijene svoje jer valjda im je tuđe bolje. Ja sam sretna jer uživam u tome što radim. To me ispunjava kada mi je najgore, onda se idem primiti toga. Kada mi ne ide, onda radije pustim jer onda ne ide, zaključila je gospođa Marija Kumić.

Za proizvodnju ovih jedinstvenih suvenira, morate biti staloženi, smireni, koncentrirani, tvrdi gospođa Kumić, koja je dodala da to nije samo hop. Otkrila nam je kako joj je do štanda došla obitelj iz Slovenije koja se bavi proizvodnjom drva i bili su oduševljeni. Oni nisu mogli zamisliti ovakve proizvode, prema riječima gospođe Kumić koja nam je priznala da joj je ta obitelj rekla da ima najljepšu robu na rivi. Gospođa Kumić je zaključila da joj na takve riječi hvale srce bude veće od Splita.

Neke od drvenih proizvoda i igrački Marije Kumić možete pogledati u galeriji ispod:

drvene igračke Marija Kumić split štand Sudamja suvenir unesco