Kako žive gluhe osobe u starosti: 'Izolirani su, važno ih je smještati u domove zajedno'

Znakovni jezik je osnovno sredstvo komunikacije za gluhe i nagluhe osobe. Kako bi se podigla svijest o njegovoj važnosti, 23. rujna svake godine obilježava se Međunarodni dan znakovnih jezika. Razgovarali smo s predsjednicom Hrvatskog saveza gluhih i nagluhih, Dijanom Vincek, koja je i sama gluha osoba, o problemima s kojima se susreću gluhe i nagluhe osobe, a posebno stariji među njima.

'Ne žele biti teret pa venu u usamljenosti'

Hrvatska ima 21.429 gluhih i nagluhih osoba koje su osobe s invaliditetom. Broj je mnogo veći, ističe Vincek, jer se tu ne ubrajaju osobe koje starenjem gube sluh. Od tih 21.429 osoba, 11.546 je osoba starije od 65 godina, što je 54 posto, prema Izvješću o osobama s invaliditetom u Republici Hrvatskoj iz 2025. godine, koje svake godine izdaje Hrvatski zavod za javno zdravstvo (HZJZ).

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

– Jedan od najvećih problema starijih gluhih i nagluhih osoba je izolacija. Naime, ako su gluhe ili nagluhe od rođenja, uglavnom su uključene u zajednicu gluhih i komuniciraju znakovnim jezikom te ih većinom muče problemi kao i sve ostale starije osobe. Ako su kasno oglušile, to jest zbog starosti ili uslijed nekih ozljeda, problem je izolacija nastala zbog nedostatka komunikacije. Ne koriste se znakovnim jezikom, nisu uključene u zajednicu gluhih i nagluhih te se nalaze u okolini koja ne razumije izazove i poteškoće s kojima se susreću zbog nedostatka komunikacije. Postaju depresivne i usamljene, ne žele nikome biti na teret te lagano venu u svojoj usamljenosti. Treba dosta raditi na senzibilizaciji obitelji i okoline i za takve osobe. Problem je, također, ako se gluhe osobe nalaze u domu za starije, a osoblje ili itko drugi od štićenika ne razumije stanje u kojem se osoba nalazi. Iz tog razloga je važno smještati gluhe osobe u domove za starije zajedno, tamo gdje ima i drugih gluhih i nagluhih osoba, objasnila je predsjednica Hrvatskog saveza gluhih i nagluhih.

Predsjednica Dijana Vincek | Foto: Privatna arhiva

'Čitanje s usana je jedan od načina komunikacije'

Gubitak sluha dosta utječe na usamljenost i društveni život starijih, istaknula je gospođa Vincek, to jest onih starijih osoba koje su uslijed starosti ili ozljede izgubile sluh. Nedostatak pristupačne komunikacije, okoline koja ne razumije stanje starije osobe u kojoj se nalazi, opisuje Vincek, osobu gura u stanje izolacije, usamljenosti i depresije. Staračka nagluhost češća je kod muškaraca, o čemu čitajte ovdje.

– Ne žele biti nikome na teret te u većini slučajeva biraju izolaciju, a ne isticanje svoje potrebe za pristupačnom komunikacijom. Čitanje s usana je jedan od načina komunikacije koji čujuće osobe smatraju prikladnim za komunikaciju s gluhim i nagluhim osobama. Treba napomenuti da se samo 30 posto informacija dobije očitavanjem s usana i da je to vrlo iscrpljujući i naporan način komunikacije, objašnjava.

Sustav je donekle pristupačan gluhim i nagluhim osobama, pojasnila je Vincek, a Hrvatski savez gluhih i nagluhih radi na osvješćivanju zaposlenika u javnom sektoru za komunikaciju s gluhim i nagluhim osobama. Banke, ali i neke javne institucije uglavnom imaju sustav induktivne petlje kojeg mogu koristiti osobe koje koriste slušna pomagala za pristupačnu komunikaciju, objašnjava, ali problem se javlja ako osobe ne znaju koristiti navedenu tehnologiju, bilo zaposlenici tih institucija, bilo gluhi ili nagluhi korisnici. Često ni liječnici ne znaju kako pristupiti gluhoslijepima, a o tome smo pisali ovdje.

