Mirovinski sustavi polako otkazuju, a nitko nema plan. Europa je u problemu

Josip Mihaljević
21. lipnja 2022.
Novosti
A- A+

U sljedećih nekoliko desetljeća pitanje mirovinskih sustava i kvalitete života starijih postat će jedno od najvažnijih u čitavoj Europskoj uniji. Budućnost koja dolazi ne zvuči obećavajuće, ali zato djeluje neizbježno. Vlade europskih država fokusirane su na kratkoročna razdoblja od četiri godine koliko najčešće traju mandati, a izostaje dugoročnog planiranja oko budućnosti mirovina. Tom se temom pozabavio ugledni europski list Politico koji kaže da su snovi o mirovini – razbijeni.

umirovljenici

Foto: Unsplash

Europski mirovinski sustavi polako se kotrljaju prema točki prijeloma – i čini se da nitko nema odgovor na pitanje kako ih popraviti. Tim riječima ugledni Politico započinje zanimljivu analizu nečega što će u narednim desetljećima postati prvoklasno političko pitanje ne samo u svakoj državi članici, nego i na europskoj razini. Vlade su fokusirane na (za mirovinske sustave) kratke vremenske horizonte koji najčešće traju četiri godine, ali ne radi se samo o pitanju političke volje, nego i o kompliciranom društvenom problemu koji će iz dana u dan postati sve prisutniji u našim životima.

Korijen problema svima je za sada poznat, iako implikacije njega baš i nisu. Radi se u prvom redu o starenju stanovništva i sve manjem broju rođene djece s jedne, a s druge strane sve duljem trajanju ljudskog vijeka. Ukratko, većina europskih mirovinskih sustava počiva na međugeneracijskoj solidarnosti za koju bi najbolje bilo da je što više radnika, a što manje starijih.

Mirovine u budućnosti – eksplozivan koktel za javne financije

mladi stariji omjer
Hrvatska ima grozan omjer radnika i umirovljenika. Evo situacije u ostatku EU

No, situacija se u posljednjih desetljeća promijenila naglavačke i udio starijih od 65 godina u odnosu na populaciju koja radi (15 do 64 godina) sve je veći. Zbog toga ćemo u budućnosti imati svijet u kojem približno jedan radnik financira jednog umirovljenika, iako bi bilo idealno da je radnika barem dva ili tri puta više.

U Njemačkoj danas spomenuti udio iznosi visokih 40 posto, a do 2050. godine iznosit će 75 posto. Španjolska, Grčka, Portugal i Hrvatska približit će se omjeru od 80 posto.

Ako tomu dodamo činjenicu da današnji mladi relativno kasno ulaze u radni odnos, imaju nestabilnije poslove, a većina europskih država je k tomu relativno pristojno zadužena – imamo eksplozivan koktel za javne financije, ocjenjuje Politico.

Problemi će nastupiti puno prije nego što većina misli

Karina Doorley, ekonomistica koja proučava mirovinske sustave na Institutu za ekonomska i društvena pitanja u Dublinu, kaže da bi nam moglo pomoći izgrađivanje vrlo vješte populacije koja će zarađivati debelo iznad prosjeka budući da će oni plaćati više poreza. No, čak i da u tomu uspijemo, to neće promijeniti demografsku budućnost. A realnost će pokazati svoje lice i puno prije 2050. godine.

vedrana pribicevic
Pribičević: "Ako želite jak prvi mirovinski stup - trebat će vam pola milijuna imigranata"

“Sve što smo naveli dogodit će nam se u srednjoročnoj budućnosti. Problemi mirovina više nisu dugoročni, oni su srednjeg roka”, kazala je Doorley za Politico.

Kako se do sada pokušalo stabilizirati mirovinske sustave? Radi se o mahom nepopularnim mjerama poput smanjivanja mirovina, povećavanju dobi za odlazak u mirovinu, povećavanju doprinosa za mirovinsko osiguranje i slično. Drugi put je stavljanje žestokog naglaska na rast gospodarstva i na taj način prikupiti više poreza. Političarima prvi set rješenja predstavlja pucanj u nogu budući da bi biračima nudili jednu od dvije stvari – uzet ću ti iz džepa dok si radnik ili ću ti uzeti iz vremena dok si umirovljenik. U Francuskoj je pitanje mirovinskog sustava bilo jedno od glavnih na nedavnim izborima koje je osvojio Emmanuel Macron, ali ista stvar se dogodila i na prošlim izborima gdje je Macron najavljivao reformu mirovinskog sustava do koje nije došlo.

