Zašto neke stvari pamtimo bolje i kako poboljšati pamćenje: Evo što nam je otkrila psihologinja

Slabije pamćenje je realnost mnogih ljudi koji stare, ali određene navike mogu nam pomoći da ga što bolje očuvamo. Psihologinja Kati Kezić nam je objasnila zašto su za dobro pamćenje važni san, kretanje i prehrana te koje vježbe mogu pomoći u očuvanju pamćenja. Također je otkrila je li moguće u starosti da nove informacije u mozgu zamjene one koje postoje od ranije.

Kako ljudi stare, nerijetko dolazi i do slabijeg pamćenja. Razgovarali smo sa psihologinjom Kati Kezić zašto dolazi do promjena u pamćenju i koje vježbe pomažu u očuvanju pamćenja. Iako će većina starijih imati barem malih problema s pamćenjem, u težim slučajevima razvija se demencija, a najčešće Alzheimerova bolest. Sve češće se govori o epidemiji demenciji zbog porasta oboljelih, više o tome pisali smo ovdje.

Osnove svega: San, kretanje i prehrana

Iako postoje vježbe koje mogu poboljšati pamćenje, prije svega važno je zadovoljiti osnovne tjelesne koje uključuju san, kretanje i prehranu. Kvalitetan san ima ogromnu ulogu u održavanju cjelokupnog zdravlja, imuniteta pa tako i kognitivnih funkcija poput pamćenja. San je vrijeme za oporavak tijela, pa tako se i za vrijeme njegovog trajanja konsolidiraju informacije, odnosno učvršćuju u naše pamćenje. Osobe starije od 80 godina koje imaju pamćenje i mentalne sposobnosti kao da imaju 50 ili 60 godina znanstvenici nazivaju superstarci. Više o njima pisali smo ovdje.

– Nažalost, u starijoj dobi, ovaj proces je slabiji, dijelom jer je san često površniji i fragmentiran. Slično, kretanje i adekvatna prehrana bogata važnim nutrijentima imaju pozitivan utjecaj na naše cjelokupno zdravlje i funkcioniranje, raspoloženje pa tako i specifične kognitivne funkcije, rekla nam je psihologinja Kezić.

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Zabavne aktivnosti za bolje pamćenje

Kao što je važna tjelesna aktivnost za održavanje tijela, kognitivne vježbe su od iznimne važnosti ako želimo što više očuvati naše mentalne funkcije. Postoji mnoštvo aktivnosti koje potiču razvoj kognitivnih vještina poput slaganja puzzli, rješavanja zagonetki, društvenih igara, čitanja, ali i kreativnih aktivnosti poput pisanja, glazbe, slikanja, pletenja i slično.

– Možemo si i zadavati razne izazove tijekom dana i pokušavati određene rutine izvesti na nešto različite načine, poput pranja zubi ili miješanja jela rukom koju inače ne koristimo. Važno je znati da smo svi različiti te da su idealne aktivnosti za nas upravo one koje su nam ugodne i ne izazivaju frustraciju, što znači da ćemo se vjerojatno lakše i češće upuštati u njih, poručuje psihologinja Kezić.

Mogu li nove informacije zamijeniti stare?

Stariji ljudi nekad znaju komentirati da se ne žele opterećivati novim informacijama kako im se ne bi pomiješale sa ‘starim’ informacijama. Psihologinja Kezić kaže da zaista postoji fenomen koji se naziva retroaktivna interferencija, pri čemu nove informacije ometaju prethodno usvojene. To se često zna dogoditi kada učimo novi jezik pa se teže dosjećamo nekog starijeg, kojeg smo prethodno naučili, a dugo nismo koristili. No, jako često nam ne treba puno vremena da se dosjetimo nečega ako smo to u prošlosti dobro utvrdili, barem ne jednako dugo kao da krećemo od početka.

– Važno je znati da često kad zbog dobi krenu opadati funkcije pamćenja, vjerojatnije je da će prve na redu biti svježije informacije koje će se izgubiti, umjesto pomiješati s nečim prethodno usvojenim. Zbog ovog, često su stariji ljudi zabrinuti i demotivirani pokušati usvajati nove informacije jer im ne ide glatko kao prije. No, ne treba se bojati novih informacija jer to zapravo pomaže vježbati pamćenje. Generalno zdrava starija osoba može imati očekivano sporiji tempo i veću potrebu za ponavljanjem, no to ne znači da ne može pohraniti nove informacije, kazala je psihologinja Kezić.

Zašto neke stvari pamtimo bolje od drugih?

Ne pamtimo sve informacije na isti način niti s istom lakoćom jer u procesu pamćenja sudjeluju različiti dijelovi mozga, ovisno o tome što pamtimo i kako smo tu informaciju doživjeli. Poznavanje činjenica i informacija koje možemo svjesno prizvati i verbalizirati naziva se deklarativno pamćenje. To su, primjerice, podaci iz škole ili opće kulture, poput informacije da je roman Zlatarevo zlato napisao August Šenoa. Nasuprot tome, pamćenje vještina koje usvajamo kroz praksu i koje teško opisujemo riječima, poput vožnje bicikla ili sviranja instrumenta, pripada proceduralnom pamćenju, koje se oslanja na drugačije moždane mehanizme.

– Slično, sjećanja koja imaju snažnu pozitivnu ili negativnu emocionalnu kvalitetu dodatno uključuju dio mozga koji se zove amigdala zbog koje se takve uspomene čvršće konsolidiraju i živopisnije reproduciraju, rekla nam je psihologinja Kezić i dodala da zbog toga bolje pamtimo događaje koje su pratile velike emocije, a zaboravimo neke svakodnevne emocionalno neutralne informacije.

Pridružite se našoj Viber zajednici i prvi saznajte sve informacije.