Umirovljenica Ivanka (71): ‘Kad bi mirovina bila 70 posto plaće, bilo bi dobro’
Parkom Maksimir šeće puno zaljubljenika u prirodu i aktivnost, a jedna od njih je i umirovljenica Ivanka koja je gotovo cijeli radni vijek provela predavajući u Ekonomskoj školi. Umirovljenica je svoj posao profesora smatrala pozivom. Osim što šeće, puno čita, a televiziju ne gleda uopće jer televizor ni ne posjeduje. Iznosom mirovine nije potpuno nezadovoljna, ali bilo bi dobro kad bi bila 70 posto plaće. Htjela je raditi do 70. godine, a smatra da sve starije od 65 godina treba pustiti da rade, ako se osjećaju dobro.
Umirovljenica Ivanka | Foto: Mirovina.hr
Zagrebačkim parkom Maksimir zbog zdravlja šeće puno starijih osoba, a jedna od njih je i umirovljenica Ivanka s kojom smo razgovarali. Sada je u 72. godini, a već je šest godina u mirovini u koju je otišla dok je imala 66 godina. Osim što šeće, puno čita, a televiziju ne gleda uopće jer televizor ni ne posjeduje. Umirovljenica je završila ekonomiju, ali ju je životni put odveo na mjesto profesorice u ekonomsku školu gdje je provela većinu svog radnog staža.
Od svih aktivnosti za umirovljenicu šetnja je nekako ostala najizdašnija, kako nam je objasnila. Zbog nekih razloga ne može više u teretanu ni na jogu, a sve to je prije radila. Onda je došla korona pa se sve usporilo, ali šetnje su ostale, kao i vježbe koje radi sama. Čita od 4. razreda osnovne škole i čitanje je njezina redovita aktivnost.
‘Televiziju ne gledam, ujutro vježbam’
– Čitanje mi je zabava, a televiziju ne gledam. Napravila sam tako da televiziju fizički nemam. To onda znači da nema ‘upalit ću možda’ nego ju nemam. Imala sam već jedno razdoblje kada je nisam gledala nego sam se bavila nekim kreativnim poslovima. Vježbam odmah ujutro, radim vježbe razgibavanja u krevetu s obzirom na koljena i kukove. Svaki dan nastojim napraviti što više, ali ne brojim. Radim i vježbe vida, a zanimljivo je da ne nosim naočale još uvijek. Koliko se mogu održavati, održavam se. Nema tu ‘možda hoćeš, možda nećeš’, ujutro je to prvo, rekla je umirovljenica Ivanka.
Bitna joj je i prehrana, a iako je veliki ljubitelj slatkog, u zadnje vrijeme pokušava umjesto toga jesti voće ili jednostavno dozira slatko. Otežava to što joj je hobi pečenje kolača. Sve ih mora probati prije nego posluži obitelji, kako se našalila. Voli i sladoled, a jede ga cijele godine. Uvijek ga ima kod kuće, a kad joj dođe želja uzme ga zajedno s unukom, kako nam je Ivanka ispričala. Umirovljenica je prije škole nekoliko godina radila u privredi, ali ne bi to mijenjala, iako plaće nisu bile nešto u školi, kako je rekla. Predavanje u školi za ovu je umirovljenicu poziv, a ne samo posao.
– Isto kao doktor, to je poziv i tome se moraš predati. Ako se ne predaš, onda nisi dobar. Takav sam imala osjećaj, ne znam kakav osjećaj imaju djeca danas, ti već odrasli ljudi, ali meni je to bio odabir. Puno stvari bih promijenila, ali to ne bi nikako. Nikakve banke, korporacije, nekakva čuda, neke dionice… Nastava je zanimljiva jer se s djecom cijelo vrijeme nešto uči. Svaka generacija nosi nešto svoje i onda učim s njima. Oni su bili jako začuđeni na neke moje priče. Rekla sam im ‘moj posao je uspješan ako ste vi bolji od mene’ i to je istina jer ako je moj učenik od mene bolji, ja sam uspjela, poručila je Ivanka koja je svoje učenike učila o financijskoj pismenosti, iako se o tome u školi nije govorilo puno.