“To je politički jako teško izvesti jer sve druge opcije nisu baš opipljive”, nastavlja Doorley.

U budućnosti će biti teško i starima i mladima

petar vušković
Ekonomist predlaže radikalnu reformu mirovina: "To bi izazvalo neviđenu revoluciju na ulicama"

Političari se dijelom boje na bilo koji način “stegnuti” mirovinske sustave jer znaju da je to protivno demokratskoj volji naroda. U Hrvatskoj se dob za ostvarivanje prava na mirovinu pokušala podići na 67 godina pa su sindikati skupili preko 700 tisuća referendumskih glasova i Vlada je morala reterirati. Vrlo lako se može zamisliti kako će se bilo kojoj stranci koja predloži drastične izmjene mirovinskog sustava, osim sindikata, pridružiti i oporba koja će na tomu skupljati političke bodove.

Novoizabrana njemačka vlast poručila je kako neće dalje povećavati dob za odlazak u mirovinu niti će smanjivati mirovine, cilj im je da ne padnu ispod 48 posto prosječne plaće. Zbog toga će u mirovinske fondove uložiti dodatnih preko 10 milijardi eura s nadom da će se novac oploditi i da će ga biti za buduće isplate.

No, Carl-George Luft, predsjednik Zaklade za prava budućih generacija i član njemačke Liberalne stranke u takvom ponašanju vidi problem:

“Njemačka vlada mora pogledati istinu u oči što se tiče budućih mirovinskih politika. Moramo razgovarati o tomu da se dob za odlazak u mirovinu veže uz očekivanu životnu dob, ali na način na koji bi bio pošten”, kazao je za Politico.

No, čak i ovo ne bi bilo najsretnije rješenje jer vrlo lako možemo zamisliti da (u slučaju da prosječna životna dob nekada bude 110 godina) nitko ni u kojem slučaju neće htjeti raditi do 90. godine života.

Sve više novca će se izdvajati za mirovine, ali one neće biti veće

Nestić: Htjeli mi to priznati ili ne, Hrvati relativno rano odlaze u mirovinu

Podaci pokazuju da će gotovo sve europske države u narednim desetljećima sve više udjela BDP-a morati izdvajati za isplatu mirovina. Ali to nikako ne znači da će mirovine biti veće, bit će manje ili jednake ovim sadašnjima.

Ipak, mirovine i mirovinska primanja glavna su tema brojnih birača što u glavama političara znači da se biračkim željama konstantno moraju prilagođavati, bez stvarne brige za dugoročnu stabilnost mirovinskog sustava koji bi, na papiru, trebao biti apolitičan. I ptice na grani znaju da je Hrvatska tijekom 90-ih godina napravila goleme pogreške u mirovinskom sustavu – od masovnog slanja radnika u prijevremenu mirovinu do uvođenja izdašnih mirovina po posebnim propisima. U tom trenutku ništa se strašno nije dogodilo s mirovinskim sustavom, ali posljedice se počinju osjećati već danas.

“Imamo sudar dugoročnih potreba mirovinskog sustava s pritiscima kratkoročnih politika. Tom pritisku dodajmo činjenicu da stariji ljudi glasaju češće nego mlađi ljudi. Postoji ugrađena politička pristranost”, smatra Nicholas Barr, profesor s Londonske škole ekonomije.

Mirovinski sustav poput Ustava

MRMS HZMO
HZMO spominje svjetliju demografsku budućnost, evo na čemu temelje analize

Kreatori javnih politika mogli bi se ugledati na države poput Kanade, gdje je mirovinski sustav od promjena zaštićen otprilike kao i Ustav, ili u Švedsku, gdje je za bilo kakvu mirovinsku reformu potrebna suglasnost i vlasti i oporbe.

Što se tiče privatne štednje, ona bi se trebala poticati snažnije nego sada, a osim deklarativnog jačanja financijske pismenosti građana – na tomu se treba raditi dok ne dođe do rezultata.

U svakom slučaju, za poteze koji dolaze trebat će i političke hrabrosti koja bez problema postoji u nekim društvenim pitanjima, ali ne i oko mirovina.

“Postoji više načina kako se sadašnje stanje može promijeniti. Ali mora se promijeniti što prije da bismo imali šansu ‘na nogama’ preživjeti neravnoteže koje nas sigurno čekaju u budućnosti”, zaključuje Luft.

Mirovinski sustavi polako otkazuju, a nitko nema plan. Europa je u problemu
Popularno
Share via
Copy link
Powered by Social Snap