Tri načina kako izbjeći da ne postanete umirovljenik koji se dosađuje

Jasmina Grgurić
16. ožujka 2019.
Novosti
A- A+

Mnoge osobe susrele su se s otprilike ovakvim scenarijem; jedva čekaju mirovinu, a kada one dođe, ne znaju što bi sa sobom pa im odlazak na radno mjesto, u nedostatku osjećaja da i dalje rade nešto važno, često nedostaje. No, ima načina da se to promijeni.

Tko zna gdje vas vaša znanja i talenti u mirovini mogu odvesti… Foto: Unsplash

Hrvatske prilike možda nisu najbolje za usporedbu, ali činjenica je da se nikad veći broj umirovljenih radnika nije vraćao na posao u okviru sada i proširenih mogućnosti zaposlenja na pola radnog vremena uz zadržavanje isplate mirovine i za starosne i za one prijevremeno umirovljenje. U Americi, istraživanja pokazuju da se svaki treći umirovljenik vraća u svijet rada, a čak 39 posto njih ode u mirovinu pa se ubrzo ipak vrati na posao. I ne, razlog nije financijske naravi.

No, zašto se događa da čovjek odjednom ne zna što bi i kuda sa sobom jednom kada napusti svoje višedesetljetno radno okruženje i rutinu koja se uglavnom vrtjela oko odlazaka i dolazaka kući s posla? Odgovor na ovo pitanje zapravo je mnogo jednostavniji nego što mislite.

Četiri nematerijalna aspekta

Naime, većina ljudi ne razmišlja o komponentama života u mirovini, a da one nisu financijske prirode. Drugim riječima, toliko smo zaokupljeni brigom hoćemo li imati dovoljno novca u starosti da na druge okolnosti, osim eventualno zdravlja, ni ne pomišljamo. No, kada jednom u mirovinu i dođemo, vrlo brzo otkrivamo da te manje važne stvari igraju puno veću ulogu nego što bismo ikada pomislili. Nažalost, svijest o tomu dođe prekasno, kada bismo već trebali imati razrađeni plan.

Tako se umirovljenici koji nisu planirali “nefinancijske” aspekte mirovine, a to je većina, susreću s ova četiri problema;

  1. Preplavljujući osjećaj gubitka identiteta
  2. Različiti interesi među supružnicima
  3. Dosada u nedostatku izazova i društvene angažiranosti
  4. Depresija i pogoršanje psihičkog zdravlja zbog reduciranih aktivnosti, interakcije s ljudima i nedostatka svrhe.

Tri savjeta kako to izbjeći donosi motivacijski govornik za umirovljenike, Gary Foster na portalu Next Avenue.

Pronađite ono što stvarno jeste

Umirovljenički par Stupar umjesto da kuka radije proizvodi igračke za djecu

U čemu ste bili dobri sa 6, 8, 10 godina i kasnije, oko čega ste bili strastveni, što vas je istinski privlačilo, što ste željeli otkriti, što vas je zanimalo dok vas nisu “poklopili” roditelji, učitelji ili kolege? U tim prvim stvarima nalaze se tragovi onoga što mi doista jesmo. Jedna od definicija kaže da su ljudi “odgovorni građani koji su zatomili svoje pravo ja kako bi radili ono u što vjeruju da je ispravno”. No, na taj način desetljećima gradimo nečiji tuđi život, viziju i san, umjesto da slijedimo vlastiti. Nakon toga, često se znamo upitati tko smo i što radimo tu gdje jesmo danas.

Vratite se sebi

U mirovini se zato trebamo vratiti našim prirodnim strastima i vještinama koje nas pokreću, jer mirovina nije nekakva zadnja stanica na kojoj čekamo da život završi. Možda je sada vrijeme da se okrenemo onoj opciji koju smo toliko željeli, ali smo odustali od nje zbog drugih, bilo da je riječ o nekom obliku društvenog angažmana, volontiranja, hobija, učenja novih stvari… Nekom je to pisanje, nekom podučavanje, a nekom objavljivanje na društvenim mrežama. Ni za drugu karijeru nikad nije kasno, što svjedoče brojni umirovljenici koji su pokrenuli blog na kojem pišu o svojim interesima poput vrtlarenja, kuhanja ili umjetnosti.

Pretvorite stil života u posao

Umjetnica života: Malu mirovinu popunjava oslikavanjem u domaćoj radinosti

Zašto ne biste i zaradili od svojih hobija ili aktivnosti? Možete honorarno pisati, prodavati nakit koji izrađujete ili prigodne aranžmane. Gotovo sve u čemu ste dobri možete unovčiti, makar simbolično. Vi ćete se osjećati bolje, a uz mirovinu ćete ostvariti dodatni prihod kroz ono što vas veseli. Mnogi su desetljeća proveli na radnim mjestima koja ih nisu ispunjavala, jer nisu imali mogućnosti ili jednostavno hrabrosti slijediti svoje snove. Sada, u mirovini možemo opet pronaći tu volju i krenuti neopterećeno raditi ono što nećemo shvaćati kao posao. Odlična je stvar što možete raditi koliko hoćete, kada hoćete i niste vezani za lokaciju. Možda vam se to čini riskantno, ali nemate što izgubiti.

Čak i ako ne unovčite svoj hobi, fotografiranjem ćete se približiti krugu ljudi koji rade isto, pisanjem pjesama uključiti se u pjesnički krug, a izradom unikata umjetnicima koji često izlažu svoje proizvode.

Ideje za hobi možete pronaći ovdje, a kako pobijediti depresiju u mirovini pročitajte na ovom linku.