Oboljeli od Alzheimera popunili bi grad veličine Zadra

Jasmina Grgurić
14. studenoga 2017.
Zdravlje
A- A+

Alzheimer statistike su poražavajuće u svim županijama, a porast brojki ide ruku pod ruku sa starenjem populacije. Čak 80 tisuća osoba u Hrvatskoj boluje od demencije, a ta je brojka u stalnome porastu ponajprije zato što spadamo u jednu od najstarijih populacija Europe pa tako okrutna statistička činjenica kaže da ova bolest u nas zahvaća deset posto stanovnika starijih od 65 godina.

Alzheimer ilustracija foto: Pixabay

Čak 80 tisuća osoba u Hrvatskoj boluje od demencije, a ta je brojka u stalnome porastu ponajprije zato što spadamo u jednu od najstarijih populacija Europe pa tako okrutna statistička činjenica kaže da ova bolest u nas zahvaća deset posto stanovnika starijih od 65 godina. Procjena je da će dementnih osoba u budućnosti biti sve više.

U svijetu ih je trenutno oko 24 milijuna, a stručnjaci očekuju kako će ih biti čak četiri puta više do 2050. godine ukoliko se ne pronađe lijek. Do tada, jedina nada ostaju postojeći lijekovi koji mogu tek produljiti život i njegovu kvalitetu, uz sve veću nužnost otvaranja domova za smještaj oboljelih od Alzheimerove bolesti.

Oboljelih od dijabetesa oko 300.000: Kako živjeti sa šećernom bolešću u starijoj dobi?

Gledajući u postocima prema broju stanovnika, najkritičnije je, očekivano, u Ličko-senjskoj županiji gdje živi 2,57 posto dementnih osoba, slijedi je Šibensko-kninska sa 2,36 posto, zatim Karlovačka sa 2,20, dok su na četvrtom i petom mjestu Sisačko-moslavačka sa 2,07 i Primorsko-goranska sa 2,05 posto. Najviše dementnih osoba živi pak u gradu Zagrebu, njih 14.473, u Splitsko-dalamtinskoj županiji ih je 8.250, u Primorsko-goranskoj 6.076, a Zagrebačkoj županiji 5.462 osobe te skoro toliko u Osječko-baranjskoj.

Podaci su to iz zajedničkog projekta Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku,  zagrebačkog Centra za civilne inicijative, Saveza za pravedno društvo i Agencije lokalne demokracije Sisak s ciljem da stručnjake koji rade s osobama treće životne dobi upute na njihovo što aktivnije uključivanje u život lokalne zajednice kako bi se prevenirala institucionalizacija te poboljšala kvaliteta života. Naime, primjeri iz prakse pokazuju da se raznim aktivnostima na demenciju Alzheimerova tipa kao vodeće bolesti današnjice ( prisutne u čak do 11 posto svjetske populacije u dobi iznad 70 godina) ipak može utjecati. Uzrok bolesti najčešće je genetske prirode, a prve simptome važno je što ranije uočiti. Na ovaj problem upozorava dr. med. Marina Kovač, ravnateljica Neuropsihijatrijske bolnice „Dr. Ivan Barbot“ u Popovači.

Prepoznavanje prvih simptoma može pomoći u zaustavljanju razvoja bolesti

“Ako s liječenjem počnemo ranije, onda s lijekovima  s kojima danas raspolažemo, a to su oni s kojima sprječavamo demenciju, možemo zaustaviti razvoj bolesti. Međutim, kada ona dođe u uznapredovalu fazu i moždane stanice uslijed uništavanja nepovratno propadnu, onda nažalost bolest ima sve brži tijek, brzo se razvija i te stanice postaju nepovratno izgubljene, a s time i jedno uobičajeno funkcioniranje osobe. Za dijagnosticiranje je važno da prve podatke dobijemo upravo od onih ljudi koji su u kontaktu. To mogu biti članovi obitelji, ali isto tako i različiti stručnjaci koji dolaze u obitelji poput socijalnih radnika kroz kontakte i razgovor. Oni mogu uočiti promjene u ponašanju koje bi mogle ukazivati na demenciju, a onda se osoba treba uputiti liječniku primarne zdravstvene zaštite. Ne zaboravimo, Alzheimer je palijativna bolest i potrebni su stručnjaci i na tom području” – upozorava dr. Kovač.

