Kako u dom kada je osobi hitno i nema novca? Ovo je postupak preko Centra za socijalnu skrb!

Jasmina Grgurić
21. siječnja 2020.
Novosti
A- A+

Preseljenje u dom za starije i nemoćne osobe često nije stvar izbora, nego nužda. Na takav način života možemo se odlučiti zbog starosti, iako nas zdravlje još koliko-toliko služi, no u bolesti i nemoći smještaj u ustanovu socijalne skrbi često je jedino rješenje. Zahtjev možemo predati sami ili temeljem rješenja Centra za socijalnu skrb ako je riječ o ovisnim starijim i teško bolesnim osobama kojima je prijeko potrebna pomoć i njega. Provjerili smo što sve morate učiniti u tom slučaju.

Cijena smještaja u domovima je veća od prosječne mirovine Foto: Pixabay

Smještaj u domu može se osigurati preko Centra za socijalnu skrb osobama koje zbog bolesti, nemoći, starosti, radne nesposobnosti, invalidnosti ili drugih nepovoljnih mogućnosti i teških životnih prilika ne mogu same skrbiti o sebi, a takvu skrb u njihovu domu ne mogu im pružiti ni članovi obitelji. Ustanova u koju se smještaju temeljem rješenja Centra može biti obiteljski dom, udomiteljska obitelj, stambena zajednica, dom za starije i nemoćne ili neka druga adekvatna ustanova koja može biti institucionalna ili izvaninstitucionalna.

Mjesto može postojati, ali to ne znači da je ‘besplatno’

Zahtjev podnosi sam korisnik, kao i u slučaju klasične samostalne prijave u dom, o čemu smo pisali jučer (na ovom linku). No, zahtjev za smještaj preko Centra za socijalnu skrb mogu predati i članovi obitelji, skrbnici ili se postupak pokreće prema službenoj dužnosti. U svakom od tih slučajeva nužna je suglasnost korisnika, s kojim treba obaviti procjenu njegovih mogućnosti i potreba. Osoba pritom mora biti informirana o uvjetima smještaja, pravima, ali i obvezama. Pribavlja se dokumentacija, piše se individualni plan i tek tada kreće u potragu za mjestom u odgovarajućoj ustanovi. Tu će odluku donijeti sam Centar. Odluka će ovisiti o mogućnostima, potrebama i zdravstvenom stanju. Ali…

Kako se prijaviti u dom umirovljenika? Ovo je procedura koju morate proći!

U Hrvatskoj svi ti faktori padaju u vodu, jer odluka zapravo najviše ovisi o kapacitetima smještaja, koji su krajnje nedostatni, pri čemu se računa mora voditi i o hitnosti postupka. Ustanove za starije i nemoćne osobe imaju ograničen broj ugovorenih mjesta za osobe koje dolaze putem Centra i kada se taj broj popuni, ne može se učiniti ništa dok se mjesto ne oslobodi.

To znači da slobodno mjesto u domu može postojati, ali ako ono nije unutar broja za takve korisnike, ne može se popuniti samo preko ugovora s Centrom, nego osoba mora sama snositi troškove smještaja. Osim premalog broja ugovora, postoje domovi koji takve ugovore uopće nemaju ili su ih raskinuli ministarstvom.

Udomiteljske obitelji kao (ne)adekvatno rješenje

I sada najvažniji dio – plaćanje. Osoba je u prvom redu sama svojim sredstvima, bilo da je riječ o prihodima ili imovini, dužna podmiriti troškove smještaja. U tom slučaju, ugovor s ustanovom sklapa sama. Centar za socijalnu skrb rješenje donosi kada korisnik i obveznici uzdržavanja nemaju dovoljno sredstava. S njima se sklapa nagodba o sudjelovanju u troškovima, dok je korisnik dužan prodati imovinu koja ne služi njemu ili obitelji za osnovne životne potrebe. Za osobne potrebe osoba može dobiti 100 kuna mjesečno u slučaju kada nema sredstava. Centar se upisuje na imovinu na nekretninama koje se ne koriste za stanovanje.

Cijene u domovima za starije: Smještaj u dvokrevetnoj sobi od 2.500 do 7.500 kuna!

Cijene smještaja koje su ugovorene s ministarstvom, a koji se realizira rješenjem Centra za socijalnu skrb, kreću se od 3.200 do 4.800 kuna, ovisno o zdravstvenom stanju korisnika. Pritom je niža granica cijena u obiteljskim domovima, dok je smještaj najjeftiniji u udomiteljskim obiteljima, od 2.160 do 2.880 kuna, ovisno je li osoba pokretna, polupokretna ili nepokretna.

Udomiteljske obitelji, nažalost ili na sreću, u Hrvatskoj predstavljaju jedinu, ali neadekvatnu alternativnu nedostatnim smještajnim kapacitetima u domovima. One imaju dozvolu za smještaj najviše četiri osobe, ali često i privremeni smještaj za jednu osobu u kriznim situacijama, što Centar za socijalnu skrb koristi dok se ne oslobodi mjesto u domu.

Važno je reći da je Centar za socijalnu skrb dužan reagirati ako korisnik nije zadovoljan uvjetima smještaja ili ako su uočene nepravilnosti u skrbi. Također, ako postoje uvjeti za to, korisnika treba vratiti u njegov dom i obitelj.