Teheranska konferencija – konferencija najviših predstavnika Saveznika u Drugom svjetskom ratu – održana je u Teheranu od 28. studenog do 1. prosinca 1943. Sudjelovali su britanski premijer Winston Churchill, američki predsjednik Franklin Delano Roosevelt i generalni sekretar Komunističke partije Sovjetskog saveza Josif Visarionovič Staljin, te njihovi najviši vojni i politički suradnici.
Staljin, Roosevelt i Churchill suglasili su se u opsegu i koordinaciji predstojećih operacija na istoku, zapadu i jugu Europe radi uništenja njemačke vojske
U vrijeme održavanja konferencije bilo je jasno da Sile Osovine gube rat: Italija je već kapitulirala, a Njemačka i Japan bili su u defanzivi. Njihov je otpor, međutim, bio još vrlo jak i pred Saveznicima su stajale teške zadaće. Težište diskusije bilo je na Europi: otvaranje “drugog fronta” od strane zapadnih saveznika – uz onaj u Italiji – operacije na Istočnom frontu, pomoć Narodnooslobodilačkoj borbi u tadašnjoj Jugoslaviji, uvlačenje Turske u rat, poslijeratno uređenje Njemačke, buduće granice Poljske i sovjetski teritorijalni zahtjevi.
Unatoč razlikama u ocjenama i pogledima na neke političke i vojne probleme, saveznički predstavnici suglasili su se u opsegu i koordinaciji predstojećih operacija na istoku, zapadu i jugu Europe radi uništenja njemačke vojske. Postigli su i načelnu suglasnost o glavnim političkim pitanjima. Donesene su odluke:
* Saveznici će pomagati partizanima u Jugoslaviji;
* treba uvući Tursku u rat na strani Saveznika;
* ako Turska zarati protiv Njemačke a Kraljevina Bugarska objavi rat Turskoj, SSSR će objaviti rat Bugarskoj;
* iskrcavanje zapadnih Saveznika u Francuskoj započet će u svibnju 1944., a u isto vrijeme Crvena armija će otpočeti veliku ofanzivu.
Predviđena je suradnja Saveznika i SSSR-a u pripremama za predstojeće operacije u Europi, a razgovaralo se također o stvaranju Organizacije ujedinjenih naroda nakon rata.
