Iako Zakon izričito ne zabranjuje kućne ljubimce u domovima za starije, zašto to ipak nije moguće u praksi?
Dostojanstven život u starosti osim zdravstvene i materijalni skrbi, uključuje i nastavak svakodnevnih rutina te emocionalnih veza, poput suživota s kućnim ljubimcem. Iako hrvatski Zakon o socijalnoj skrbi ne zabranjuje držanje životinja u domovima za starije, postojeći pravilnici i administrativne odluke u praksi to onemogućuju. Primjeri iz drugih europskih zemalja pokazuju da je suživot s kućnim ljubimcem u domu izvediv uz jasne uvjete i prilagodbe.
Umirovljenice i pas | Foto: Pexels
Dostojanstven život ljudi u starosti osim zdravstvene i materijalne skrbi podrazumijeva i nastavak uobičajenih dnevnih rutina, uključujući društvene kontakte i emocionalne veze. U tom kontekstu pitanje mogućnosti suživota s kućnim ljubimcem u domu za starije osobe predstavlja konkretan indikator širine i kvalitete socijalne skrbi, prenosi tportal. Iako hrvatski Zakon o socijalnoj skrbi prepoznaje važnost individualnog pristupa korisnicima, on ne sadrži konkretne odredbe koje bi jasno dopustile, ali ni zabranile, suživot s kućnim ljubimcem u institucionalnom smještaju. Pa tako to pravo ostaje pravno nedefinirano, a u praksi uglavnom onemogućeno u većini javnih i privatnih domova.
Većina domova kojima upravljaju država ili županije ne dozvoljava korisnicima držanje životinja, pozivajući se na razloge vezane uz higijenu, logistiku ili zdravlje (npr. alergije, sigurnost, prostor). No, takva ograničenja proizlaze iz pravilnika i uredbi koji su rezultat upravnih i političkih odluka, a ne iz nepromjenjivih zakona ili tehničkih prepreka. Čak i kućni redovi koje donose ravnatelji uz odobrenje osnivača, i koji se razlikuju od doma do doma, nisu zakoni i podložni su izmjenama. Kada smo pitali umirovljenike što im nedostaje otkako žive u domu za starije, među ostalim su naveli i svoje kućne ljubimce, više o tome ovdje.
Zakon ne zabranjuje držanje kućnih ljubimaca
Hrvatski Zakon o socijalnoj skrbi ne zabranjuje držanje kućnih ljubimaca, ali pravilnici, odnosno podzakonski akti ne omogućuju takvu opciju, niti ju navode kao mogućnosti. Kada bi postojala politička volja, takvi bi se pravilnici mogli izmijeniti. Prema tome, ne radi se o nečemu što je tehnički neizvedivo, već o jasnom administrativnom izboru koji sustav funkcionira na način da institucionalna skrb korisnike ljude izolira od životinja. HACCP protokoli, kao i pravilnici o kućnom redu i mogu se modificirati ako postoji politička volja. Važno je napomenuti da se HACCP protokoli odnose isključivo na sigurnost u pripremi hrane, ali se često nepravilno tumače kao razlog za zabranu životinja u cijelom prostoru doma. U stvarnosti, nema pravila koja zabranjuju kućne ljubimce u sobama korisnika, sve dok ne ulaze u kuhinje ili prostore gdje se hrana priprema i rukuje.
Kako je u Europi?
U nekim državama članicama Europske unije, poput Njemačke, Švicarske i Nizozemske postoje modeli koji omogućuju starijim osobama da žive u domovima za starije sa svojim ljubimcima. Međutim, oni koji žele živjeti s kućnim ljubimcima moraju biti neovisni oko brige za životinju, moraju biti u određenoj vrsti smještaja (ako su sami u sobi), a dodatno se provodi procjena utjecaja na druge korisnike, kao i prilagodba prostora i organizacije doma.
Primjeri iz drugih europskih zemalja pokazuju da suživot sa životinjom unutar doma nije samo moguć, već i uspješno proveden – uz precizno definirane uvjete kao što su vrsta smještaja, razina samostalnosti korisnika, te propisi vezani uz higijenu i sigurnost. Njemačka, Austrija i Nizozemska već su implementirale takve modele, što pokazuju da dobra organizaciju i volja mogu uskladiti emocionalne potrebe korisnika s institucionalnim pravilima. Jedno istraživanje je pokazalo kako kućni ljubimci za starije od 50 godina donose više benefita za zdravlje, više o tome čitajte ovdje.
Pridružite se našoj Viber zajednici i prvi saznajte sve informacije.