– Za gluhe osobe koje koriste znakovni jezik, malo je drugačija situacija. Gluhe osobe trebale bi doći s prevoditeljem znakovnog jezika kada dolaze liječniku, u banku, na policiju. Broj prevoditelja u Hrvatskoj u odnosu na broj gluhih i nagluhih osoba nije dovoljan, na preko 2.500 gluhih i nagluhih korisnika hrvatskog znakovnog jezika imamo oko 100 prevoditelja, tako da u nekim situacijama gluhe i nagluhe osobe idu same te je važan odnos onog službenika u banci prema gluhoj osobi, ne govoriti brzo, govoriti razgovijetno i sporije, pisati, koristiti neke od mobilnih aplikacija koje pretvaraju govor u tekst i, naravno, ne vikati jer gluha osoba ne čuje. Hrvatski savez gluhih i nagluhih razvio je platformu 'Slavica', prevođenje na daljinu kojim pokušavamo premostiti taj jaz, no platforma još nije dovoljno prepoznata u institucijama te se ponekad gluha ili nagluha osoba nađe u neugodnom položaju jer zaposlenik institucije misli da ga se snima, a u stvari gluha ili nagluha osoba koristi mobilni telefon na čijoj je drugoj strani linije prevoditelj hrvatskog znakovnog jezika, kaže Vincek.

'Obvezni smo plaćati pola cijene HRT pretplate, što je i dalje previše' 

Prema Ugovoru kojeg je Vlada Republike Hrvatske sklopila s HRT-om za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2027. tijekom trajanja Ugovora, prosječna dnevna količina prilagođenog televizijskog programa titlovanjem ili znakovnim jezikom, mjerena na godišnjoj razini za 2026. godinu iznosi 560 minuta. Samo jedan dan ima 1.440 minuta, napominje predsjednica Saveza. 

– Istaknut ću da se u te minute ubrajaju i sadržaji na stranim jezicima koji imaju titlove, ali to nisu prilagođeni titlovi za gluhe i nagluhe osobe. Samo nekoliko TV emisija je pristupačno na znakovnom jeziku. Tako da bih rekla da televizija nije pristupačna gluhim i nagluhim osobama. Obvezni smo plaćati pola cijene HRT pretplate, što je s obzirom na udio prilagođenog programa i dalje previše. HRT je obvezan Ugovorom prilagoditi dio svog sadržaja, dok ostale privatne i lokalne televizijske kuće nemaju tu obvezu. Prema Zakonu o elektroničkim komunikacijama u pristupačnost njihovog programa također ulaze emisije koje su titlovane, ali kao i u slučaju HRT-a navedeni titlovi nisu pristupačni. Neke lokalne televizijske kuće ponekada imaju prevoditelja hrvatskog znakovnog jezika u nekim emisijama, ali to su pojedinačni i rijetki slučajevi. Ne želimo biti negativni, pomaka i napretka ima, ali nedovoljno, pojašnjava Vincek.

'Nema formalnog obrazovanja iz znakovnog jezika'

Hrvatski znakovni jezik priznati je jezik gluhih i gluhoslijepih osoba u Hrvatskoj od 2015. godine kada je jednoglasno izglasan Zakon o hrvatskom znakovnom jeziku i ostalim sustavima komunikacije gluhih i gluhoslijepih osoba u Republici Hrvatskoj. Zakonom se propisuje pravo gluhih i gluhoslijepih osoba te drugih osoba s komunikacijskim teškoćama na korištenje, informiranje i obrazovanje na hrvatskom znakovnom jeziku i ostalim sustavima komunikacije koji odgovaraju njihovim individualnim potrebama, a u svrhu izjednačavanja mogućnosti pristupa socijalnom, ekonomskom i kulturnom okruženju te omogućavanju ravnopravnog ostvarivanja svih ljudskih prava i temeljnih sloboda.

– Još uvijek nema formalnog obrazovanja iz hrvatskog znakovnog jezika, većina udruga koje okupljaju gluhe i nagluhe osobe provode tečajeve poznavanja hrvatskog znakovnog jezika i kulture gluhih, ali to nije dovoljno. Tako se senzibilizira javnost, ali još uvijek sve ostaje na pojedincima, zaključuje Vincek.

Pridružite se našoj Viber zajednici i prvi saznajte sve informacije.