Navodi kako je prvi simptom zaboravljivost, ali da treba razlikovati onu uobičajenu staračku od ove patološkog tipa, što nije lako te je potrebno proći vrijeme da simptomi postanu ipak uočljiviji. Tada se javlja nesnalaženje u prostoru i neorijentiranost u vremenu te promjena u samom karakteru čovjeka, poput škrtosti ili nesanice. Uslijed nemogućnosti obavljanja dotadašnjih svakodnevnih aktivnosti, dolazi do izolacije i osamljivanja pojedinca uz gubitak kontakta s realnošću. Od početka pa do terminalne faze prođe u pravilu od pet do sedam godina, jer bolest ne samo da oštećuje mozak, nego cijeli organizam. Sadašnji lijekovi zaustavljaju brzi napredak bolesti, što čuva dužu kvalitetu života, te se nalaze na pozitivnoj listi lijekova HZZO-a.

“Ne postoji jedinstveni uzrok zašto se neka bolest razvija, a u ovom slučaju veliku važnost pridajemo genetici. Statistike kažu ukoliko je netko u obitelji bolovao od Alzheimerove bolesti da članovi obitelji imaju deset puta veću šansu oboljeti u odnosu na prosječnu populaciju, a bolest se nasljeđuje po majčinoj liniji. Postoje i drugi poremećaji u mozgu koji mogu dovesti do demencije. Zbog što jače prevencije i rane dijagnostike potrebno je educirati obitelji, volontere, gerontodomaćice, uključiti interdisciplinarne timove, a  ne samo psihijatre, neurologe i liječnike, nego čak i svećenike za one koji su vjernici” – dodaje dr. Marina Kovač.

Postoji nada u primjerima dobre prakse

Nadu pružaju dobri primjeri iz prakse koji jasno govore da su one osobe koje su bile aktivne u starijoj dobi, vedra su raspoloženja te se uključuju u različite aktivnosti, od gledanja serija do rješavanja križaljki i mozgalica, odnosno svega onoga što potiče moždane aktivnosti, uspjele usporiti napredak bolesti. S tim se receptom nastoji što više voditi i 82-godišnja Mande Boksić smještena u domu.

Aktivna nastojim ostati prije svega čitanjem, posebice novina, a kada mogu iziđem van prošetati, često i ujutro i popodne. Nažalost, u dodatne aktivnosti ne mogu se uključiti jer me noge bole pa se teže krećem” – kaže Mande Boksić. S problematikom demencije susreću se i same institucije.

Osteoporoza: Zbogom mekim kostima!

“Nažalost, nemamo prostornih i kadrovskih uvjeta za osobe oboljele od demencije, odnosno Alzheimera, a kojih je sve više, što govori da moramo što hitnije osnovati odjel za njih. S druge strane, brinemo o što aktivnijem starenju naših korisnika kroz dnevne radionice, radne terapije, ali i Dnevni boravak za vanjske korisnike koji još ne žele doći u dom, odnosno čekaju svoje mjesto s obzirom da smo prekapacitirani te je gotovo 3.000 molbi na čekanju, a samo 240 mjesta” – kaže Ružica Čakširan, ravnateljica sisačkog Doma za starije i nemoćne osobe.

Psihologinja Mirela Despotović ispred Centra za civilne studije predstavila je projekt „Trenutak sa mnom – Uključujem se jer sam informiran“ koji se provodi u Zagrebu, Karlovcu, Bjelovaru i Sisku.

Izradili smo prvi štampani Pravni vodič za osobe treće životne dobi, pri čemu radimo na povećanju informiranosti i senzibilizaciji javnosti za pravnu i socijalnu problematiku starijih osoba kao i razine volontiranja i socijalne uključenosti na način da su oni glavni akteri” – kaže prof. Despotović.

I Agencija lokalne demokracije Sisak daje svoj doprinos aktivnom starenju te volontiranjem spaja stare i mlade koji ne samo da im pomažu, nego od njih mnogo i uče.

“Obično su stari ti kojima se kroz volontiranje pomaže, no mi smo preokrenuli tu priču ponudivši i njima mogućnost kako bi se osjećali korisnima u zajednici” –zaključuje predsjednica ALD-a, mag. socijalnog rada Paula Raužan.

 

Oboljeli od Alzheimera popunili bi grad veličine Zadra
Share via
Copy link
Powered by Social Snap