Gdje su nestala radnička odmarališta? Privatizacijom uništena mnogima jedina šansa za ljetovanje

mirovina.hr
16. rujna 2021.
Novosti
A- A+

Brojni umirovljenici more nisu vidjeli već desetljećima. Bezbrižni odlasci na ljetovanje sežu u vrijeme radničkih odmarališta. Sedmodnevni pansion u njima si je mogla bez velikih odricanja priuštiti gotovo svaka obitelj, vodili bismo djedove i bake, dok su umirovljenici popust imali i kao bivši radnici. No, odmarališta danas gotovo da više ni nema. Stariji turisti na Jadranu mahom su stranci, dok si oni domaći ne mogu priuštiti ni postsezonske popuste…

Ilustracija: Unsplash

Europska konfederacija sindikata objavila je zabrinjavajuće i poražavajuće rezultate istraživa­nja na europskoj razini, a pogotovo za Hrvatsku. Naime, gotovo 85 posto Hr­vata koji žive blizu praga siromaštva, s mjesečnim prihodom koji je niži od 60 posto medijalne plaće, ne može si priuštiti tjedni odmor izvan mjesta prebivališta, dakle, pola milijuna depriviranih građana zabetoniralo je Hrvatsku na visoko treće mjesto država članica Europske unije čiji građani nisu u mogućnosti priskrbiti si odmor izvan mjesta stanovanja, piše Jasna A. Petrović za Glas umirovljenika.

Čelnica SUH-a podsjeća nas kako je prije bilo drukčije. U vrijeme kad su, kaže, traperice bile luksuz,”tarzanica” modni krik, “bratstvo i jedinstvo” ideal, WV buba šminkeraj, a pušenje u resto­ranima normalna pojava, ljetovanja su izgledala puno drugačije nego danas. Kao prvo, niste trebali dignuti kredit kako biste otputovali na naš lijepi plavi Jadran: postojalo je nešto što se zvalo – radničko odmaralište! To je bila ulaznica za raj i umirovljenicima, koji su koristili odmarališta izvan sezone.

Iz vremena K-15

Odmah poslije Drugog svjetskog rata Jugoslavija je, u srpnju 1946. godine, donijela Uredbu o plaćenom godišnjem odmoru i počela razvijati sustav soci­jalnog turizma. Godinu dana kasnije savezna Vlada je donijela i naredbu o povlasticama za članove sindikata na godišnjem odmoru – famozni ‘K-15’ i ‘regres’ za godišnji odmor.

Program socijalnog turizma koji po­drazumijeva da si odlazak na (obiteljski) odmor izvan mjesta prebivališta može priuštiti svaki radnik i radnica, svaki umi­rovljenik i umirovljenica, danas se čini kao utopijski koncept. Iako miješanje države, sindikata i ostalih čimbenika u odmor radnika nije jugoslavenska posebnost, niti izum, odmor i turizam prepoznati su kao sastavnice poslijeratne ideje stvaranja socijalističkog čovjeka, piše Petrović.

Više od polovine umirovljenika more je zadnji put vidjelo prije deset i više godina!

U konceptu socijalnog turizma prvo su se pojavile novčane povlastice po­put sniženih cijena i regresa za godišnji odmor, a potom masovna prenamjena i gradnja smještajnih kapaciteta poput radničkih odmarališta i domova odmora. Razliku u cijeni nadoknađivala je država, odnosno savezni fond za koji su radnici izdvajali 1,5 % svojih bruto primanja. Pitanje regresa se naziva najkontroverznijom socijalno-turističkom temom so­cijalističke Juge. U tisku sedamdesetih i  osamdesetih godina, uz sindikate, za ova pitanja bile su zadužene samoupravne interesne zajednice za odmor i rekreaciju, no ni to nije utjecalo na uvođenje reda i ravnopravnosti.

No, nakon 1965., prema načelima radničkog samoupravljanja, svako po­duzeće je kao organizacija udruženog rada sada samostalno moglo odlučiti kako će rasporediti 1,5 % bruto dohotka jer se dohodak više ne uplaćuje u savezni fond. Bogatije firme kvalitetnije skrbe o svojim radnicima.

