Sin i skrbnica prestali brinuti o umirovljeniku Anti: ‘Brat me nazvao i plakao’
Umirovljenik Ante, koji je desetljećima radio i živio u Njemačkoj, godinama je bio žrtva zanemarivanja vlastitog sina i skrbnice koji su mu ograničili pristup dokumentima, liječenju i velikom dijelu mirovine. Kako se nije liječio na vrijeme, Ante je s vremenom potpuno oslijepio, a u jednom trenutku hranio ga je Caritas. Iako nije bilo jednostavno, njegova sestra Marija uspjela ga je vratiti u Hrvatsku te danas živi u Splitu. Unatoč povratku, njegova prava i dalje su osporavana.
Umirovljenik | Foto: Pexels
Umirovljenik Ante desetljećima je radio i živio u Njemačkoj, ali je posljednjih godina postao žrtva zanemarivanja, kako od sina, tako i od skrbnice koja mu je dodijeljena. Njegova sestra Marija se izborila da mu osigura dostojanstven život i vratila ga je u Hrvatsku te sada živi u Splitu. No, zbog problema sa skrbnicom, Anti su i dalje ograničena prava, a ostao je i bez velikog dijela mirovine.
‘Nazvao me brat i plakao’
Ante je sada teško bolesni umirovljenik, a sin ga već dugo zanemaruje te ne pokazuje interes za njega. Nakon što im se sin odselio, Ante i supruga ostali su živjeti u svojoj obiteljskoj kući u gradiću Marl u pokrajini Sjeverna Rajna-Vestfalija. Nakon što se supruga razboljela i nije se mogla ustati iz kreveta, Ante joj je pomagao koliko je mogao. No, u međuvremenu je pretrpio moždani udar od kojeg je izgubio govor, ali koji mu se s vremenom djelomično vratio.
– Nazvao me brat i plakao. Rekao joj je kako je kombi došao po njegovu suprugu, a on ne zna gdje i kamo su je odveli. Pitao je gdje je voze, a ženska osoba mu je odgovorila da mu ne smije kazati. Rekla sam mu da pita svog sina jer on mora znati. Pitao je, ali sin mu je rekao kako on ništa ne zna, ispričala je Marija za Fenix magazin.
Ante je potom svakog dana sjedao na bicikl i obilazio ustanove za koje je smatrao da bi tamo mogla biti smještena njegova supruga. Na kraju ju je pronašao u jednoj zdravstvenoj ustanovi za teško bolesne pacijente koji više ne mogu brinuti sami o sebi. Anti je to sve jako teško palo i ostao je sam, pa se svaki dan čuo sa sestrom. Ranije ove godine tri su osobe optužene da su umirovljenicima u domu za starije uskraćivale hranu, vodu i osnovnu skrb, čime su ih zanemarivanjem dovodile u opasnost, više o tome pisali smo ovdje.
‘Davali su mu samo 500 eura mjesečno’
Nakon što se Ante jedan dan prestao javljati na telefon, njegova sestra se zabrinula i kontaktirala njegovog sina. Nije ga pronašao kod kuće i nije znao gdje bi ga dalje potražio jer nije znao s kim mu se otac inače druži niti gdje zalazi. Ubrzo su otkrili da je Ante već pet dana u bolnici. Liječnici su rekli da je pao u nesvijest, a zbog otežanog govora nije mogao ispričati što mu se prethodno događalo. Njegovu sestru Mariju žalostilo je što je ona u Splitu znala da se nešto dogodilo i da mu treba pomoći, a sin i njegova skrbnica u Njemačkoj nisu imali pojma.
– Antina supruga je u međuvremenu preminula. Njezina smrt ga je dotukla. Želio se vratiti u Hrvatsku, ali sin i skrbnica su mu uzeli i mirovinu i dokumente. Davali su mu samo 500 eura mjesečno, rekla je Marija.
