Srećko Bogdan o nogometu i mirovinama: ‘Uživam u plodovima svog rada, ali da nemam njemačku penziju…’

Milan Dalmacija
1. prosinca 2022.
Priče
A- A+

Uoči utakmice s Belgijom razgovarali smo s proslavljenim igračem Dinama i Karlsruhea te bivšim trenerom Srećkom Bogdanom. Otkrio nam je što misli o današnjem nogometu, zašto nije podigao pehar prvaka 1982., ali i kako je završio u televizijskom studiju. Osvrnuo se i na mirovine u Hrvatskoj. Iako u svojoj uživa, teško mu je gledati vršnjake kako moraju raditi u mirovini.

Srećko Bogdan (sredina) s Velimirom Zajecom (lijevo) i Zlatkom Kranjčarom (desno) | Foto: Facebook/Velimir Zajec

Hrvatska reprezentacija ima veliku priliku plasirati se u nastavak natjecanja na Svjetskom prvenstvu u Katru. Za prolaz je Vatrenima potrebna pobjeda ili neriješen ishod protiv Belgije. Optimizam raste, s obzirom na to da se naši današnji protivnici nisu pokazali u pravom svjetlu. Što očekuje od naše reprezentacije ne samo protiv Belgije, nego i u nastavku natjecanja ispričao nam je legendarni nogometaš Dinama i Karlsruhera i trener Srećko Bogdan.

Pukovnici ili pokojnici: Ovako ste predvidjeli uspjeh Vatrenih u Katru, mišljenja su podijeljena

– Čujte, normalno je da u sportu ima dobrih i loših trenutaka. Prva naša utakmica nije bila toliko loša, ali nije bila efikasna. Igrali smo 0-0, što je na kraju zadovoljavajuće. Ostali smo u igri, pobijedili smo u drugoj utakmici, gdje smo odigrali fantastično, s obzirom na prvu i pobijedili. To znači da ne trebamo gledati sve kao loše. Ne da igraju loše, oni se trude, ali im ne ide sve za nogom i naprave takav rezultat kakav jest. Ovo je sad zadovoljavajuće. Idemo u zadnju utakmicu, opet je odlučujuća. Igra nam samo pobjeda ili neriješeno. Mislim da je to ostvarivo, da ćemo proći taj krug i da idemo dalje, rekao je Bogdan i dodao da Vatreni ne trebaju dobro igrati, već postići dobar rezultat.

Nastavak natjecanja nije htio prognozirati. Poslužio se krilaticom koju u posljednje vrijeme često čujemo od izbornika Zlatka Dalića, da treba ići “utakmicu po utakmicu”. Ipak, drži da igračima u kockastom dresu “kraj nije tako blizu.”

Bogdan je proveo 10 i pol godina u Dinamu i to s vrlo zapaženom ulogom. Osvojio je dva kupa Jugoslavije, ali i čuveno prvenstvo 1982. godine, iako nije primio pehar u ruke. Štoviše, tada nije ni bio u Zagrebu.

– Znate zakaj je Dinamo bil prvi ’82.? Zato kaj sam ja bil u vojsci. Bio sam u vojsci, vratio sam se samo na zadnju utakmicu kad smo igrali sa Zvezdom u kupu. Ali dobro, navijao sam za Dinamo kao i svaki put. Ostao sam Dinamovac, rekao je Bogdan.

Nogomet se dosta promijenio

Popularni Čeči kaže da se od tih vremena dosta promijenilo, naročito u igri i taktici. Opisao nam je kako je bilo igrati s Velimirom Zajecom, s kojim smo također imali prilike razgovarati uoči prve utakmice Vatrenih.

Velimir Zajec otvorio nam se prije prve utakmice Vatrenih: 'Relativno nas cijene i poštuju i na neki način se nas boje'

– Puno toga se promijenilo. Gledam utakmice na ovom Svjetskom prvenstvu i ne vidim igrača koji bi uzeo loptu da ju iznese, da napravi igrača viška u sredini, pa ju razigra. To je Velimir Zajec bio najbolji libero u bivšoj državi. On je to iznosio, razigrao. Sad nema toga, igra se samo tebi-meni, tebi-meni, a nitko da krene prema naprijed, iznese loptu pa razigra, automatski napravi viška igrača u sredini. Toga više nema. Ali, opet ima dobrih utakmica, priznaje Bogdan.

Složio se s konstatacijom autora ovih redaka da bi Joško Gvardiol mogao biti taj, ali tko nas pita. Dalićeva je zadnja. No, kad smo već kod Gvardiola, šuška se da bi on mogao postati najskuplji hrvatski stoper svih vremena, a možda i prvi Hrvat koji vrijedi više od 100 milijuna eura. Iako mnogi prigovaraju zbog komercijalizacije nogometa, Bogdanu to ne smeta, sve dok je račun čist.

