Pričali smo s direktorom najstarijeg nogometnog kluba: ‘Jedan gol dijelio nas je od UEFA Kupa’
HNK Segesta iz Siska najstariji je hrvatski nogometni klub. Osnovan je još davne 1906. godine, a pod istim imenom postoji i danas. Segesta je svoje zlatne godine proživjela 90-ih prošlog stoljeća kad se natjecala u Prvoj HNL i kad je igrala finale Intertoto kupa. Nakon tog uslijedila je kriza iz koje se klub uspio izvući. O najljepšim godinama, ali i o sadašnjosti i budućnosti kluba pričali smo sa sportskim direktorom Milom Buincem.
Sportski direktor Mile Buinac | Foto: Mirovina.hr/Canva
Dinamo, Hajduk, Rijeka ili Osijek? E, pa niti jedan od navedenih nogometnih klubova nije najstariji u Hrvatskoj. Prava hrvatska ‘Stara dama’ je Segesta iz Siska koja postoji već 118 godina. Razgovarali smo sa sportskim direktorom Milom Buincom i prisjetili se najljepših klupskih trenutaka, ali i sadašnjih te budućih izazova koji čekaju Segestu.
Najstariji hrvatski klub
Kultna Segesta iz Siska, najstariji je nogometni klub u Hrvatskoj, a ponosno živi i dan danas. Iako nosi predrimsko ime, u šali se može reći da Segesta ipak ne zadire u antičku povijest. Kad je 1906. godine osnovan nogometni klub, grad Sisak imao je nešto više od 7.000 stanovnika, što je manje od kapaciteta današnjeg stadiona koji je izgrađen za vrijeme Univerzijade 1987. godine. Legendarni klub stariji je i od Hajduka i od Dinama. Duga je to povijest koja zaista na savršen način opisuje Segestin nadimak – Stara dama.
Preživjela je nekoliko bivših država, od Kraljevine SHS, preko Jugoslavije do današnje samostalne Hrvatske. Iako je bilo i turbulentnih razdoblja, kako nam kaže sportski direktor kluba Mile Buinac, okupila se jedna entuzijastična grupa mladih ljudi koji nisu dopustili da se Segesta ugasi.
Segesta od 1906. godine funkcionira na istom računu i istoj udruzi, i ne postoji niti jedan hrvatski klub koji se s tim može dičiti. To je jedna velika pohvala za sve one koji vole Segestu, koji vole klub i koji na koncu vole nogomet.
Intertoto kup, Mlinka, Cico, Tarzan, Vlado Petrović…
Oni nešto stariji ljubitelji hrvatskog nogometa i neponovljivih trenutaka 90-ih godina, vrlo rado se prisjećaju zlatnih dana Segeste. Riječ je o razdoblju koje nije trajalo predugo, od početka 90-ih do 1996. godine, ali je trajalo dovoljno dugo da bi ostavilo neizbrisiv trag u ljudskom nogometnom sjećanju. Pogotovo utakmice u Intertoto kupu i ono legendarno finale sa švedskim Silkeborgom.
– Segesta je doživjela svoje blistave trenutke od 1994. do 1996. godine, kad je ušla u prvu HNL, kad je bila u Intertoto kupu. Čim je Segesta ušla u prvi rang hrvatskog nogometa, došli su i respektabilni igrači. Prvi posao našeg Zlatke ‘Cice’ Kranjčara u Hrvatskoj je bio na klupi Segeste. Tim slijedom došao je Marko Mlinarić kojeg svi znamo, Mladen Munjaković, Željko Cupan, Ivan Cvjetković ‘Tarzan’…To su sve dečki koji su obilježili klub u ratnim godinama, koji su bili pravi igrači i pravi sportaši, prisjetio se Mile Buinac, sportski direktor i bivši igrač Segeste.
Buinac se kao kadet, a onda i junior kluba imao kome diviti. Sve su to bili igrači s pravim vrijednostima, a krasile su ih i nevjerojatne nogometne vještine. Buinac se prisjetio i sjajne sezone 1996./97. kad su završili kao šesti u HNL ligi te nekih sjajnih imena, poput Tomislava Piplice, Stipe Brnasa, Vladimira Petrovića, ali i svog brata Zorana Buinca, današnjeg trenera Segeste. Svi oni su nakon zlatnih godina u Sisku napravili respektabilnu internacionalnu karijeru.
