Priče Na šibenskoj pijaci 'bakice' nevoljko spuštaju cijene: 'Moramo zbog prekupaca i centara'

Na šibenskoj pijaci 'bakice' nevoljko spuštaju cijene: 'Moramo zbog prekupaca i centara'

Jasmina Grgurić Zanze
Jasmina Grgurić Zanze

01. kolovoz 2024.

Facebook X Linkedin Mail

Šibenska pijaca, čija infrastruktura vapi za ozbiljnom obnovom, smještena je u središtu grada. Zimi su prizori pomalo otužni, ali ljeti tržnica puca od šušura. Domaći poljoprivrednici iz okolnih sela nude domaće voće i povrće, ali i med, maslinovo ulje, orahovac… Za stare sorte traži se euro više, dok kupci kukaju da im je skupo. Tu i tamo se i spusti koja cijena za euro, samo da se ne nosi nazad kući. Prodaja je, kažu ‘bakice’, na rubu isplativosti, jer im kruh oduzimaju prekupci, dok kupci radije idu u rashlađene centre gdje kupe za manje, a ne moraju tražiti ni plaćati parking.

Šibenska pijaca | Foto: Mirovina.hr

Šibenska pijaca | Foto: Mirovina.hr

Pravi je šušur na šibenskoj pijaci. Žarke boje plodova ljeta mame kupce prije nego što se sunce digne visoko. Zrele rajčice, roge, tikvice, patlidžani, krastavci, blitva, breskve, lubenice, dinje, ali i domaći med, maslinovo ulje, orahovac uz ostalo krase ponudu brojnih štandova. Ipak, za doznati cijene valja se malo pomučiti, jer nisu istaknute na svakom štandu. Za stare sorte traži se euro više, dok neki gledaju samo da prodaju, jer im se višak ne tegli nazad kući. Kupci se pak žale da im je skupo.

Proizvodi malih lokalnih proizvođača, mahom starijih žena, miješaju se s onima preprodavača, a i cijene se razlikuju od banka do banka. Tako ćete rajčicu na jednom platiti samo euro, a na drugom već tri eura. Tako je, manje-više, i s ostalom ponudom. Popričali smo s ‘kumicama’ koje kažu da se prodaja, otkako je eura i nelojalne konkurencije, previše i ne isplati, ali dolazak na pijacu ne bi mijenjale nizašto drugo. Neke od njih izdvojile smo za priče koje ćemo objaviti naknadno.

‘Tko te pita je li teško? Suprugova penzija je mala’

– Bavimo se poljoprivredom već dugo. Tko te pita je li teško? Suprug ima malu penziju i bez prodaje ovdje ne može se živjeti, premda se to više ne isplati kao nekada. Malo vrta, malo domaćeg maslinova ulja i tako se snađemo. Ne dolazim svaki dan. Onaj tko je svaki dan, taj uglavnom ne prodaje svoje. Prodaja na pijaci opala je jer ljudi idu u centre, tamo ne plaćaju parking, kupuju na karticu, a i jeftinije je. Povrće prodajem za cijenu kao što je u dućanu, od jedan i pol eura do dva za papriku, patlidžan i rajčicu. Salata je tri eura, kaže 70-godišnja Zdenka Juras.

Šibenska pijaca | Foto: Mirovina.hr

Zdenka Juras kaže da je prodaja na rubu isplativosti | Foto: Mirovina.hr

Mirovinu nema, već je bila domaćica i podizala troje djece. Nije ovaj posao, kaže, neka isplativnost, ali dobro je što novac kola pomalo.

– Da ima za kruh i mlijeko, već si u plusu. Dolazim i zimi, tada isto prodaja oscilira, nekad si u minusu, a nekad u plusu. Kada bi mi gledali isplati li se, onda nitko ne bi ni dolazio. Sadiš, zalijevaš, plaćaš vodu, banak, parkiranje i gdje je tu računica. A opet, nitko ne odustaje i svi radimo, dodaje Zdenka.

‘Vrhunsku rajčicu dam za tri, ona lošiju za dva eura’

Penziju nema ni 65-godišnja Marica Brčić, ali ima svoje obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo. Cijeli život je na selu, poljoprivrednica je i posao, kaže, obožava. Raditi je naučila od djetinjstva, ali taj teški fizički posao, kaže, ipak je za mlađe. No djeca su otišla svojim putem, školovala se, rade, a dala su joj i devetero unučadi.

Šibenska pijaca | Foto: Mirovina.hr

Marica Brčić prodaje med i povrće | Foto: Mirovina.hr

– Čuvam starinsko sjeme, održavam, sadim, što volim jesti to i posadim. Imamo svoje pčele i med, uz to malo zasadimo, imamo dosta zemlje, ali nema tko raditi. Kupci se ne žale kad je nešto provjereno, dobro i domaće. Vrhunsku rajčicu prodajem po tri eura, ovu malo lošiju po dva. Briga me, moja je roba, zadovoljni kupci, zadovoljna i ja, kaže Marica.

Za održavanje vlage u zemlji po ovim sušama predlaže duboko oranje, a to je ujedno način koji i sama primjenjuje, jer se tako voda bolje zadržava. Pčele kamionom voze u šume na bagrem i na kesten, dok na kadulju idu brodom sve do Kornata. Posla oko meda je puno, ali prodavati samo njega ne bi bilo isplativo pa kombiniraju sve svoje domaće proizvode u ponudi.

‘Spuštamo cijene meda zbog nelojalne konkurencije’

Nediljka Slamić (70) u zasluženoj je mirovini, a na tržnici je prodavala i dok je radila. Voli doći i prodavati svoje proizvode, premda se i sama žali na rubnu isplativost zbog trgovačkih centara. Posao k tome nije lagan, puno je muke, kaže, da bi se zaradio koji euro.

Šibenska pijaca | Foto: Mirovina.hr

Nediljka Slamić kaže da se kupci bune na cijene | Foto: Mirovina.hr

– Preprodavači su im isto problem, jer za razliku od njih, OPG-ovci ulažu veliku žrtvu i trud, troše svoju vodu. Štandovi bi se, kažu, trebali odvojiti tako da se jasno zna tko je domaći, a tko preprodaje. Cijene domaćeg meda moramo spuštati, jer i meda ima svakakvog u ponudi, a onaj lošiji je i jeftiniji. Naša blitva nije lijepa, baš zato što je domaća, vidi se na njoj, takvu nećete naći. Ma samo nek smo mi zdravi, sve ostalo će nekako. Ljudi se bune na cijene, kako ne, preskupo im je, kaže Nediljka Slamić.

Prizore sa šibenske pijace pogledajte u galeriji ispod teksta.

Bakice cijene pijaca prodavači šibenik tržnica