Prvi dojmovi: Pogledali smo Zlatnu ligu, novu emisiju za umirovljenike

Milan Dalmacija
4. listopada 2022.
Novosti
A- A+

Treba imati dosta strpljenja za gledanje i shvaćanje Zlatne lige. Iako je na prvi ili čak i na drugi pogled plitka i suhoparna, između redaka, u pola sata, ipak progovara o bitnim umirovljeničkim temama. Doduše, nema trunke kritike ili informacije u tome pa sve skupa izgleda ugodno druženje penzionera uz kavicu, ako si je mogu priuštiti.

Voditelji Zlatne lige | Foto: Renato Branđolica/HRT

Na prvom programu HRT-a, odmah iza emisije Dobro jutro, Hrvatska, krenulo je emitiranje Zlatne lige, nove emisije za umirovljenike. Emisija će biti emitirana od utorka do četvrtka i trajat će pola sata. Vode ju iskusni, prekaljeni i svima dobro znani umirovljeni novinari, reporteri i urednici.

Tečaj €/kn: 7,53450

I to je možda jedino dobro u ovoj emisiji. Barem neće biti gafova i propusta kojemu su naše televizije u posljednje vrijeme sklone. Već sam uvodna špica, koja je prikazivala arhivske snimke voditelja Zlatne lige, djeluje kao obojeni karton na kojem su djeca lijepila fotografije, kao u osnovnoj školi. Iako je ideja o arhivskim snimkama dobra, nije realizirana do kraja, niti je približna, recimo, davnoj emisiji Crno-bijelo u boji, čija bi najava bila primjerenija.

Nakon kratkog predstavljanja svih voditelja, Ksenije Erker, Ljiljane Sauche, Ivane Prohić, Bože Sušeca, Drage Celizića i Vladimira Rončevića, uslijedila je još jedna špica, ovog puta u pop-art formi, što je vizualno puno ljepše, ali sasvim nepotrebno.

Rad uz mirovinu

Šestero je voditelja u prvoj emisiji ugostilo same sebe, provlačeći istovremeno detalje emisije, prisjećanja ili nostalgije za vremenima provedenima na televiziji i drugim poslovima, provođenja slobodnog vremena, baveći se hobijima ili unucima, a sve začinjeno kratkim, efektnim, ali ipak plitkim humorom. Ipak, čitajući između redaka dalo bi se naslutiti kako je neobavezno čavrljanje zapravo osvrt na aktualne teme koje se tiču cjelokupne umirovljeničke populacije.

Ovako izgleda rad u mirovini: 100-godišnja 'kumica' svake nedjelje prodaje na samoborskom placu

Tako glas Bože Sušeca, iako je u mirovini, još uvijek možemo slušati u televizijskim prijenosima sportskih događanja na jednoj privatnoj televiziji. Logično je da on kao jedna od vedeta HRT-a bude “vraćen kući”, iako je neminovan tržišni sukob na višoj razini. No, ovdje je bitna druga stvar. Sušec radi uz mirovinu, a to je tema oko koje se vode mnogi prijepori.

Osim što umirovljenici imaju pravo raditi na pola radnog vremena uz cijelu mirovinu ili na puno radno vrijeme uz pola mirovine, izmjenama i dopunama Zakona o radu koje su upućene na prvo čitanje u Saboru planira se produljiti radni vijek radnika i to u dogovoru s poslodavcem. Novost je i ukidanje otpremnine i otkaznog roka pri odlasku u mirovinu. Jasno, o tome nije bilo ni slova u studiju, već je sve banalizirano.

– Tri razloga mogu biti da odem u mirovinu. Jedan je da mi to postane tlaka. Drugo, da mi zdravlje ne bude dobro, a treći je da mi poslodavac ne bude zadovoljan. Kad se nešto od toga dogodi, ja odlazim. Važno je raditi ono što voliš. Netko voli šetati, netko brati plodove po šumi, a netko voli raditi svoj posao, poručio je Sušec.

Netko na kavu, a netko na prosvjed?

Mirjana Rakić je priznala da svakog dana gleda vijesti iz svijeta, iako je godinama u mirovini, jer joj je to “infuzija”. Istaknula je da je ovoga ljeta sudjelovala na Festivalu mladog teatra u Balama te da u slobodno vrijeme puno šeće oko Jaruna, a petkom i subotom obvezno ide na kavu.

Šetati je zdravo, priznajemo. Ali, mnogi umirovljenici, umjesto do svog omiljenog kafića, šeću od kontejnera do kontejnera skupljajući boce, ili, pak, idu do pučke kuhinje.

