[KOMENTAR] Zašto umirovljenici dopuštaju da ih političari nazivaju lijenčinama?

Nebrojeno puta ste mogli čuti da vladajući govore kako se dob za umirovljenje mora podići jer hrvatski umirovljenici imaju samo 30, a njemački 36 godina prosječnog staža. Taj šok-podatak je zapravo manipulacija iza koje se krije nesposobnost političara posljednjih 30 godina da zdravorazumski prilaze problemima i rješavaju ih bez nepotrebnog dizanja tenzija među generacijama i poticanja konflikta.

Kada je Ministarstvo rada i mirovinskog sustava prošle godine objavilo “kostur” onoga što su nazvali cjelovitom mirovinskom reformom, sjetio sam se onog citata Voltairea o Svetom Rimskom Carstvu: “Sveto Rimsko Carstvo niti je sveto, niti rimsko, a niti je carstvo“.

Tako i naša cjelovita-mirovinska-reforma nije niti cjelovita, niti mirovinska, niti reforma. Sve što su umirovljenici od nje uspjeli izmusti je proširen krug umirovljenika koji mogu raditi i 3,13 posto veće mirovine za one s rješenjem o najnižoj mirovini. Međutim, agresivno se tada počela komunicirati poruka koju su ponavljali razni Plenkoidi – prosječan hrvatski umirovljenik ima samo 30 godina staža, a njemački čak  36.

Vlada manipulira podacima na štetu umirovljenika, a oni se ne bune

U prijevodu do znači da su naši ljudi lijeni, a Nijemac je marljiv. Kako bi od Hrvata napravili Nijemca, ministar Pavić se sjetio produljiti dob kada Hrvat smije u mirovinu za dodatne dvije godine, a u njihovoj matematici bi to valjda trebalo značiti da će Hrvati raditi dvije godine dulje, iako su uporno, dok uvode rad do 67, ponavljali kako zapravo neće baš puno ljudi raditi do 67.

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Možda će vas iznenaditi podatak da se Hrvati pomalo približavaju Nijemcima i to bez ikakvih reformi. U ovoj godini, prosječni hrvatski umirovljenik u starosnu mirovinu odlazio je s prosječne 33 godine, pet mjeseci i 12 dana radnog staža. Već smo povećali prosječni staž za gotovo tri i pol godine bez pretjeranog reformiranja! Treba tom podatku dodati da su oni koji odlaze u prijevremenu mirovinu imali u prosjeku čak 37 godina i tri mjeseca radnog staža. Jebate i Nijemce su stigli!

Na stranu katastrofalna komunikacija resornog ministarstva u vidu pojašnjavanja razloga mirovinske reforme koja je u startu osuđena na propast, treba jasno reći da Vlada manipulira podacima na gotovo svakom koraku. Evo, kada navode prosječnu mirovinu u Hrvatskoj uvijek biraju onu kategoriju “bez međunarodnih ugovora” jer su tu mirovine veće. Isto tako će u moru podataka iz HZMO-a odabrati onaj koji govori da prosječni hrvatski umirovljenik ima 30 godina staža, iako je posljednjih godina s novom kohortom umirovljenika on u rastu, i bliži se prosjeku EU.

Uzroci malog staža su zakoni, zakone donose političari

Zakoni iz Juge. Rat. Tajkunska privatizacija. Propast tvornica i tjeranje ljudi u prijevremenu mirovinu, posebice radno sposobnih branitelja.

Možda nije baš točnim redoslijedom, ali to su neki okvirni razlozi zašto je prosječni ukupni staž umirovljenika danas malen. Iskreno se nadam da ovo čita netko tko se umirovio 1999. godine, jer je do te godine vrijedio zakon da muškarci u mirovinu idu sa 60 godina, a žene s 55.

Kako očekivati od nekoga da skupi nedosanjanih 40 godina “punog” staža kako ga nazivaju u takvim uvjetima? Evo, žena koja je tada diplomirala s 24 godine i sljedeći dan našla posao, do 55 godine kada po sili zakona mora u mirovinu, fizički ne stigne skupiti više staža od 31 godine. I to pod uvjetom da je imala neprekidan radni odnos tijekom čitavog radnog vijeka.

Tek od 2008. godine muškarci su u mirovinu mogli sa 65, a žene sa 60. Svi oni koji su se umirovili prije njih i nisu imali prilike skupiti staža koliko bi Vlada danas htjela, ali to ne znači da su oni krivi. Ipak je takav bio zakon, a drugi navedeni razlozi su radili potrese na tržištu rada. Firme su propadale, ljudi su gubili staž, nezaposlenost je bila visoka itd.

Ministar mirovinskog sustava se sjetio da je i ministar – rada

Danas otprilike znate što se dogodilo. Vlada je popustila sindikatima i dobna granica za ostvarivanje prava na mirovinu neće se dizati.

Ali onda je ministar mirovinskog sustava, dok je jednoga jutra dolazio na posao u zgradu ministarstva, pogledao službenu ploču na kojoj piše “Ministarstvo RADA i mirovinskog sustava”. Sinula mu je ideja da ne mora baš toliko čačkati po mirovinskom sustavu da bi od prosječnog građana izmuzao koju godinu rada više, nego da to može postići mijenjanjem Zakona o radu.

I baš kao što kod donošenja mirovinske reforme prije nešto više od godinu dana nisu bili saslušani sindikati, tako ovoga puta nisu saslušani poslodavci. Ukratko, oni se opravdano bune da su stjerani u kut i da prijedlozi zakona otvaraju mogućnost radnicima da manipuliraju ili čak ucjenjuju šefove kada napune 65 godina. Ugovor o radu im neće prestati tada, a ako se izjasne da žele nastaviti raditi, a poslodavac ih ne treba – poslodavac će im morati dati otkaz i pripadajuću otpremninu koja ovisno o uvjetima može biti 100-200 tisuća kuna. Dodatno, ako radnik nakon 65. godine ode na bolovanje, ići će na trošak poslodavca i država neće sudjelovati u tom trošku, kao što sudjeluje kod mlađih radnika.

Čemu uopće opsesija oko rada u posljednjim godinama staža?

Ne treba mi diploma biologije ili medicine da zaključim kako su radnici najproduktivniji u tridesetim, četrdesetim i možda pedesetim godinama života. Čemu onda ta opsesija i fiksacija s radom u godinama kada on biološkim procesima postaje sve teži?

Zašto je jedino rješenje produljiti radni staž na njegovom samom kraju? Zašto se ne fokusiraju na rupe koje nastaju u sredini radnog staža? Zašto ne pokušaju ljude ranije primamiti u svijet rada? Rijetki ljudi u Hrvatskoj nakon završenog fakulteta ili srednje škole odmah pronalaze posao, prvi je uvijek malo teže za pronaći, jer ljudi u tom trenutku života nemaju potrebna iskustva, a često su i obrazovne institucije “na Vi” s tržištem rada. Jako dugo im treba da školuju budućeg radnika, to školovanje često nema puno veze s onim što će taj radnik raditi u struci.  Tu ima više prostora za čačkanje nego u mirovinskom sustavu, ako je cilj tog čačkanja produljiti radni vijek.

________________________________________________

*Komentar je stav autora