Najveći ženski zatvor u Japanu kao dom umirovljenika: 'Starice kradu da bi došle ovdje'

Iza rešetaka najvećeg ženskog zatvora u Japanu spas od siromaštva i usamljenosti pronašle su brojne umirovljenice. Zatvorenice su sve starije pa im čuvari pomažu u dnevnoj rutini. Starije žene nerijetko kradu zato da bi završile na ovom mjestu koje ih spašava od hladnoće i gladi.

Japanski zatvori za žene sve više nalikuju domovima umirovljenika. Djelatnici pomažu zatvorenicima da se obuku, hodaju, kupaju, jedu i uzmu terapiju. Slika je to sve starije populacije koju osim neimaštine mori još jedna velika briga, usamljenost. Nju nikako ne preporučuju ni stručnjaci, o čemu smo pisali ovdje.

Akiyo (81): Ovakav život za mene je najstabilnija opcija

– Postoje čak i ljudi koji kažu da će plaćati 20.000 ili 30.000 jena (122 do 184 eura) mjesečno kako bi ovdje živjeli zauvijek, rekao je Takayoshi Shiranaga, službenik u najvećem ženskom zatvoru Tochigi koji se nalazi sjeverno od Tokija, tijekom iznimno rijetke posjete odobrene CNN-u u rujnu.

Unutar svijetloružičastih zidova zatvora i neobično mirnih hodnika, CNN je upoznao Akiyo, 81-godišnju zatvorenicu kratke sijede kose i ruku prošaranih staračkim pjegama. Služila je kaznu zbog krađe hrane. Možda je ovakav život, kaže Akiyo, najstabilnija opcija za nju, piše ovih dana CNN. Žena s kojom su razgovarali krije se pod ovim pseudonimom, a sviđa joj se što su ljudi oko nje u zatvoru mahom jako dobri.

Akiyo dobro poznaje teret izolacije i siromaštva. Ovo joj je drugi boravak u zatvoru, nakon što je prethodno bila u zatvoru u svojim 60-ima zbog krađe hrane. Da je bila financijski stabilna i imala ugodan stil života, kaže, definitivno to ne bih učinila.

Namjerno kradu kako bi se opet vratili u zatvor

Kad je počinila svoju drugu krađu, Akiyo je živjela od vrlo male mirovine koja se isplaćivala samo svaka dva mjeseca. Zbog toga je krala u trgovini, misleći da će to biti manji problem od neimaštine u starosti. Kako je prethodno bila osuđivana, morala je u zatvor. Njezin 43-godišnji sin, koji je živio s njom prije nego što je zatvorena, često joj je govorio: ‘Volio bih da samo odeš.’ Zbog toga je željela nestati, umrijeti, nije joj bilo više važno što će se dogoditi.

Žene u Tochigiju žive iza rešetaka i moraju raditi u zatvorskim tvornicama, ali to nekima sasvim odgovara. Unutra dobivaju redovite obroke, besplatnu zdravstvenu skrb i skrb za starije osobe, uz društvo koje im nedostaje izvana. Zatvorenica Yoko (51) bila je pet puta u zatvoru zbog droge u posljednjih 25 godina. Svaki put kad se vrati, kaže, čini se da zatvorenička populacija postaje starija.

– Neki ljudi namjerno čine loše stvari kako bi mogli ponovno doći u zatvor ako im ponestane novca, rekla je Yoko.

Krađe su najčešće kazneno djelo starijih zatvorenika, posebice žena. U 2022. više od 80 % starijih zatvorenica diljem zemlje bilo je u zatvoru zbog krađe. Neki to čine radi preživljavanja, jer 20 % ljudi starijih od 65 godina u Japanu živi u siromaštvu. Neki pak to rade jer žele u zatvor, zato što su gladni ili im je hladno, rekao je zatvorski čuvar Shiranaga.

Trže njegovatelje među zatvorenicama da skrbe za druge

Diljem Japana broj zatvorenika u dobi od 65 ili više godina gotovo se učetverostručio od 2003. do 2022. godine, što je promijenilo prirodu zatvora. Tako čuvari moraju pomagati zatvorenicima da se okupaju i jedu, a nekima čak i mijenjaju pelene. Dio problema za bivše zatvorenike je nedostatak podrške nakon što ponovno uđu u društvo, rekla je pod pseudonimom Megumi, zatvorska čuvarica u Tochigiju. Službenici sada aktivno traže zatvorenike s kvalifikacijama njegovateljice da pruže njegu drugim starijim zatvorenicima.

Yoko, 51-godišnja zatvorenica, jedna je od takvih njegovateljica, koja je svoje kvalifikacije stekla tijekom posljednje kazne. Sada, kada nema dovoljno zatvorskog osoblja koje brine o starijim osobama, kaže, ona pomaže drugim zatvorenicima u kupanju, presvlačenju i kretanju.

Akiyo je završila kaznu u listopadu. U razgovoru za CNN mjesec dana prije puštanja na slobodu rekla je da je puna srama i da se boji suočiti sa sinom.

– Biti sam jako je teška stvar i sramim se što sam završila u ovoj situaciji. Stvarno osjećam da bih, da sam imala jaču volju, mogla živjeti drugačijim životom, ali sada sam prestara da išta učinim po tom pitanju, zaključila je tužna starica Akiyo.