Potresne sudbine umirovljenica: 'Zadužena sam za hranu kod mojih gospođa na placu'

Kako žive hrvatske umirovljenice najbolje govore sudbine Terezije, Dragice i Vesne. Dok Terezija čisti stubišta u svojoj zgradi kako bi preživjela mjesec, Dragica noćima veze zlatoveze. Bez toga, ne bi mogla platiti grijanje s 350 eura mirovine. Vesna je mirovinu zaradila u Americi pa ovdje nema ni zdravstveno osiguranje. Da bi stvar bila gora, za hranu se mora zaduživati kod kumica na placu. Jasna A. Petrović iz SUH-a kaže da se više ne znaju psihički nositi s tolikom tugom i poniženjem starijih.

Umirovljenica Terezija čisti stubišta da bi preživjela, Dragica noćima veze zlatoveze, dok se Vesna za hranu zadužuje kod kumica na placu. Potresnu priču o životima triju umirovljenica donijelo je sinoć Provjereno Nove TV.

Da nije zlatoveza ne bi se mogla grijati

Terezija Kroflin 37 godina je radila kao medicinska sestra odgojiteljica. Prešla je 70. godinu, živi sama i prati gdje joj odlazi svaki cent. Ribu umirovljenici ne jedu, kaže, jer je strašno skupa.

– Čistim dva stubišta tu u zgradi, ne moram nikuda daleko ići i tako malo svaki mjesec zaradim. Dobijem oko 120 eura. Otišla bih na more, ali ne mogu pa odem na jedan dan s umirovljenicima. Za deset dana se nema, priča Terezija.

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Dragica Vancaš iz Darde ima 350 eura mirovine. Svake noći do ranih jutarnjih sati veze zlatovez koji prodaje da bi dodatno zaradila za život.

– Moram, jer nemam od čega živjeti. Nisam gladna, dobijem Crveni križ, dobijem pučku kuhinju, puno pomoći od Caritasa. Ne mogu si priuštiti voće, kemijska sredstva, plin, režije su mi velike, priča Dragica kojoj ostane 98 eura kada poplaća sve troškove. Da nije zlatoveza ne bi se, dodaje, mogla grijati.

Dužna više od 200 eura za hranu, a nema ni za lijekove

Vesna Legac većinu radnog vijeka odradila je u Americi. Vratila se zbog bolesne majke. Ima dvije diplome, a stalan posao nije mogla dobiti.

– Granica siromaštva za samca je 600 eura mjesečno, a ja imam 420. Sada mi hoće uzeti 100 eura mjesečno za plaćanje zdravstvenog. Ja ga sad dva mjeseca nemam. Dok je mama bila živa i ona je imala penziju pa smo mogle zajedno. Mama je umrla 2006. i od onda vam ja živim ispod granice siromaštva, priča Vesna.

SAD i Hrvatska nemaju ugovor o isplati mirovina pa dobiva trećinu od onoga što bi bila njezina američka mirovina, 420 eura. U Hrvatsku se vratila kasnih 90-ih, ali kako nema evidentiranog radnog staža u Hrvatskoj, nema pravo na redovno zdravstveno osiguranje. U 80-im je godinama života, a život joj se svodi na golo preživljavanje. Tko sve mora plaćati zdravstveno osiguranje, pročitajte ovdje.

– Tako da sam ja zadužena za hranu kod mojih gospođa na placu, jer me znaju i to je meni grozno. Sad sam preko 200 eura dužna. Od kuda ću ja to dati? Nemam za lijekove, zaključuje svoju pretužnu sudbinu Vesna u prilogu Provjerenog.

SUH: ‘Skuplje režije znače više mrtvih umirovljenika’

Predsjednica Sindikata umirovljenika Hrvatske, Jasna A. Petrović, kaže kako je većina starijih građana siromašna, a posebno samci.

– 60 posto svih samaca starijih od 65 su siromašni, većina su na rubu gladi. To je toliko tužno kada vam profesorice pričaju kako ujutro u 5 moraju skupljati hranu po kantama ili čekati po tržnicama kad se zatvaraju ili žicati kumice, a odradile su svoje godine. Toliko je tužno da se više psihički ne možemo nositi s tolikom tugom i poniženjem stariji. Skuplje režije samo znače manje na tanjuru i više mrtvih umirovljenika. Ne umiru oni samo od gladi, nego ne mogu se liječiti, ne mogu kupovati lijekove… Umirovljenici se sve češće odlučuju na samoubojstvo, 40 posto svih samoubojica su stariji od 65. Ova Vlada se treba upitati koliko je okrutna prema starima, koliko ih je katapultirala na rub života, zaključila je vidno potresena čelnica SUH-a, prenosi dnevnik.hr.