Debljina kod starijih od 60 uzrokuje pad kognitivnih sposobnosti: Ključan je omjer struka i bokova

Jelena Ratko
23. kolovoza 2018.
Zdravlje
A- A+

Omjer struka i bokova (WHR) računa se na način da se opseg struka podijeli s opsegom bokova. Za žene, idealan omjer je od 0.71 do 0.85, a za muškarce od 0.78 do 0.94. On je, prema novom istraživanju, bolji pokazatelj stupnja pretilosti od indeksa tjelesne mase (BMI).

Foto: pixabay.com

Novo istraživanje dokazalo je povezanost količine sala u području abdomena s kognitivnim funkcijama kod Iraca starijih od 60 godina. Na uzorku od oko pet tisuća sudionika, ispitano je na koji način omjer opsega struka i bokova utječe na smanjenje kognitivnih sposobnosti. Važnost novih saznanja za borbu protiv demencije u cijelosti dolazi do izražaja tek kada se uzme u obzir činjenica da je 2001. bilo 24,3 milijuna oboljelih, a do 2040. godine, predviđa se, ta brojka doseći će 81,1 milijun.

Naslage na području trbuha

Indeks tjelesne mase (BMI), koji se inače koristi kao pokazatelj stupnja uhranjenosti, može biti previsok, a da pritom ne stvara zdravstvene probleme. Međutim, u slučaju kada je salo nakupljeno u području trbuha, javlja se rizik od problema s metabolizmom, kao i od pada kognitivnih sposobnosti.

Istraživanje nedavno objavljeno u časopisu The British Journal of Nutrition, potvrdilo je da su naslage na području trbuha povezane sa slabljenjem kognitivnih funkcija kod ljudi starijih od 60 godina.

Znanstvenici već godinama istražuju kako je pretilost kod djece školske dobi povezana s njihovim (ne)uspjesima na testovima kognitivnih sposobnosti. U istraživanju objavljenom 2008. godine, više od 2,500 djece u dobi od 8 do 16 godina podleglo je neuropsihološkim testovima – oni koji su bili pretili ili debeli, generalno su na testovima prolazili lošije od djece normalne težine.

“U prosjeku, pretila djeca su u zaostatku kada se govori o uspješnosti u školi”, izjavio je Mark Mattson, neuroznanstvenik na sveučilištu Johns Hopkins University, koji nije sudjelovao u istraživanju, za Medical Xpress.

Međutim, kada je riječ o starijoj populaciji, kognitivne funkcije uglavnom su se mjerile bez da su se težina i pretilost uzimale u obzir. Neke studije pokazale su negativan utjecaj pretilosti na učenje i pamćenje, a druge su povezanost tih dvaju faktora isključivale. Prvo istraživanje koje se bavi direktnim utjecajem debljine na kognitivne sposobnosti, ponudilo je zanimljive rezultate.

BMI nije idealan pokazatelj

Irski znanstvenici su proučavali podatke prikupljene tijekom provođenja studije pod nazivom Trinity Ulster Department of Agriculture od 2008. do 2012. godine. Više od 5.100 stanovnika Sjeverne Irske tada je podleglo testovima kognitivnih sposobnosti, nakon što su im bili zabilježeni indeksi tjelesne mase te izmjereni opsezi struka i bokova.

Spomenuto istraživanje ponudilo je rezultate koji ukazuju na bolju kognitivnu izvedbu kod pretilih ljudi nego kod onih normalne težine. Međutim, znanstvenik Eamon Laird, autor istraživanja, kazao je kako su rezultati pogrešni jer BMI ne pokazuje koliki postotak nečijeg tijela zauzima mišićna masa, a koliki salo. “Pretili” stariji sudionici istraživanja koji su dobro riješili testove nisu bili debeli, već mišićavi. Njihov BMI bio je visok, no ne zbog nakupina sala, već zbog mišića.

S druge strane, oni koji su imali veće količine sala na tijelu, osobito u području trbuha, na testovima su prošli lošije. Znanstvenici su tako otkrili da ljudi s većim omjerom struka i bokova, takozvanim WHR-om (eng. waste:hip ratio), lošije prolaze na testovima. Dakle, što je više sala u području trbuha, omjer je veći.

WHR računa se na način da se opseg struka podijeli s opsegom bokova. Za žene, idealan omjer je od 0.71 do 0.85, a
za muškarce od 0.78 do 0.94.

Laird je istaknuo i kako ljudi stariji od 60 godina koji imaju više mišićne mase, a manje sala, imaju veće šanse za dobre kognitivne sposobnosti, ali im je i metabolizam vbolji nego onima iste dobi koji imaju debeo “trbuščić”, čak i ako su ovi drugi normalne težine prema BMI-u.

Problemi koje uzrokuje debeo trbuh

Istraživanje je pokazalo da salo na području abdomena potiče otpuštanje upalnih citokina, koji mogu uzrokovati upalne procese u mozgu i drugim organima. S vremenom, upala uzrokuje oštećenje moždanog tkiva i može utjecati na pad kognitivnih funkcija.

Druga prijetnja koja dolazi sa salom na trbuhu indirektna je, no Laird je smatra vrijednom spomena.

“Pretili ljudi mogu biti pothranjeni”, rekao je uz objašnjenje kako neki od njih imaju dijetu obogaćenu energetskim tvarima, ali često im nedostaje vitamina i minerala, što na duge staze onda uzrokuje oštećenje moždanog tkiva.

Masne naslage na području trbuha, on upozorava, ne uzrokuju samo kardiovaskularne probleme, već imaju i mnoge druge negativne posljedice, kao što je opadanje sposobnosti učenja i pamćenja. Na poboljšanje je moguće utjecati jedino tako da se svaki pojedinac pobrine za vlastito zdravlje. Početak borbe protiv demencije je briga o vlastitu zdravlju, što prije svega podrazumijeva uravnoteženu prehranu i redovito vježbanje.