Zaštitar Grada Siska fizički nas spriječio da napravimo reportažu o podjeli uskrsnica!

Jasmina Grgurić
25. ožujka 2019.
Novosti
A- A+

Prvi je dan podjele uskrsnica sisačkim umirovljenicima i nezaposlenima. Novac se isplaćuje na tri gradske blagajne. Kao i lani, krećemo prema onoj najfrekventnijoj u trbuhu grada. Na stotine građana satima stoje i čekaju na otvorenom, mnogi od njih i na štakama, kako bi podigli od sto do 300 kuna, ovisno o primanjima. Tim novcem u gradu propale industrije neće kupiti čokoladne zečeve unucima, nego sa zakašnjenjem platiti struju i vodu.

Današnji red za isplatu uskrsnica ispred gradske blagajne na sisačkoj tržnici Foto: Mirovina.hr

Red se stepenicama proteže od vanjskog prostora tržnice sve do ulaznih vrata blagajne, na kojima zaštitar regulira ulaz jednog po jednog građanina. Linija se jako sporo pomiče, stvara se nervoza. Stojimo izvan prostora gradske blagajne želeći napraviti fotografiju ljudi koji čekaju, no u jednom trenutku to nam pokušava zabraniti zaštitar. Počinje vikati, stavlja ruku ispred fotoaparata te fizički staje ispred kamere kako bi zaklonio kadar.

“Ne smijete slikati. Tko vam je dao dozvolu? Ne vidite li znak zabrane fotografiranja na ulaznim vratima” – viče ljutiti zaštitar, praveći scenu, pitajući tko smo i zašto smo ovdje, tražeći da se maknemo. 

Pokušavamo mu objasniti da se znak zabrane odnosi na unutarnji prostor blagajne, u koji ne planiramo ući, a ne na prostor javne i otvorene tržnice gdje se nalazimo. Grubo i dalje braneći fotografiranje, govori kako se znak zabrane s ulaznih vrata odnosi i na jednu liniju ispred. Pitamo ga nekoliko puta da nam pokaže do kuda je ta linija zabrane, kako bismo mogli prijeći u “dopuštenu” zonu.

“Ne govorite mi kako da radim svoj posao!” – jedino je što nam je znao nervozno odgovoriti, dok smo mu pokušavali objasniti da nam upravo on ne dopušta da radimo svoj.

Zabrana na javnom prostoru sa slobodnim građanima

Kako nam zaštitar nije znao reći od koje se udaljenosti smije fotografirati, nastavili smo na javnom, otvorenom prostoru gradske tržnice raditi svoj posao, u čemu nas je i dalje pokušavao spriječiti tražeći da odemo. Rekli smo mu da ako radimo nešto zabranjeno, neka slobodno pozove policiju, ili neka nas pusti da obavimo posao, na što se on obratio nadređenima. Jedna djelatnica izašla je iz blagajne i pojasnila da je zabrana stigla iz Grada Siska te da smo prethodno trebali tražiti pismeno dopuštenje kako bismo smjeli izvijestiti o podjeli uskrsnica. No, ponavljamo, vijest smo došli napraviti izvan prostora gradske blagajne, na slobodnom prostoru tržnice sa slobodnim građanima.

Unatoč jasnim činjenicama, doživjeli smo čitav niz neugodnosti. U tom trenutku, kao da nas je netko vratio stoljeće unazad, u vrijeme kada nije bilo interneta, a kamo li pametnih telefona pomoću kojih baš svatko može, i to posve neprimijećeno, napraviti fotografiju ili video snimak događaja.

No, što je zapravo dovelo do jednog ovako bizarnog incidenta u vrijeme demokracije, medijskih sloboda i vladavine socijaldemokratske partije u Sisku?

Sisak za uskrsnice umirovljenicima i nezaposlenima izdvaja čak 2,4 milijuna kuna

Gradonačelnica grada Siska, Kristina Ikić Baniček sastavlja svakim danom sve dužu listu novinara raznih lokalnih i nacionalnih medija koji nisu dobrodošli, bez obzira nalaze li se u “lijevom”, “desnom” ili nekom trećem taboru izvjestitelja. Odnos gradske vlasti prema javnosti, i medijima kao njihovim predstavnicima, najbolje bi se mogao opisati kao onaj u vrijeme najmračnije cenzure prijašnjeg režima, koji je u 21. stoljeću preuzela SDP-ova gradonačelnica.

Izbacivanje HRT-ova novinara s javne sjednice Gradskog vijeća, brisanje niza medijskih kuća s liste za slanje poziva, neodgovaranje na novinarske upite, što je zakonska obveza, legitimiranje i popisivanje s ciljem sprječavanja pristupa “nepodobnima”, samo su neke od metoda skovanih u diktatorskoj “radionici” Grada Siska. Fašizam prema medijima, slijeva se i na javnost pa tako Grad Sisak institucije kulture poput Matice hrvatske izbacuje iz gradskog prostora raskidajući im ugovor ili zabranjuje trenirati u novoj Ledenoj dvorani jednom od dva hokejaška kluba, također zbog nepoćudnosti njegova članstva. I tako unedogled.

Novinari protiv režimskog diktata gradonačelnice

Stotine umirovljenika od ranog jutra čekale isplatu - uskrsnica

Gradonačelnica ne voli ni Hrvatsko novinarsko društvo pa mu je tako nedavno poslala i račun za režije u gradskom prostoru kojeg je bez tih troškova ugovorom dala na korištenje, no valjda se kasnije predomislila. Naime, članovi istog tog društva očito nisu ispunili sva njezina imaginarna očekivanja koja se inače bespogovorno stavljaju pred režimske izvjestitelje po diktatu. Novinari okupljeni u HND-ovu ogranku Sisačko-moslavačke županije, kako bi odgovorili na ovo grubo kršenje zakonom zajamčenih prava medijske struke, odlučili su stoga po prvi put u povijesti na nadolazeću dodjelu nagrada struke ne pozvati predstavnike jednog Grada i time jasno poručiti da je – dosta!

Umirovljenica Mira: "Mirovina mi je 800 kuna, uskrsnicom ću platiti struju i vodu"

Unatoč zaštitaru, naišli smo na brojne umirovljenike koji su rado stali pred naš fotoaparat i za Mirovina.hr ispričali kako žive s malim mirovinama i što im znači ova simbolična pomoć. Naši čitatelji tako nisu ostali zakinuti za reportažu o podjeli uskrsnica svojim vršnjacima, kao ni lani kada smo iz nekog razloga na ovomu istomu mjestu, pa i unutar same blagajne, bili i više nego dobrodošli. Zašto sada nismo, baš poput novinara većine ostalih medijskih kuća, teško je jednostavno zdravim razumom dokučiti.

Povezani tekstovi
Popularno
Komentari

Komentiraj