Čuvarica tradicije: 93-godišnja bakica ručno izrađuje domaću tjesteninu

Da nema baka, nestalo bi i tradicije, a s njom i finih jela. Malo tko će danas sam pripremiti domaću tjesteninu, a mnogi ne znaju ni kako. Zato je tu vješta 93-godišnja Cesaria iz zemlje paste…

Najstariji recept za izradu domaće tjestenine pronađen je na pergamentu koji datira čak 2.000 godine prije Krista. Izrađivala se od pšeničnog brašna (slučajno nastalog bacanjem sjemena iz kojeg je rasla pšenica nekoliko tisuća godina prije prve paste) jaja i vode te se služila uz meso peradi. Rimljani su naprosto bili ludi za tjesteninom, a u 11. stoljeću pileća juha s rezancima propisivala se kao lijek oboljelima od tuberkuloze. Dvjesto godina kasnije nastale su i lazanje, a krajem 13. stoljeća talijansku je kuhinju s pretečama špageta obogatio pustolov Marco Polo.

Posluživala se stoljećima za Sve Svete

Ovaj uvod vodi nas u magiju talijanske kuhinje u kojoj je tjestenina od pamtivijeka apsolutna kraljica. Ipak, vremena se mijenjaju, što ostavlja traga i na kvaliteti hrane koju pripremamo, okrećući se instant rješenjima kao što je tjestenina s polica trgovina. Malo po malo, nestaju i tradicionalne recepture, ali i oni koji bi po njima spravljali slasna jela.

Ovdje na scenu stupaju požrtvovne talijanske umirovljenice, među posljednjim generacijama koje ručno prave domaću tjesteninu. “Bakica od paste” je i 93-godišnja Cesaria, vješta u pripremi tradicionalnih domaćih rezanaca predivna izgleda nalik omčicama od špage. Lorighittas je pasta sa Sardinije iz sela Morgongiori. S obzirom da priprema traje jako dugo, stoljećima se izrađivala samo za Sve Svete, a tradicionalno se služi s pijetlovim mesom u umaku od rajčice.

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Pune ruke posla

Sve to zahtjeva ne samo znanje i iskustvo, nego i iznimno vješte ruke. Zna to i ova 93-godišnjakinja koja tijesto mijesi punih 30 minuta. Vrelo sicilijansko sunce na njezinoj terasi ne olakšava posao pa mora brzo mijesiti i dodavati vodu jer se tijesto počinje brzo sušiti. Kada tijesto postigne željenu konzistenciju, postepeno ga valja u tanke “špagete” omatajući ih dvaput oko tri prsta i ispreplićući.

Cesaria je u svome kraju poznata po izradi posebno tankih “lorighittasa” što im daje na cijeni i kvaliteti. Nakon što su omčice oblikovane, slažu se na veliku košaru s ravnim dnom kako bi se osušile. Tjestenina se kuha u mnogo posoljene, kipuće vode, a kada je gotova, poslužuje se s pilećim raguom, napravljenim od luka, češnjaka, peršina, bijelog vina i pasirane rajčice. Tijesto se prelije umakom, dok se meso servira sa strane.