–  Nisam protiv toga da igrač zarađuje 10 milijuna godišnje, ali sam protiv toga da klub koji to plaća bude u minusu. To znači da je dužan. To nije u redu! Nek’ plaćaju Barcelona i Real, toliko koliko plaćaju, ali oni su u minusu. E, čekaj, braco! Nemaš love, nemreš ni platit’. Krovne institucije, FIFA, UEFA, trebaju reagirati i reći: ‘Stop! Ne možete kupiti tog igrača, vi ste u minusu i nemate pokrića’. Zato mi je drago što sam igrao u Njemačkoj. Tamo svaki klub, kad počne sezona, mora dobiti licencu. Licenciju dobiju, ako imaju, osim svega ostalog, financijsku situaciju, da nisu u minusu i da nisu nikom dužni. Oni koji ne mogu dobiti licencu i ne mogu nastupati, padaju u niži rang. Vidim da je Barcelona ne znam koliko dužna, nemaju financijskog pokrića, a oni i dalje igraju i kupuju igrače. Pa to nema logike!, objašnjava Bogdan.

U studiju i pred televizorom

Aktivno prati Svjetsko prvenstvo. Čak kaže da je proveo cijeli dan u pidžami, gledajući utakmice. Iako je u svojoj karijeri trenirao velikane poput Luke Modrića, morao je ponovno naglasiti koliko je dobar igrač bio Velimir Zajec. Čak i nešto mlađa publika će se sjetiti da je Bogdan pratio i Svjetsko prvenstvo 2006. u Njemačkoj, ali iz komentatorske kabine.

– Ja sam prihvatio taj poziv samo zato jer se igralo u Njemačkoj. Poslije toga me ništa nije interesiralo, jer sam ja prošao Njemačku sa svih strana. Došao bih na utakmicu, odigrali bi i vratili se. Sad sam imao vremena prošetati se po gradovima, pojesti negdje u restoranu na miru, bez obaveza, jer sam imao dva-tri dana slobodno. Prihvatio sam tu ponudu jer je to bila Njemačka i bilo mi je drago da su me se sjetili.

Ilija Lončarević priznao: 'Treninzi me još uvijek vesele, ali sam rekao da više u klubove neću ići'

Drago mu je i kad vidi bivše igrače u studiju. S jednim od njih, Tomislavom Ivkovićem, kratko je dijelio i svlačionicu. No, nogometom se sad bavi isključivo kao navijač. Kaže da je izgubio volju za svim, iako je osim odličnih igara u Dinamu i Karlsruheu, kao trener bio zaslužan za jedan od najvećih uspjeha Intera iz Zaprešića. Nakon osvojenog drugog mjesta u ligi, odigrao je dvije utakmice u pretkolu tadašnjeg Kupa UEFA, protiv Crvene Zvezde, što je jedini europski izlet “Diva iz predgrađa”, kluba koji je prije koji mjesec proglasio stečaj. Uz to, jedan je od rijetkih koji je igrao za jugoslavensku, ali i hrvatsku reprezentaciju, u čijem je dresu postigao i jedini pogodak u svojoj reprezentativnoj karijeri.

Uživanje u plodovima rada

Kaže da uživa u plodovima svog rada. Za razliku od Ilije Lončarevića, to znači puno slobodnog vremena i neopterećenost obvezama.

– Dugo sam razmišljal’ da li da idem u penziju. Mislim da mi je to bio najbolji potez, da proživim ovo malo života kaj mi je ostalo kak’ ja hoću. Kad sam bio profesionalac, ne smiješ ovo, ne smiješ ono, daj, ovo, moraš to… Sad se ujutro dignem, pogledam utakmicu. Čak sam jedan dan bio cijeli dan u pidžami i gledao utakmice do navečer. Malo je nekad i dosadno, ali najbitnije je kad se probudim da mogu napraviti što hoću, a to je prošetati se malo po Središću, popiti čaj i vratiti se doma, priznaje Bogdan.

Ipak, drži da njegova generacija teško živi. Priznaje da bi vjerojatno i on tako, da nema njemačku mirovinu.

– Naše mirovine, ne gledam sebe, su male. Ljudi kad idu u mirovinu moraju razmišljati od čega će živjeti, moraju naći dodatan posao da bi mogli preživjeti ove teške situacije. Treba se tu nešto mijenjati. Ima stručnjaka koji su zaduženi za to, ali moraju nešto promijeniti, narod teško živi od mirovine. Da nemam njemačke penzije, ja bih tu crkavao. Žalosno mi je da naši umirovljenici, koji su pošteno radili i pošteno zaradili svoje mirovine, imaju tako male mirovine, zaključuje Srećko Bogdan, još jednom napomenuvši koliko je Zajec bio dobar igrač.

Popularno
Share via
Copy link
Powered by Social Snap