Sin ga nije vodio na liječenje, pa je oslijepio
Kako su prolazile godine, Ante je povremeno dolazio u Hrvatsku i ostajao po nekoliko mjeseci. Prije pet godina Marija je primijetila da joj brat ne vidi dobro i htjela ga je odvesti u očnu polikliniku u Splitu, ali on je odbio i rekao da će ga sin voditi u Njemačkoj. No, nije ga odveo. Kad se Ante iduće godine vratio u Split utvrđen mu je glaukom i postojala je mogućnost operacije. Vratio se u Njemačku i liječenje se opet nije nastavilo, a dogodine je potpuno oslijepio.
– Došli smo do razine da se može operirati i vidio je 25 posto. Nazvala sam njegova sina i rekla da je otac spreman za operaciju. Nažalost, vratio se u Njemačku, nije otišao na operaciju i nakon tri mjeseca potpuno oslijepio. Pitala sam liječnika, što se dogodilo? Odgovor je bio kako ne može svatko operirati glaukom. Doznala sam kako su ga ga liječniku odveli tek tri mjeseca nakon što se vratio u Njemačku što je bilo kasno, ispričala je Marija.
Hrana od Caritasa i sakrivena putovnica
Marija se prisjeća kako joj je brat plakao na telefon jer ništa ne vidi i žalio se da ne može doći ni do Hrvatske jer više ne vidi, a najteže joj je bilo kad joj je rekao da je gladan. Zvala je nećaka, Antinog sina da ga dovede u Split, ali nije htio. Zatim ju je jednog dana nazvao Antin prijatelj koji joj je rekao da on više ne može živjeti sam. Ispričao joj je da dobiva jedan obrok dnevno od Caritasa i to u kartonskoj kutiji, da nema ni vode te da mu je išao kupiti vodu i kekse. Sin je rekao da nije istina da mu je otac gladan i da ima sve što mu treba, a isto je ponovila i skrbnica.
– Moj brat se želio vratiti u Hrvatsku ali su mu sakrili dokumente. U međuvremenu za sve što se događa s Antom doznala je i druga moja prijateljica. Molila sam je za pomoć. Ona je otišla posjetiti mog brata, nazvala me i rekla kako mi je brat jako iscrpljen, premršav, Caritas mu u kartonskoj kutiji nosi obrok jednom dnevno, nema putovnicu jer je sakrivena. Poslije sam doznala da je putovnicu sakrila ta skrbnica. Brat je plakao i govorio da se želi vratiti u Hrvatsku, otkriva Marija.
Treba li netko odgovarati?
Marijina prijateljica posjetila je Antinu skrbnicu i upozorila je da Ante, slijep i izgladnio, ne može živjeti sam te da nema pravo uskraćivati mu dokumente. Skrbnica joj je tada priznala gdje je sakrila njegovu putovnicu.
– Moja prijateljica je pitala zašto mu ne daju cijelu mirovinu, a skrbnica je rekla da njemu ne treba više od 500 eura, što je laž. Mog brata su ona i njegov sin uvjerili da više od 500 eura ne može dobiti zakonski… Prijateljica joj je rekla da on želi zadnje godine života provesti u Hrvatskoj. Odmah dan poslije, skrbnica i njezina šefica odbile su svaku suradnju kao i Antin sin, govori Marija.
Mariji nije preostalo ništa drugo nego zamoliti prijateljicu da ga spakira i pošalje u Hrvatsku, gdje živi od 1. studenog prošle godine, a sin ga više uopće ne kontaktira. Antu je posjetila komisija iz Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje te su rekli da će mu mirovina od 1. studenog 2024., od kada je prijavljen u Hrvatskoj, stizati na račun u banci u Hrvatskoj, ali nedavno je stigao dopis u kojem skrbnica to osporava. Marija se pita zašto njezinu bratu, poštenom čovjeku koji je svojim radom zaradio mirovinu, nije omogućeno da živi gdje želi i vodi dostojanstven život te smatra da bi skrbnica trebala odgovarati za zanemarivanje njegova zdravlja i dobrobiti.
Pridružite se našoj Viber zajednici i prvi saznajte sve informacije.
