Umirovljenica Terezija (69): „Zadovoljna sam s time što imam i nikad mi nije bilo bolje“

Terezija (69) počela je jako rano raditi te je, nakon skupljenog staža, otišla u mirovinu. Dok je radila, odgojila je dvoje djece, pomogla je dići petoro unučadi na noge te i dalje skrbi o svojoj invalidnoj sestri. Jedina briga koju ima je ta kako će u dom za starije. Sada je zadovoljna, ali ne želi, u budućnosti, nikome pasti na leđa. Glavne zanimacije su joj održavanje okućnice, slušanje glazbe i čitanje pjesama.

Umirovljenica Terezija (69) je sa 16 godina počela raditi. Kada je skupila tadašnji puni radni staž, otišla je u mirovinu. Nije prestala raditi svojom voljom već je rekla kako je morala otići jer se vršio pritisak da odu u mirovinu svi oni koji su imali dovoljno staža za to. Jako je dugo vozila i automobil te je razvozila svoju unučad tamo gdje je trebalo.

„Prva mirovina mi je bila 1.200 i nešto sitno kn“

„S nepunih 17 godina sam se zaposlila na pakovanju u Valpovki. Ostala sam punih 35 godine 3 mjeseca i sitno i dana. Tada je Kombinat bio u gabuli jer nije dao Brzici da ga preuzme. Zbog toga je bio pritisak na nas, koji smo imali puni radni staž, da odemo. Ja sam napravila ugovor zbog svog zdravstvenog stanja, pokupila neku malu otpremninu i pokupila se. Prva mirovina mi je bila 1.200 i nešto sitno kn. Sada sam dogurala do 2.200 kn, otprilike.“ – rekla je gospođa Terezija.

Dok je radila, bila je i vozač. Tada je čuvala i razvozila petoro unučadi u školu, kod doktora i gdje je već trebalo. S obzirom na to da je još uvijek bila u radnom odnosu, pomagala je koliko je mogla. Bavila se Održavanjem okućnice, malog vrta i jednog malog plastenika. Ima i sestru s invaliditetom o kojoj skrbi uz pomoć svoje kćerke.

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

„Živim zadovoljno jer ne tražim puno. Kad smo radili, podigli smo kredite, napravili smo što smo htjeli. Za nas dvoje dovoljno. Jedina mi je briga što su starački domovi izuzetno skupi. Naša su djeca na minimalcu i nemam dovoljno za starački dom, ako budem nemoćna. Oni će morati radit’. Tu smo, mi starci, u jednom velikom procijepu između naših mirovina i cijene umirovljeničkih domova. Jedina mi je briga da će mi trebati pomoć, da se neću moći služit’ i da im padnem na leđa. Imamo dvije kćeri. Naša djeca sa svojim plaćama jedva sebe uzdržavaju, a ne da pomognu starce koju će trebati u dom jer ih neće moći služiti. To briga nije samo moja, nego, općenito, staraca.“ – ispričala je umirovljenica Terezija.

„Nemam potrebu puno trošiti, imam za režije, imam koliko imam“

Rekla je kako ne troši puno te kako nema potrebe puno kupovati. Kaže kako je zadovoljna onime što ima i kako joj ne treba više od toga. Oblači se klasično. Nikada nije pratila modu pa ju ne prati ni sada. Višak odjeće donira gdje može.

„Nemam potrebu puno trošiti, imam za režije, imam koliko imam… Zadovoljna sam s time što imam i nikad mi nije bilo bolje. Treba biti pozitivan. Takav sam umirovljenik. Tu nam je sada gost iz Australije. Ona nam svake godine dođe, nije dolazio sada zbog korone. Kaže on meni da sam stalno u istoj garderobi. Pozvao me da idem s njime u trgovinu da si kupim nešto. Meni je moja garderoba dovoljna. Lijepo je rečeno da ako nešto tijekom godine ne obučeš, odvoji za Caritas, za Crveni križ jer znači da ti nije ni potrebno.“ – rekla je umirovljenica Terezija.

Ne voli gledati niti čitati ono za što se mora duže vezati

Sluša jako često radio. Voli slušati glazbu te tako spaja ugodno s korisnim. Preko radija se i informiraju. Radio je u skoro svakom kutu kuće. Voli starogradsku glazbu, tamburicu i dalmatinsku glazbu. Pretežno sluša staru narodnu glazbu, ali cajke ne voli. Voli sevdalinke, ali joj je u zadnje vrijeme teško pronaći koju.

„Volim i čitati, al’ volim čitati pjesme. Ne volim romane. Prije sam ja, kao mlađa, čitala i Eugena Kumičića, ali sada samo pjesme. Ne volim serije, ne volim ništa, po tom pitanju, za što se trebam vezati. Ono što je sadašnja situacija i što se trenutno događa, to je to. Ja tu pjesmu pročitam i gotova sam. Ni s čime se ne vežem.“ – zaključila je gospođa Terezija.