Fenomen bakine kuhinje: Zašto je hrana kod nonića najukusnija

Bez obzira na životnu dob, velikoj većini ljudi najljepša sjećanja vezana uz hranu dolaze iz „bakine kuhinje“. Bilo da veselo broje dane do ponovnog ulaska u stan prepun najljepših mirisa ili se sa sjetom, ali i radošću prisjećaju najukusnijih jela koje su im obilježila djetinjstvo, „bakina kuhinja“ uvijek zauzima posebno mjesto u njihovim srcima.

U skladu s promicanjem ravnopravnosti bitno je naglasiti da je termin „bakina kuhinja“ tu samo fraze radi i da podjednako cijenimo i hranu koju pripravljaju djedovi.

Vrijeme teče sporije u ubrzanom svijetu

Nikad nećemo saznati koja je zaista tajna hrane koju pripremaju nonići, ali to nas ne sprječava da pokušavamo i frustrirano kušamo juhu koja nikada nije ni blizu one koju je pripremao naš djed. Možemo je samo tužno nastaviti jesti i nadati se da to umijeće kuhanja dolazi s godinama i da će nam na dan ulaska u mirovinu ili dobivanja prvog unuka na kućnu adresu stići pismo sa svim tajnama zanata.

Naravno, ne smijemo se dati obeshrabriti već se moramo sjetiti da nije stvar samo u namirnicama i načinu pripreme hrane. Ima nešto i u atmosferi koju stvaraju bake i djedovi. Njihovo iskustvo samo je jedan od tajnih sastojaka, ali umijeće zadržavanja u trenutku također je bitno. To je vjerojatno ono što ljudi naviknuti na smjene od 8 sati + putovanja na posao nisu savladali, stoga ni atmosfera ne može biti jednaka.

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Dakle, ne treba odustati od kuhanja kada uz točne namirnice i precizan način pripreme jelo ne ispadne kako smo ga zamisliti. Treba najprije pokušati usporiti. I naravno, sjetiti se da ima nešto i u tome da je prije to jelo netko pripremao za nas te da bi nas samo dočekalo na stolu, a takva jela uvijek su ukusnija.

Namirnice su ipak bitne

Kada jednom prihvatimo da nam jela mogu biti ukusna, ali nikada neće biti kao bakina, možemo razmisliti što još osim energije drugog vremena ona ima, a mi nemamo. Najprije, većina nonića hranu nabavlja na lokalnim tržnicama, dok takozvani „Milennialsi“ haraju lokalnim supermarketima. Iako danas ni za hranu na tržnicama ne možemo garantirati da je potpuno prirodna, sigurno je bolja od češnjaka uvezenog iz Kine i paprika iz Sjedinjenih Američkih Država.

Domaće voće, povrće i začini daju poseban štih hrani koju teško da mogu imitirati nove GMO tvorevine. Zato, ako ste baš ustrajni u pokušajima imitiranja „bakine kuhinje“ opremite se platnenim vrećicama i pravac tržnica.

Ima nešto i u načinu pripreme

Naravno, namirnice se neće same pripremiti. Osim njih, bitno je oboružati se strpljenjem i vremenom. U vremenu unaprijed pripremljenih obroka, Glova i Wolta (usluge dostave već pripremljene hrane iz restorana) većina nas je zaboravila na polagan proces pripreme hrane, a definitivno ga se treba prisjetiti.

Bake i djedove život je obično naučio strpljenju, a s obzirom na to da ih je većina u mirovini, ne fali im ni vremena, stoga nemaju potrebe za otvaranjem štednjaka po deset puta da provjere je li kruh pečen, ili za prestankom kuhanja rižota jer nema vremena da se skuha do kraja.

Za kraj, dašak ljubavi i dobre volje

Pokušaj otkrivanja dobro skrivene tajne uvijek će, međutim, biti neuspješan i koliko god se trudili, naša jela neće biti ukusna kao bakina jer postoji najtajniji, ali ujedno i najbolje znan sastojak koji se ne kupuje na tržnici, a to je ljubav koju nonići ulože u pripremu jela za svoje najbliže.

Neovisno o tome što prave, naš će subjektivni osjećaj biti da je to najukusnije jelo koje smo ikada jeli jer smo svjesni da je rađeno samo za nas i to da bi nas učinilo sretnijima. Zato bez brige, jednom kad mi budemo imali unuke i naša će jela njima biti najukusnija bez obzira na to što mi mislili o kvaliteti istih. Iskustvo, dobra volja i malo ljubavi uvijek predstavljaju savršenu kombinaciju.