Poslušajte argumente najvećeg protivnika drugog stupa: "Problem nije u mirovinskom sustavu..."

Analiza mirovinskog sustava i reformski prijedlozi Udruge članova obveznih i dobrovoljnih mirovinskih fondova ponovno su aktualizirali vrlo borbenu i nikad zapravo razriješenu debatu o ulozi drugog stupa u mirovinskom sustavu i hrvatskoj ekonomiji. Ekonomisti, građani i aktivisti su poprilično podijeljeni oko mišljenja o drugom stupu. Evo kako svoje pozicije argumentiraju oni koji su za daljnje jačanje drugog stupa, a kako oni koji se zalažu za njegovo ukidanje.

Andrej Grubišić u Hrvatskoj slovi za jednog od najvećih zagovaratelja drugog mirovinskog stupa, bivši dekan Ekonomskog fakulteta u Splitu Željko Garača za jednog od najvećih kritičara drugog stupa koji se zalaže za njegovo ukidanje. Kako je nikad apsolvirana tema drugog stupa ponovno aktualizirana, prvenstveno analizom i reformskim prijedlozima Grubišićeve Udruge članova obveznih i mirovinskih fondova i manjim dijelom najavama Ministarstva rada da planiraju intervencije u zakonodavstvo, N1 televizija je ugostila i Grubišića i Garaču u jednoj emisiji.

O Grubišićevim stavovima smo nedavno pisali (ovdje i ovdje), a Garačin pogled na drugi stup smo obradili ovdje. Nažalost, na N1 televiziji nije bilo direktnog sučeljavanja (gostovali su jedan iza drugog) pa ćemo samo prenijeti što je rekao Garača.

“Niti gospodin Grubišić i njegova udruga ne mijenjaju svoje stavove, niti ja mijenjam svoje po tom pitanju jer se ništa bitno u međuvremenu nije promijenilo. Ja jesam vjerojatno jedan od najglasnijih kritičara mirovinske reforme, ali nisam ni jedini. S druge strane, pozivanje na zdrav razum nameće pitanje zašto druge tranzicijske zemlje nemaju ovakav sustav, zašto nijedna zapadna zemlja nema ovakav sustav. Zašto Europska komisija poziva na jačanje međugeneracijske solidarnosti i na koncu, zašto je narod Čilea nakon 40 godina iskustva s takvom mirovinskom reformom odlučio na radikalne reforme i izabrao predsjednika koji će provesti te promjene”, kazao je Garača.

“Problem nije u mirovinskom sustavu”

Grubišićevim zaključcima zamjera niz metodoloških primjedbi, a kaže i da imaju i banalnih pogrešaka. Prije kritika, ističe jednu dobru stvar koju je udruga preispitala – a to je preispitivanje uloge mirovinskih osiguravajućih društava. Podržava ideju udruge da sredstva u drugom stupu trebaju biti bezuvjetno naslijediva.

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

“Njihova teza da se 30 posto izdvaja za mirovine je nekorektna. Kao podatak koliko koštaju mirovine to je točno. Međutim, ako usporedimo mirovinsku reformu, onda je treba usporediti samo s onim dijelom prvog mirovinskog stupa. Ne treba tu miješati mirovine po posebnim propisima, invalidske mirovine i tako dalje. Taj dio, koji nema veze s mirovinskom reformo, otpada skoro 30 posto ukupnog iznosa mirovine. I dolazimo na 20 posto koliko se izdvaja za starosne mirovine.

Ovo smo kao društvo pristali dati, mislim na mirovine po posebnim propisima”, dodaje Garača.

“Ovo nije problem štednje, nego privatizacije javnog mirovinskog sustava”

Problem ne vidi u mirovinskom sustavu nego u gospodarstvu koje ne može generirati veće mirovine. Bez radikalnih reformi u gospodarstvu možemo zaboraviti na bolji standard umirovljenika, smatra Garača.

“Ne možete očekivati da će mirovinski fondovi osigurati solidne prinose ako je gospodarstvo u zemlji loše. Taj dodatni prinos, ako nije od države, kroz poreze, što smo do sada uglavnom plaćali, neće ga biti ni kroz prinose jer gospodarstvo nije dovoljno snažno da generira taj prinos koji bi dao veće mirovine.

Ovo nije problem štednje, nego privatizacije javnog mirovinskog sustava koji je izuzetno skup. Grubišić kaže da nas to prilagođavanje od 0,5 posto u narednih 20 godina neće koštati ništa. A ja vam kažem da će nas to koštati oko 150 milijardi kuna. Nije stvar kome ćete vjerovati, to se da izračunati”, nastavlja Garača.

Garača također argumentira kako negativni učinci uvođenja drugog stupa dodatno usporavaju rast gospodarstva.

“Potkopavaju gospodarstvo, potkopavaju generalno mirovine iz I. i II. stupa. Nije točna teza da ne treba biti doktor ekonomskih znanosti, dapače, nije dovoljno biti doktor ekonomije, treba se jako dobro razumjeti makroekonomija. Glavni problemi su ovdje u makroekonomskoj sferi”, kazao je Garača.

Tranzicijski trošak je do sada 150 milijardi kuna, pri čemu je izgubljeno 100 milijardi kuna zbog sporijeg rasta BDP-a, nastavlja Garača. Ovoga puta nije decidirano ponovio da drugi stup treba ukinuti (i sredstva prebaciti u prvi stup), ali je kazao kako treba smanjiti porezno opterećenje.

“Da nije bilo II. mirovinskog stupa, imali bi puno manji javni dug, puno manje porezno opterećenje, bolju konkurentnost i snažniji gospodarski rast”, zaključuje Garača.