Nekad viša primalja, a danas beskućnica u mirovini: 'Svatko ima svoju priču i ranjiv je'

Umirovljenica Mirjana nekad je radila kao viša primalja, a danas je u mirovini, ali bez krova nad glavom. Kao beskućnica već dvije godine koristi usluge prenoćišta u Puli. Posebno joj to puno znači zimi, kada se traži krevet više i barem nekoliko sati dnevno provedenih na toplom.

Prenoćište za beskućnike tijekom zime otvoreno je u Puli. Mnogi bez krova na glavom upravo su starije osobe. Među njima je i umirovljenica Mirjana, viša primalja u mirovini koja je uslijed životnih nedaća ostala bez svega što je imala. Pulsko prenoćište Mirjanin je dom već posljednje dvije godine. U Hrvatskoj ima više od 2.000 beskućnika, a mnogi od njih su korisnici najnižih mirovina i nacionalne naknade za starije osobe, o čemu smo pisali ovdje.

‘Beskućnici nisu polu ljudi, svatko ima svoju priču’

Umirovljenica Mirjana cijeli je svoj život pomagala drugima da dođu na svijet. Danas, u starosti, sama treba pomoć. Savko jutro dan u prenoćištu započinje namještanjem kreveta, da bude uredno, baš onako kao i kod kuće.

– Dobro je da je stvoreno to prenoćište i da se uvažava beskućnike koji nisu polu ljudi, nego su ljudi. Svako ima svoju priču i ranjiv je, ispričala je za HRT Mirjana.

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Zima je za nju, kao i za ostale beskućnike, najteže razdoblje. U prenoćištu Udruge Institut Mirjana je pronašla najvažnije stvari, toplinu, sigurnost i razumijevanje. Polovica korisnika prihvatilišta su umirovljenici, što je veliki šamar mirovinskom sustavu, o čemu smo ranije razgovarali s voditeljicom ove udruge, Varjom Bastiančić ovdje.

– Po ovoj zimi je spas da su nam pružili pomoć od hladnoće, da smo ovdje. U 10 i pol, oni koji žele i trebaju mogu ići u pučku kuhinju jesti. Možemo doći dva sata prije, hladno je, a možemo i kasnije, kako tko dolazi, priča Mirjana.

Spava 25 osoba svaku noć, a u boravak ih dođe oko 50

Svakog dana u prenoćište dođe 25 osoba, a dvostruko je više onih koji ovih dana dolaze u dnevni boravak. Potrebne su im usluge tuširanja, da se ugriju, nešto pojedu, popiju kavu, operu robu, kako kaže djelatnica prenoćišta, Sanela Šarić. Pritisak je veći u zimske dane.

– Grad Pula ima veliki problem s ljudima koji žive u improviziranim stanovima, garažama, kampicama, neki u autima. To su različiti oblici smještaja, no ljudi žive bez struje i vode. Naravno da smo sad po ovoj zimi očekivali da će svi oni doći k nama, kaže voditeljica Udruge Institut, Varja Bastiančić.

Vrata ove Udruge i njezina prenoćišta otvorena su svima jer nitko, bez obzira na godine i prošlost, ne bi smio ostati sam i na hladnoći.

Pridružite se našoj Viber zajednici i prvi saznajte sve informacije.