Grubišić: Svatko bi sam trebao odlučiti koliko će uplaćivati za mirovinu

Jasmina Grgurić
28. listopada 2019.
Novosti
A- A+

Da bi svaki radnik trebao dobiti bruto plaću i dalje s njom sam raspolagati, odnosno odlučiti koliko će dati za mirovinsko, koliko za zdravstveno, a koliko za ostao, smatra ekonomski stručnjak Andrej Grubišić. Ovako većina građana ne zna koliko se od njihove plaće isplaćuje za doprinose te nisu svjesni da zdravstvo, primjerice, uopće nije besplatno, već ga mi financiramo u prosjeku sa 1.500 kuna mjesečno. Najvažnije, time bi se navedene sustave potaknulo da budu bolji.

Andrej Grubišić (Snimak zaslona/N1/Youtube)

Građani svakog mjeseca plaćaju zdravstveno osiguranje, da bi im se svakodnevno plasirala priča kako je ono besplatno. Na preglede u bolnicama čekaju mjesecima, iako radnik s prosječnom plaćom za tu uslugu mjesečno izdvaja više od 1.500 kuna. S druge strane, gotovo 1.900 kuna od jedne takve plaće uplaćuje se u mirovinski sustav. No, sve više slušamo kako je njegova budućnost neizvjesna, kako su mirovine male te kako ne znamo hoće li ih uopće biti ili će ostati mizerne.

Mi nemamo kontrolu, a država nema odgovornost

Portal Moj posao donosi konkretan izračun bruto plaće i doprinosa koje od nje plaćamo. Prosječna neto plaća u Hrvatskoj je 6.438 kuna. Za tu je plaću poslodavac isplatio 10.893 kune, koliko iznosi bruto 2 za osobu koja živi u Zagrebu i još plaća prirez od 18 posto. Za prvi stup mirovinskog osiguranja od toga se izdvaja 1.402,55 kuna doprinosa. Drugi stup iznosi 467,52 kuna. Doprinosi za zdravstveno osiguranje su 1.542 kune. Dakle, oko 4.000 kuna naše plaće odlazi državi svakog mjeseca.

Ekonomski analitičar Andrej Grubišić smatra da bi ljudi trebali sami odlučiti kako bi potrošili taj novac koji im država oduzima od plaće.

“To bi se svakako moglo realizirati, sad iz bruta idu dvije namjenske uplate za zdravstveno i mirovinsko osiguranje, a iz općih poreza poput PDV-a financiramo ostalu potrošnju, uključujući i obrazovanje. Trebali bismo imati slobodu kako bismo sami odlučili koliko ćemo iz bruta uplaćivati za mirovinu, a ne da nam država uzme novac pa odredi gdje će se to i ako uplaćivati. Istovremeno mi nemamo kontrolu nad tim novcem, a država pak nema nikakvu odgovornost ako stvari ne budu dobro funkcionirale”, rekao je Grubišić za Index.

Što ako u međuvremenu propadne sustav solidarnosti?

Oni koji žele javno zdravstveno osiguranje, neka ga uplaćuju, no bilo bi dobro, dodaje Grubišić, da oni koji žele privatno zdravstveno za takvo zdravstveno mogu uplaćivati sve. Tako će se, smatra, potaknuti tržišna utakmica, ljudi će tražiti bolju uslugu za sebe, što će potaknuti pružatelja usluga da bude bolji.

Zdravstvo, mirovinski sustav i obrazovanje tri su najbitnija sektora za život građana na koji moraju imati direktan utjecaj, kroz slobodu izbora, a ne prisilno oporezivanje.

"Postojeći mirovinski sustav je izvrstan - u kreiranju siromaha i socijalnih slučajeva"

“Postojeći sustav je Ponzijeva shema po kojoj ja uplaćujem za druge, a već sad su uplate nedovoljne da isplaćuju razumne mirovine. Mi nismo odvojili 100 kuna od plaće i investirali, već smo ih dali nekome i sad se kladimo da će netko drugi odvojiti 100 kuna i za nas, a što ako ne bude toga? Ja nemam ništa protiv javne bolnice, ali što ako želim u privatnu, a ljudi su presiromašni da si plate privatno jer su već od plaća izdvojili novac za zdravstveno, odnosno za HZZO?” – zaključio je za Index Grubišić.