‘Kada sam otišla u mirovinu, posao mi je falio’
Mladom čovjeku treba objasniti da ako ima plaću od 1.000 eura, razina standarda života mu je zapravo nikakva, teško si može nešto posebno priuštiti. Smatra da je bilo i važnijih predmeta, recimo matematika ili hrvatski jezik, ali nada se da je njezinim učenicima nešto ostalo i od ekonomskih koje im je predavala. Ivanka je redovito bila razrednica i to joj se sviđalo jer je djecu upoznavala na drugi način. Bilo je i suza i plača i vike, svega je bilo. Mora biti uspona i padova, a bitno je da su učitelji i odgajatelji. Tu su i roditelji kod kojih svakome treba znati prići na drugačiji način, kako je objasnila.
– Kada sam otišla u mirovinu, posao mi je falio. Sad je već prošlo dosta godina pa sam se priviknula na drugi stil života. Sada je sve drukčije, ja imam pet unuka. Dijete koje sada živi sa svom mogućom tehnologijom drugačije je. Više njih sjedi u kafiću i svatko gleda u svoj mobitel, meni je to čudno. Mi smo bez telefona živjeli, a danas za telefon ni ne znaju. Priča ide ‘ja ću sve naći na internetu’, ali ja kažem ne možeš baš sve naći tamo, neke stvari treba pročitati i prokopati, treba uzeti enciklopediju i prolistati. Generacije su takve da sve mora biti odmah i brzo, a to je onda mobitel. Ima puno dobrih, ali i loših stvari, a sad kad bi se to moglo nekako tako pročistiti pa da im ponudimo samo dobre stvari, to bi bilo odlično, rekla nam je umirovljenica. Posao je na početku mirovine falio i umirovljeniku Ranku, a više o tome pročitajte ovdje.
Nije lako danas biti dijete, a ni roditelj, kako je kazala. Ne čude je što neki ljudi ne žele imati djecu jer su čudna vremena, iako sama ima dvoje djece i pet unuka. Umirovljenica Ivanka osim šetnji, voli kino i putovanja, ali kraća i gdje je najsigurnije, da se ne bi nešto ne daj Bože dogodilo, kako nam je rekla. Ispričala nam je i kako je djelomično zadovoljna mirovinom.
‘Kad bi mirovina bila 70 posto plaće, bilo bi dobro’
– Na moju veliku sreću ostala sam raditi malo dulje. Tada se promijenio zakon pa sam na svako dijete dobila šest mjeseci staža i meni je u tom trenutku malo falilo do 40 godina. Mirovina je kad se pređe 40 godina veća za oko 30 posto, što je velika razlika. Da toga nije bilo moja bi mirovina bila mizerija, nekih 500 ili 600 eura. Nije sada neka velika svota, ali recimo da je u redu u našim uvjetima. Kad bi bila 70 posto od plaće, onda bi to bilo dobro. Ako je penzija 40 posto od plaće onda je standard drukčiji, nije baš Bog zna što, objasnila je i dodala kako ne može reći da su njezina mjesečna primanja loša, ali bi mogla biti bolja.
Udio mirovine u prosječnoj plaći pada, o čemu smo pisali ovdje. Ipak, Ivanka misli da svi umirovljenici nisu siromašni i to svrstavanje prva ne želi, kako nam je rekla. Ne osjeća se uopće jadno, kako je rekla, lijepo hoda po Maksimiru koji je besplatan, vozi se besplatno u tramvaju, ima besplatnu kartu za vlak. Nije baš 100 posto neko crnilo, ima ljudi koji normalno žive, kako nam je objasnila umirovljenica Ivanka.
– Mislila sam ostati raditi do 70. godine, ali to nama u školi nije dozvoljeno. Mi smo zaista smiješna država. Ako osoba može raditi, zašto braniti nekome da radi ako je mentalno i fizički sposoban. S druge strane, nije istina da nema radne snage, zbrisala je, jedan dio ne treba raditi jer ima neko zaleđe i imamo takvu situaciju kakvu imamo. Ako netko želi, pusti čovjeka da radi. Da je netko zauzeo mjesto, to su gluposti. Sveučilišni profesori s druge strane mogu ostati raditi. Nema smisla, neka ljudi rade ako mogu, zaključila je Ivanka.
Pridružite se našoj Viber zajednici i prvi saznajte sve informacije.