Sat – Intertoto kup | Foto: Segesta Sisak
Igralo se i pod uzbunama
Devedesete godine bile su prožete ratom. Iako se pucalo puškama, pod uzbunama se pucalo i nogometnim loptama. Tada je nogomet zaista bio najljepša sporedna stvar na svijetu.
– Bile su to ratne godine, ali nogomet se igrao. Znala se prekinuti utakmica pa bi se pod uzbunom otišlo u svlačionicu. Mi smo tada bili klinci koji smo gledali seniore kako igraju pred 5.000 ljudi, a onda u jednom trenutku sve te nogometne zvijezde moraju otići u svlačionicu i čekati dok se uzbuna prekine, prisjetio se Buinac.
Prema pričama njegova brata, iako je država bila okupirana, išlo se igrati na sve strane. Protiv Dubrovnika se, recimo, igralo na otoku Korčuli. Autobusi bi gasili svjetla, a nogometna lopta se vrtjela, bez obzira na sve nedaće. Kako kaže Buinac, takvi uvjeti stvorili su današnju Hrvatsku i njene igrače. Mentalitet i borbenost iz 90-ih pretočio se na današnje zvijezde i aktere koji su 90-ih kao klinci u čudu gledali što se događa. Oni, koji to kao djeca nisu mogli proživjeti, slušali su priče od drugih.
Prema riječima Buinca, taj period nije bio samo period stvaranja države, već i vrijeme kad se stvarao hrvatski nogomet. Hrvatska je danas reprezentacija koja ima tri medalje sa svjetskih prvenstava i koju svi gledaju kao nogometnog uzora.
Slabi industrija, slabi i Segesta
Koliko god su brzo došle te zlatne godine Segeste, tako su brzo i otišle. Kako se kaže u nogometu, jedna lopta dijeli te od pada u ponor i leta u nebeske visine. Nažalost, Segesta je počela padati, a jedan od razloga je bilo slabljenje sisačke industrije.
– Pomalo žalosno, igrali smo protiv respektabilnih protivnika u Europi, jedan gol nas je dijelio od Kupa Uefe, a onda nas je to usmjerilo na put prema dolje. Svi znate kako je industrija u Sisku slabila, nije bilo sredstava. Grad je bio ratom pogođen i blizu prve linije fronta, morali se jednostavno spustiti ljestvicu niže, ispričao je Buinac.
Iako je uslijedio pad, krajem 90-ih i tijekom novog tisućljeća, kroz klub su prošla neka legendarna HNL imena. Od Milivoja Bračuna, Branka Ivankovića, do Srećka Bogdana koji je u klub doveo golobradog mladića, igrača Zorana Zekića, koji je danas jedan od poznatijih hrvatskih trenera. I u tom težem periodu Segesta je imala ambicije, ali bilo je više onih drugih koji su željeli i mogli više od momčadi iz Siska.
‘Ekipa iz tri ulice’
Nakon godina lutanja, došlo je novo razdoblje kad su na klupi kluba sjedili Vjeran Simunić te ikona kluba – Ivica Vidović. Zanimljivo je bilo kako je ta generacija Segeste bili satkana isključivo od domaćih igrača. Uvijek se sjetim primjera škotskog Celtica koji je osvojio Kup Prvaka (današnju Ligu prvaka) s igračima iz istog grada, istog kvarta.
– Stalno se prisjećam jedne generacije Segeste koja je bila satkana od domaćih igrača, koja je dvije godine zaredom za jedno mjesto izbjegla ulazak u HNL. Mahom sve domaći igrači. Tri godine borili smo se za HNL, a praktički svi igrači došli su iz tri ulice grada, ispričao je Buinac.
To je stvarno rijetkost u današnjem nogometu, ali i u današnjem sportu. Kako kaže Buinac, poslije te ekipe nikad se nije dogodila niti jedna prava domaća ekipa koja je mogla biti konkurentna za nešto više.
Eduardo i Modrić za 100 godina
Stara dama Segesta postala je stogodišnjakinja 2006. godine. Taj veliki jubilej uljepšala je hrvatska nogometna reprezentacija koja je došla odigrati utakmicu u Sisak. Baš na tom susretu mogla su se vidjeti i neka nova lica koja će u budućnosti ispisati hrvatsku nogometnu povijest.
– U čast sto godina, bilo je jedno jako lijepo popodne, u 17 sati, došlo je 7.500 ljudi pogledati utakmicu. Završilo je 6:2 za našu reprezentaciju, a mi smo pružili otpor koliko god smo mogli. Izdvojio bih Eduarda da Silvu koji je dao hattrick te Luka Modrić koji je dao gol. Bilo je tu stvarno vrhunskih igrača, od braće Kovač, Olića, Petrića i Klasnića, kaže Buinac koji je i sam igrao na toj utakmici.
