Umirovljenica Marica: 'Nedostajale su mi dvije godine staža za mirovinu pa sam ih nadoplatila'

Umirovljenica Marica Stančić živi s 3.500 kuna mirovine. Iako joj pomažu djeca, voljela bi da joj mirovina veća. Nekad je mogla doplaćivati staž, a sada su joj skupe posebne vrećice za otpad.

Puno se ovih dana govori o tome kako najstarija populacija živi tijekom ovog rapidnog porasta cijena doslovno svega i svačega. No, o tome najbolje mogu govoriti umirovljenici. Marica Stančić jedna je od njih. Doduše, nije nam baš sve otkrila. Dame se ne pita za godine, pa taj podatak nismo doznali, kao ni kada je otišla u mirovinu. Ali, zato znamo da je imala sve uvjete.

– Ja sam u starosnoj mirovini. Inače sam invalid rada bila još i prije, ali sam i dalje radila do kraja na drugom radnom mjestu, u Informatoru, u Preradovićevoj. Imala sam staža koliko mi je trebalo, falile su mi dvije godine pa sam to nadoplatila. Imala sam troje djece pa sam, da ne bih bila stalno po bolovanjima, dala otkaz. Bila sam doma pet godina i tu su mi falile dvije godine da bih mogla ići u mirovinu, objasnila je gospođa Stančić.

Puno sve većih troškova

Mirovina joj iznosi 3.500 kuna, a voljela bi da je i veća. Prvo plaća režije, a na ostalo troši što joj ostane. Ponekad joj pomognu djeca, no uglavnom se mora snalaziti. Stoga je ogorčena što su joj još jedan trošak vrećice za otpad.

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

– Išla sam u trgovinu kupiti nove vrećice. Skoro sam u nesvijest pala kad mi je rekla trgovkinja 80 kuna za dva paketa. Meni trebaju one od 10 litara, a ja sam uzela od 20 pa su skupe. To je za nas umirovljenike jako skupo. Vrećice 40 kuna. Pa što je vama? To je 10 vrećica. Nemam neki otpad. Samo neku konzervu nešto. Posebno odvajam papir, posebno najlon i plastiku i posebno staklo. Drugo ni nemam. Imam možda nekakve kosti ili slično. To ću sad stavljati u škrinju i nositi na selo psu, ogorčena je umirovljenica.

Psihološka pomoć druženja

Članica je Udruge invalida rada od 2007. godine. Druži se s drugim umirovljenicima, ide planinariti, a bavi se i drugim aktivnostima, samo da zaboravi na ono što joj svaki dan serviraju mediji – inflaciju i rat u Ukrajini. Članstvo u udruzi, za nju je bilo iznimno blagotvorno.

– Meni je moj muž bio umro i onda sam se ja upisala u udrugu. Mogla sam i prije, ali sam si rekla da mi to ne treba. Međutim, jako puno su mi pomogli, jer bih vjerojatno bila isto tamo gdje je i on. Psihički su mi pomogli. Mi smo tu prije imali ples. To je nama super. Odmoriš dušu i tijelo i zaboraviš na sve, zaključuje Marica Stančić.