Što kada umre beskućnik? 'Ako nitko ne potpiše nalog, tijelo čeka i tri mjeseca'

Teško je organizirati pokop preminulih beskućnika jer često nemaju obitelj ni nekoga tko bi preuzeo odgovornost, upozoravaju iz nevladine organizacije i časopisa 'Ulične svjetiljke' nakon smrti beskućnika Tomice Novaka, jednog od prodavača časopisa. Upozorili su na problem s kojim se suočavaju kada preminu ljudi koji nemaju nikoga tko bi se pobrinuo za njihov posljednji ispraćaj.

'Traže postoji li rodbina, ukopno mjesto...'

Kad obitelji umre netko blizak, kažu iz Udruge, nastoji učiniti sve kako bi još taj posljednji put, pokušali učiniti nešto lijepo za pokojnika. Sreća je ako se naslijedi grobno mjesto, s obzirom na današnje cijene ukopnih mjesta, no ako to nije slučaj, pojašnjavaju, obitelj nastoji posuditi novac ili dići kredit za kupnju.

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

– Pokušavamo u najkraćem roku sve organizirati kako bi tijelo pokopali što prije jer osjećaj da nam netko voljen leži u hladnjaku mrtvačnice nije nimalo ugodan. Kad umre netko tko nema nikoga svoga i za čiju se smrt nitko ne zanima, prođe oko tri mjeseca dok nadležni ne ispitaju sve potrebno. Traže postoji li daljnja rodbina, postoji li neko ukopno mjesto za pokojnika koji nema sredstava, a možda istražuju i neke druge okolnosti za koje u ovom trenutku ne znam, objašnjavaju iz Uličnih svjetiljki.

'Okrećemo brojeve i požurujemo ukop'

Iz Udruge osjećaju ogromnu frustraciju, tugu, nemoć, ljutnju i očaj zbog teškog pokopa beskućnika. Ne kupuju grobna mjesta za njih jer je to nedostižno, previše ljudi preminulo je tijekom projekta da bi svima mogli kupiti grobno mjesto i desetljećima održavati grobnice. Među beskućnicima se povećava udio starijih osoba i umirovljenika, većinom su to građani koji primaju nacionalnu naknadu ili najnižu mirovinu, o čemu čitajte ovdje.

– Ono što možemo je okretati brojeve i požurivati ukop, potpisati nalog za ukop, platiti boravak tijela u mrtvačnici, kupiti lijes ili urnu, kupiti cvijeće i svijeće, doći na pogreb, obilaziti grob na kojem su pokopani oni koji nemaju nikoga svoga i ugovarati svete mise za pokojne, pojašnjavaju.

Nije se jednom dogodilo da traže tijelo preminule osobe koja nema nikoga svoga.

– Osobe kojoj smo jedino mi iz Uličnih svjetiljki 'netko'. Zoveš okolo kao da si poblesavio. Obaviš 60 i više poziva u jednom danu. Linija je zauzeta, nitko se ne javlja, a ako i uspiješ nekoga dobiti, ne može ti dati informaciju. Ili čuješ 'tko ste vi?', nemaju informaciju, sustavi nisu povezani. Zovite ovoga, zovite onoga, probajte još ovaj broj pa onaj broj… Tražiš poznanstva, moćnika. Ja samo zamišljam tog našeg čovjeka u nekoj mrtvačnici, u hladnjaku, kako mu se boja kože mijenja do neprepoznatljivosti. Zamišljam kako će mi se još jednom, kao i ranije, ruka tresti dok potpisujem nalog za ukop jer 'nema tko dati nalog za ukop, a netko mora'. Jer ako nitko ne potpiše nalog, tijelo čeka. I čeka. Ta tri mjeseca… Jer mnogi koji nisu imali priliku živjeti dostojanstveno na kraju nemaju priliku ni biti dostojanstveno pokopani, kažu iz Uličnih svjetiljki i pozivaju sve koji su u mogućnosti da uplate koliko mogu.

Pridružite se našoj Viber zajednici i prvi saznajte sve informacije.