Bilo je to jedno krasno iskustvo za tadašnje igrače Segeste, koja je bila drugoligaš. Iako se za Modrića i Eduarda već znalo, vjerojatno nitko nije ni slutio da će jedan postati Zlatna lopta i jedan od najboljih igrača u povijesti, a drugi zabiti gotovo 30 golova za reprezentaciju.
100 godina Segeste | Foto: Segesta Sisak
‘Ne znam koja nas nepogoda još nije pogodila’
Od početka 2020. godine do 2022. godine bile su siromašne sportske godine. Jedan od glavnih razloga bio je koronavirus zbog kojeg se utakmice prvotno nisu ni igrale, a onda su se igrale pred praznim tribinama. Da stvar bude gora, Sisak, Petrinju i Glinu pogodio je razoran potres.
Nema nepogode koja ih nije pogodila tih godina. Sve to, ostavilo je traga na sportu. Djeca koja su onda trenirala su, ili odustala ili su se preselila u mirnije krajeve. Treba napomenuti kako su HNS i FIFA pomogli klubu, na čemu je zahvalio i sportski direktor.
Ponovni uzlet
U Sisku se od ove sezone igra treći rang hrvatskog nogometa u koji su ušli pobjedom protiv Zadra u ovoljetnom dvomeču. Prva utakmica u Sisku privukla je i velik broj gledatelja, dok je ona u Zadru bila jedna šok terapija koja je ipak završila sretno i pozitivno za Segestu.
– Prizvuk same utakmice je bio dobar. Bilo je oko 4.000 ljudi, a snimala je i televizija. Onda smo otišli u Zadar, na Stanove, gdje je bilo puno ljudi. Primili smo gol u zadnjim minutama, otišli na jedanaesterce gdje nas je golman odveo u višu ligu, ispričao je Buinac.
Kako kaže, treća liga je vrlo kvalitetna i puna mladih igrača koji moraju igrati zbog pravila koje nalaže HNS. Segestin cilj je stvarati svoje igrače, svoje trenere koji se mogu školovati. Stvari su se nekako posložile i idu na bolje.
U bliskoj budućnosti je plan da Segesta postane sportsko dioničko društvo, kao što je Hajduk te da se tako ide u još viši rang, a to je druga liga (Prva NL). Grad Sisak i županija to zaslužuju, a hoće li se to dogoditi, reći se skora budućnost.
Segesta kao odskočna daska
Jedan od sljedećih ciljeva Kluba je i stvaranje svojih igrača kojima bi Segesta bila odskočna daska. Trenutačno u klubu postoji 17 trenera, a otprilike 220-240 djece pohađa nogometnu školu. Segesta je zadnjih nekoliko godina ”proizvela’ nekoliko igrača, od Dinka Horkaša koji je u Španjolskoj, pa do Ljubana Crepulje koji trenutačno igra za Slaven Belupo.
Buinac se pohvalio kako je španjolski reprezentativac te bivši igrač Dinama Dani Olmo, svoj prvi seniorski susret odigrao na stadionu Segeste. S druge strane, iako je iz Petrinje, sadašnji igrač Hajduka, Filip Krovinović, također je kročio travnjakom u Sisku.
‘Želimo rasti dalje’
Trenutačno Segesta infrastrukturalno zadovoljava Prvu NL, odnosno drugi rang hrvatskog nogometa. Za najvišu ligu potrebni su reflektori, travnjak je u dobrom stanju, ali tribine Stare dame trebaju makeover. Ostala infrastruktura je modernizirana, postoji veći broj umjetnih terena, što je potvrdio i Buinac.
– Imamo umjetni teren, s 500 do 600 gledatelja, mini pitch i funkcionalni teren s nogotenisom i visećim loptama – to sve spada u trening centar. Izgradit će se i nove svlačionice na Zelenom brijegu, novi restoran i slično.
Iako je najstarija u Hrvatskoj, Stara dama i dalje odbija ‘mirovinu’, već radi punom parom. Iz Segeste poručuju da je cilj napredak kluba u svim segmentima te kako se nadaju da će ih Grad Sisak u tome svemu pratiti. Tko zna, možda Segestu ponovno vidimo u HNL-u i u Europi, kao u dobra stara vremena 90-ih godina.