Komercijalizacija

Osamdesetih godina domaći turizam izjednačuje se s inozemnim, no i dalje svako četvrto registrirano domaće no­ćenje u Hrvatskoj ostvareno je upravo u odmaralištima. Vrhunac je bio 1988. s više od 6 milijuna noćenja. Iste godine u Hrvatskoj je ukupno ostvareno 25 mili­juna domaćih jugoslavenskih noćenja i 42 milijuna stranih. Dakle, bez odmara­lišta domaći bi turizam tada vjerojatno izgubio četvrtinu prometa.

more
Umirovljenici se danima odriču da bi si mogli priuštiti jednodnevni izlet na more od 90 kuna

Ipak, i tada se sve više govori o potrebi za aktivnim godišnjim odmorom izvan mjesta boravka, a javlja se i diskurs o odmoru kao mehanizmu za sprječava­nje opadanja radne sposobnosti radni­ka i odgovornosti kolektiva za brigu o adekvatnom odmoru njegovih članova. Kao rezultat ovakvih tendencija sindikati predlažu da se dio regresa za godišnji odmor (u iznosu od 20%) izdvoji za gradnju novih radničkih odmarališta. I tako se i nadomak rata razvijalo radnička odmarališta.

Krajem 80-tih godina Hrvatska je imala 76.000 ležajeva u 634 radnička odmarališta, a tamo su izvan sezone nerijetko ljetovali i “njihovi” umirovlje­nici. Danas su gotovo sva odmarališta privatizirana, a radnici i umirovljenici danas mogu samo na jednodnevne izlete na more. Pokradeni su i sindikati koji su to„šaptom” prešutjeli. Radničko namjensko vlasništvo pokradeno je u privatizaciji, a u današnjoj kolektivnoj percepciji hrvatskog stanovništva Ja­dran danas nije više mjesto odmora, već eventualnog sezonskog zapošljavanja.

Privatizacija

Prelaskom u novo tisućljeće radnička odmarališta proglašavaju se nelojalnom konkurencijom turističkom biznisu. U obrazloženju prijedloga Zakona o ugo­stiteljskoj djelatnosti iz 2006. stoji kako je „funkcija odmarališta kao socijalne kategorije, koja su kao objekt reguli­rana važećim Zakonom, odbačena već novelom Zakona iz 2001. godine odre­đivanjem da samo ugostitelj može u njima pružati ugostiteljske usluge, te se ocjenjuje da takve postojeće objekte treba u potpunosti komercijalizirati”

Besplatne toplice za umirovljenike? Četiri susjedne zemlje kažu: Zašto ne!

U nedostatku nekadašnjih radničkih odmarališta, za čiju su izgradnju sami radnici izdvajali, mnogi sindikati danas s hotelskim kućama i drugim turističkim tvrtkama nastoje ugovoriti povoljnije cijene za svoje članstvo. Istodobno, cijeli je niz sindikata s poslodavcima dogovorio da o nekadašnjim odmaralištima brinu i tako osiguraju da makar dio radnika po povoljnijim cijenama ljetuje.

Stariji građani nerijetko će se sa tu­gom sjetiti vremena kada su radnici i njihove obitelji za simboličnu nakladu ljetovali u odmaralištima poduzeća u kojima su radili, ali i njihovi roditelji, također nerijetko radnici istih firmi. Nekadašnja socijalistička odmarališta odavno su postala prošlost, a danas tek rijetke kompanije koje su još iz bivšeg sustava naslijedile nekretnine sa njima raspolažu i dijele ih sa svojim radnicima i umirovljenicima.

Godine 2008. u Hrvatskoj je preo­stalo oko 11 tisuća ležajeva u radničkim odmaralištima, a nekadašnje „socijalno” ljetovanje zamijenjeno je ljetovanjem na rate. Klasična radnička odmarališta više ne postoje, čak niti kao zakonska kategorija. No, u većini bivših republika ostala su aktivna brojna radnička odma­rališta, kao i u mnogim bivšim socijali­stičkim zemljama, poput Rumunjske. Dio tog kolača tamo koriste i umirovljenici. No, u Hrvatskoj je preostalo penzićima ići na jednodnevne izlete preko svojih udruga ili u lječilišta u susjednoj BiH po povoljnim cijenama. Koga briga za stare! – zaključuje Jasna A. Petrović u Glasu umirovljenika.

Gdje su nestala radnička odmarališta? Privatizacijom uništena mnogima jedina šansa za ljetovanje
Popularno
Share via
Copy link
Powered by Social Snap