Neobično zanimanje, neobične mirovine: Kako funkcioniraju sportske mirovine?
Posao profesionalnih sportaša se u mnogočemu razlikuje od “običnih”, radničkih poslova. Zbog kraćeg vijeka trajanja, odnosno perioda u kojem sportaš može djelovati kao profesionalac, imaju i posebni model “mirovina”. Taj novac ne ide iz mirovinskog fonda a mirovinama se zovu samo kolokvijalno – riječ je o trajnim novčanim naknadama koje regulira Zakon o sportu, a najviša takva mirovina iznosi 5.400 kuna.
Foto: Nikolaj Pešalov je 2000. godine Hrvatskoj donio zlatnu medalju na Olimpijskim igrama. Imao je 62 kilograma, a podigao je 150 i 175 kg! | Youtube screenshot
Republika Hrvatska za vrhunska sportska postignuća primarno dodjeljuje dvije vrste novčanih nagrada – one se mogu podijeliti na jednokratne i trajne. Ove trajne se kolokvijalno nazivaju sportskim mirovinama, a nema nikakve veze s mirovinskim sustavom. Ta prava regulira Zakon o sportu.
Trajne naknade su doživotne, a dodjeljuju se samo vrhunskim sportašima koji su osvajači medalja na natjecanjima. I dok sami sportaši imaju pravo na trajnu naknadu, njihovi treneri i stručni stožer imaju pravo samo na jednokratnu naknadu.
Najviše su na “cijeni” olimpijske medalje (Hrvatska ih u ovom trenutku ima 44), kao i medalje sa svjetskih i europskih seniorskih natjecanja.
Sportaši takvu mirovinu ostvaruju na vlastiti zahtjev, a uvjeti su sljedeći: hrvatsko državljanstvo, prebivalište u RH, navršenih 45 godina života.
“Poticanje na skrb o tjelesnoj kulturi i športu”
Dr. sc. Ante Vuković istražio je tematiku sportskih mirovina u 2012. godini, a cijeli rad je dostupan na Hrčku – portalu znanstvenih časopisa RH.
“Profesionalni sportaš je osoba kojoj je bavljenje sportom osnovno zanimanje i kojemu se po toj osnovi uplaćuje doprinos za obvezna osiguranja, a status profesionalnog sportaša kao i njegova prava i obveze uređuju se aktima nacionalnog sportskog saveza”, započinje dr. sc. Vuković.
Profesor ističe kako “sportske mirovine” nisu europski i svjetski standard, nego je karakterističan za tek nekoliko bivših socijalističkih zemalja, a “vani” gotovo i ne postoje.
“Sport je pitanje nacionalnog ponosa”
U zaključku profesor Vuković zaključuje kako je sport u RH još uvijek pitanje nacionalnog ponosa, a postojeća zakonska rješenje ocjenjuje “djelomično prihvatljivima”.
“Davanje povlastica jednoj društvenoj skupini (vrhunskim sportašima) može u cijeloj zajednici proizvesti pozitivne, ali i negativne učinke i domašaje, osobito ako se novi troškovi financiraju isključivo iz državnog proračuna”, piše prof. Vuković.
Koliko takve mirovine iznose i koliko ih uopće ima?
Večernji list je još 2013. godine objavio popis svih primatelja sportskih mirovina. Njime su obuhvaćeni svi sportaši koji su osvajali medalje od hrvatske samostalnosti, a broj im stvarno nije velik – tek 233. osobe.
Mnoga poznata imena su na tom popisu, a mirovine im u pravilu ne odskaču previše od državnog prosjeka.
- Osvajači brončanih medalja na Olimpijskim igrama primaju 3.240 kuna
- Osvajači brončanih medalja na europskim i svjetskim natjecanjima primaju 2.160 kn
- Osvajači srebrne medalje na Olimpijskim igrama primaju 4.320 kuna
- Osvajači srebrnih medalja na svjetskim i europskim natjecanjima primaju 3.240 kuna
- Osvajači zlatnih olimpijskih medalja te svjetski i europski prvaci primaju maksimalan iznos od 5.400 kuna mirovine
Iznosi se nisu mijenjali, ali valja dodati da se broj primatelja nagrada proširio od 2013. godine. Tako će Luka Modrić i ekipa kada steknu uvjete od Hrvatske moći zatražiti 3.240 kuna mjesečno, dok Zvone Boban i originalni “Vatreni” imaju pravo na 2.160 kuna mirovine.
Naravno, sportaši primaju i “obične” mirovine
Kada sportaš na zenitu karijere odluči reći zbogom, njegov posao u većini slučajeva ne prestaje. Mnogi od njih ostanu u sportu u kojem su postigli uspjehe, često kao dio stručnog tima. Neki od njih se bace u politiku (Kostelić, Perković…), a neki otvaraju restorane, kafiće i druge privatne biznise.
Moderni nogometaši su najplaćeniji nego što su ikada bili, zarađuju na desetine milijuna eura godišnje. Velik dio toga se oporezuje, a samim time plaćaju i doprinose za mirovine. Jednom kada im nogometna karijera završi, oni će se zaposliti na nekom drugom mjestu uz skromniju plaću, ali će i dalje uplaćivati doprinose.
Kada steknu uvjete za “obične” mirovine (prijevremene, starosne…) i sami mogu ostvariti pravo na mirovinu kao i svaki običan građanin, a iznos će im biti na temelju trajanja mirovinskog staža i uplaćenih doprinosa.
