Umirovljenik s placa s mirovinom od 1.700 kuna: "Prodajem već 40 godina, nikad nije bilo gore"

Rijetki ljudi u mirovini doista krenu mirovati, a kod velikog broja umirovljenika razlog su male mirovine. Đuro Čikulin iz Bukovja Križevačkog u utorak je bio jedini prodavač na tržnici, a ni kupaca nije bilo previše…

Posljednjih 40 godina Đuro Čikulin iz prigradskog naselja Bukovja Križevačkog na križevačkom placu prodaje luk, zelje, grah, mrkve, repe, cikle, domaća jaja, bučino ulje, poriluk, češnjak i matovilac, piše podravski.hr.

Umirovljenik je, ali ne miruje, sve su to proizvodi iz njegovog plastenika. U utorak je bio jedini prodavač na križevačkoj tržnici, a ni kupaca nije bilo previše.

“Preživljavam tako što svaštarim s povrćem, što imam svega pomalo. Inače mi se ne bi isplatilo. Imam deset plastenika na pola jutra, a na otvorenom tri jutra raznog sezonskog povrća”, pojasnio je.

Čikulin je inače na mirovini od 1.700 kuna s kojom ne može preživjeti, te je primoran naporno raditi.

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

“Danas je prilično loš dan, do 11 sati došla su samo tri kupca. Ako ih danas dođe sveukupno deset, bit će dobro. Svaki dan razmišljam da prekinem s ovim poslom jer sve manje ima smisla. Ljudi radije kupuju u velikim trgovačkim centrima. S jedne strane ih razumijem. Tamo je sve na jednom mjestu, pa kad dođete po kruh i šećer, uzmete i povrće. Kvaliteta je u drugom planu”, objasnio je Čikulin.

Poljoprivreda je u prošlosti bila tradicionalan obiteljskih biznis, ali to se u 21. stoljeću znatno promijenilo:

“Niti moja dvojica sinova nisu zainteresirani za ovaj posao, ali mi pomažu. Mukotrpan je to rad, a naši ga ljudi malo cijene i sve se manje prodaje. Kad jednog dana zaista odlučim da je dosta, nitko neće nastaviti moju tradiciju jer nema računice. Nažalost, jer nikad u ovih 40 godina nije bilo gore”, zaključio je.