– Nas nitko drugi neće pokretati, ako se ne pokrenemo sami, ispravno je utvrdila Rakić, zaboravivši pritom da su upravo njenu generaciju mnogi već zaboravili. Možda je to poziv na prosvjed, ali ne bismo išli predaleko sa zaključcima.

Požrtvornost starijih generacija

O požrtvornosti je govorila Ksenija Erker, navodeći anegdotu u kojoj ju je glumica Vera Zima nazvala “Mamom Corleone”, zbog toga što je u svojim najboljim glumačkim godinama, dok su njeni vršnjaci dobivali najbolje uloge, ona ostajala kod kuće s obitelji i kuhala im. Mnoge bi se umirovljenice mogle poistovjetiti s time, ali u nešto mračnijem tonu. Ima onih, štoviše, velik broj, koji su jednako požrtvorni bili na poslu, pa su dobili “zahvalu” u obliku jako niskih mirovina. Da ne govorimo o onima kojima su obitelji, nakon sve brige, okrenule leđa. Nažalost, toga ima i o tome treba govoriti izravno, a ne banalizirati.

Jedna od njih, iako uz dobru mirovinu je Ljiljana Saucha. Ona je ispričala priču koju dijele mnogi prisilno umirovljeni radnici bivših tvrtki koje su nestale u pretvorbi i privatizaciji, stečajevima ili su naprosto bili “tehnološki višak”. Nju su dan nakon odrađenih vijesti nazvali s HRT-a i poručili joj kako vipe nemaju mjesta za nju i traže nova, mlada lica. To se zbilo prije dvije godine, a zbog uvjeta se mogla umiroviti sa 64 godine dobi i 37 godina staža.

Zlatna liga u studiju 9 HRT-a | Foto: Renato Branđolica/HRT

Sad su je, sasvim sigurno ne besplatno, vratili nazad, što podsjeća na nedavne napise o tome kako Zagrebački holding sada panično pokušava na posao vratiti ljude koje su prije nekoliko mjeseci otpustili kao višak.

– Tucam kamen i to vrlo rado, progovorio je Rončević o svom hobiju, odnosno klesarstvu, koje radi u blizini Senja.

Dobro je da se nije prepustio “da ga život nosi”, kao što se događa s brojnim starijim osobama kad odu u mirovinu i postanu rezignirani, jer shvaćaju da nisu dobili adekvatne mirovine, niti išta čime bi se i dalje osjećali vrijedno u društvu. Sreća je da ima samostalnih hobista u poznim godinama. Puna ih je Hrvatska, iako se o njima ne govori. Najveći broj hobija, ipak pružaju umirovljeničke udruge, pa nek’ je pjesme i plesa, kad ga već u ovoj, prema definiciji zabavnoj, emisiji nema.

Treba čitati između redaka

Drago Celizić, Ivana Prohić i Vladimir Rončević su govorili o najvećem bogatstvu – unucima. Celizić i Rončević ih imaju četvero, a Prohić očekuje drugo. Lijepo je bilo slušati njihove obiteljske anegdote, koje na televiziji zvuče gotovo kao iz filma. Nadajmo se da će tako biti i u drugim obiteljima, a ne da slušamo vijesti o tome kako je unuk ubio djeda ili o ugovorima o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju, kojima mnoge starije osobe bivaju obespravljene i potpuno zanemarene.

U svakom slučaju, treba imati dosta strpljenja za gledanje i shvaćanje Zlatne lige. Iako je na prvi ili čak i na drugi pogled plitka i suhoparna, između redaka, u pola sata, ipak progovara o bitnim umirovljeničkim temama. Doduše, nema trunke kritike ili informacije u tome, pa onima koji žele doznati nešto više o svojim pravima i mogućnostima, preostaje gledati Treću dob koja ide ponedjeljkom u isto vrijeme na Prvom ili izgubiti pola sata na ovo. Nadajmo se da će buduće epizode ipak ponuditi nešto više od neobaveznog razgovora nalik na ugodno druženje penzionera uz kavicu, ako si je mogu priuštiti. Uostalom teško možemo očekivati više za 80 kuna koliko košta TV pretplata.

*Komentar je stav autora i ne održava stav redakcije.

Prvi dojmovi: Pogledali smo Zlatnu ligu, novu emisiju za umirovljenike
Popularno
Tečaj €/kn: 7,53450
Share via
Copy link
Powered by Social Snap