Staračka nagluhost: Ako je ignorirate, postoji opasnost od razvoja simptoma depresije i demencije

Staračka nagluhost ili prezbiakuzija jedna je od karakterističnih promjena koje iskusi većina osoba treće životne dobi. U pravilu češće pogađa muškarce nego žene, a ako se duže vremena ignoriraju simptomi i odgađa rehabilitacijski proces, ovo stanje može uzrokovati niz ozbiljnih negativnih zdravstvenih poteškoća. Više o tome doznali smo u razgovoru s voditeljicom Službe za javnozdravstvenu gerontologiju i specijalisticom epidemiologije, liječnicom Tanjom Ćorić iz Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Dr. Andrija Štampar.

Ako niste čuli za pojam prezbiakuzije, možda će vam biti poznatija staračka nagluhost, odnosno postupni gubitak sluha. Već iz toga je jasno da ovo pogađa većinu osoba starije životne dobi, ali nemaju svi iste simptome. Upravo zbog toga mnogi je ne prepoznaju na vrijeme i ne traže pomoć, misleći pritom kako je to sasvim uobičajen proces za njihovu dob. S obzirom na to da je riječ o progresivnom razvoju tog zdravstvenog stanja, u nedostatku pravovremene dijagnoze i rehabilitacije, mogu se očekivati poprilično složene zdravstvene posljedice.

Više o simptomima prezbiakuzije i u kojoj mjeri ona utječe na kvalitetu života nam je otkrila voditeljica Službe za javnozdravstvenu gerontologiju i specijalistica epidemiologije dr. med Tanja Ćorić. U razgovoru nam je rekla čega se moraju pridržavati osobe koje imaju prezbiakuziju i što savjetuje umirovljenicima koji postupno gube sluh. Za kraj nam je objasnila može li se ona izliječiti i je li uopće istina da jednom kada počnemo gubiti sluh nema povratka na razine na kakvima smo prethodno bili.

Staračka nagluhost uzroci

Za početak, potrebno je razlikovati starenje i starost koji su, na prvu, za mnoge sinonimi. Starenje predstavlja progresivan, stalan i postupan proces smanjenja strukture te funkcija organa i organskih sustava, dok je starost određeno životno razdoblje povezano s kronološkom dobi, prema riječima doktorice Ćorić. Starenje je normalna, fiziološka pojava, odnosno to je nepovratan i izrazito individualan proces koji nastaje u svakog čovjeka na drugi način, dodala je te u nastavku istaknula kako bolest i starost nisu sinonimi.

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Staračka nagluhost ili prezbiakuzija, poznatija i kao postupni gubitak sluha, javlja se kod osoba starije životne dobi i jedna je od karakterističnih involutivnih promjena koje pogađaju većinu populacije tijekom starenja.

– Otprilike 30-35 posto odraslih osoba u dobi 65-75 godina ima nagluhost, a 40-50 posto osoba starijih od 75 godina. Uzroci staračke nagluhosti mogu biti mnogobrojni, prvenstveno to mogu biti promjene koje se tijekom života događaju u unutarnjem, srednjem ili vanjskom uhu, druge bolesti povezane s promjenama na krvnim žilama, živcima, prirođene anomalije određenih dijelova uha te utjecaj okoline, posebno dugotrajno izlaganje buci, rekla je voditeljica Službe za javnozdravstvenu gerontologiju i doktorica.

Simptomi staračke nagluhosti

Moglo bi se reći kako staračka nagluhost štedi nježniji spol jer pogađa više muškarce nego žene. One koje pogodi staračka nagluhost, iskusit će je simetrično jer zahvaća oba uha i progresivno se razvija.

– U početku su oštećenja sluha izvan frekvencije govornog područja te ih često osobe ni okolina ne zamjećuju. Prva oštećenja javljaju se za visoke frekvencije što znači da osoba slabije čuje npr. zvuk telefona, dok su frekvencije govora dobro očuvane te vrlo često osoba nije svjesna početka nagluhosti. S vremenom se oštećenja pojavljuju i na nižim frekvencijama uz daljnju redukciju sluha, te osobe postaju svjesne poteškoća u slušanju i razumijevanju govora. Šum u uhu često je popratni simptom, koji uvelike dodatno otežava razumijevanje govora i komunikaciju s okolinom, tvrdi doktorica Tanja Ćorić iz Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Dr. Andrija Štampar.

Baš kao i s većinom nezavidnih zdravstvenih stanja, i s prezbiakuzijom je slučaj da su pravovremeno dijagnosticiranje i početak rehabilitacijskog postupka ključni jer u protivnom, posljedice mogu biti daleko teže nego što se to isprva može činiti. Tada u pravilu dolazi do teškoća u govorno-socijalnoj komunikaciji i u najtežim slučajevima do socijalne izolacije osobe, uz propadanje kognitivnih sposobnosti te razvoja simptoma depresije i demencija, potvrdila je doktorica Ćorić.

Moguće je usporiti gubitak sluha

Riječ je o individualnom procesu pa osobe treće životne dobi nemaju jednake simptome prezbiakuzije. Isto tako, to ne znači da će osobu dolaskom u određenu dob ona i pogoditi.

– Ako osoba ili njena okolina posumnja da se bi se moglo raditi o početku nagluhosti potrebno se odmah obratiti svom obiteljskom liječniku koji će provesti potrebne dijagnostičke postupke u cilju postavljanja konačne dijagnoze i mogućeg otkrivanja njenog uzroka s obzirom na prisutnost drugih bolesti, kazala je naša sugovornica.

Na pitanje li istina da jednom kada počnemo gubiti sluh nema povratka na razine na kakvima smo prethodno bili, Tanja Ćorić nam je objasnila kako je moguće usporiti njezin tijek i ublažiti njene negativne posljedice pravovremenom dijagnostikom, slušnom rehabilitacijom i osposobljavanjem osobe.

Sve se to čini s ciljem kako bi osoba i dalje bila uključena u obavljanje svih aktivnosti potrebnih za kvalitetan nastavak života posebno u cilju održavanja socijalnih kontakata s okolinom, zaključila je voditeljica Službe za javnozdravstvenu gerontologiju i specijalistica epidemiologije dr. med Tanja Ćorić s Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Dr. Andrija Štampar.