Istaknuto Potresna priča iz doma strave: Majku su držali zaključanu, gotovo gladnu i žednu, imala je 38 kilograma!

Potresna priča iz doma strave: Majku su držali zaključanu, gotovo gladnu i žednu, imala je 38 kilograma!

Blaženka Klarić iz Duge Rese 89-godišnju majku Baru izgubila je prije nekoliko dana. Barem je, kaže, umrla čista i sita. No, to ne bi bio slučaj da je ostala u tamošnjem obiteljskom domu u kojemu je bila smještena posljednje četiri godine, gotovo gladna, žedna, zaključana u sobi bez prozora, sa samo 38 kilograma.

Bara Klarić u domu i nakon povratka kući (Foto: Privatni arhiv)

“Majka mi je oboljela u ljeto 2016. godine i preko prijatelja liječnika smjestila sam je u jedan obiteljski dom nedaleko od mene u Dugoj Resi. Nisam imala drugog izbora, jer sam radila u smjenama i živjela sama. Htjela sam da bude sama u sobi, rekla sam da ću joj ja prati odjeću i molila sam da je redovno kupaju. Za izdvojenu sobu platila sam tisuću kuna više, ukupno 4.500 kuna. Dom nije bio adekvatan, to je bilo vidljivo na prvu, ali nisam imala izbora. Poduzela sam sve što sam mogla, kupila nadmadrac, posteljinu, ručnike, ormar, jer korisnici to nemaju, nego im stvari drže u vrećama ispod kreveta. Čak sam kupovala i higijenske potrepštine i toaletni papir, ni toga nije bilo. Svakodnevno bi nosila punu košaru hrane” – svoju potresnu priču započinje Blaženka Klarić koja je prije samo nekoliko dana izgubila 89-godišnju majku.

Piti im nisu davali kako pelena ne bi bila mokra

Navodi kako se u tom obiteljskom domu, od čije je vlasnice suprug lokalni moćnik, doručak sastojao od šnite kruha prerezane popola i premazane nekim namazom, za ručak bi bilo varivo, a večera bi bila žganci ili pohani kruh. Mama je isprva mogla sama jesti, ali kasnije nije zbog oslabljenih moždanih funkcija. Djelatnici bi tu hranu samo ostavili pokraj kreveta pa ako pojede pojede, ako ne ne. Piti im nisu davali kako ne bi bila mokra pelena, osim vrlo malo čaja ili vode. Pelene su bile prljave i navodno su bile u cijeni smještaja, iako korisnici na njih imaju pravo preko doznake, što obiteljima nitko nikada nije ni spomenuo. Kupanje bi se svodilo pak samo na brisanje.

Blaženkina majka Bara smještena je bila prvo u potkrovlju, s malenim prozorom i zasebnim zahodom koji je prvo bio otvoren, a kasnije zakucan čavlima kako u njemu ne bi napravila nered. Kasnije su je preselili u prizemlje u sobu bez prozora i ormara. Njezine su stvari bile u kartonskoj kutiji u ostavi za centralno grijanje, stroj za pranje rublja i krumpir.

U smjeni na 20 korisnika, pojašnjava, radila je jedna djelatnica i još jedna na pola radnog vremena. Dakle, jedna radnica ostaje sama cijelo popodne kada kuha, pere veš i sve ostalo. Bilo je i neprijavljenih radnika. Početkom veljače došla je inspekcija pa su kći odmah zvali da majku hitno odvede iz Doma, jer je zahtijevala četvrti stupanj njege koju dom prema inspekcijskom nalazu i pravilniku nije mogao osigurati.

“Iz doma je izašla sa 38 kilograma. Ostale žene su plakale i molile da ih netko okrene u krevetu, gladne. Majka mi je umrla prošloga mjeseca, ali barem je umrla sita i čista. Za vrijeme njezina boravka u domu, liječnik ju je na moje inzistiranje posjetio samo jednom u četiri godine, a imala je teška zdravstvena stanja. Korisnike šopaju tabletama, sedativima, kako bi spavali” – svjedoči nam.

Zaključana u sobi bez prozora, vode i hrane

Kupaone su dvije na 20 ljudi, sve je neuredno, nema muško-žensko, obitelji sve same moraju kupovati, tko si to može priuštiti. Kreveti su željezni, iz doba Jugoslavije, zagrađeni običnim daskama kako osobe ne bi pale. Majci su nestali i umjetni zubi koje je imala, i slušni aparat i prstenje.

Stara i nemoćna žena koja je bolovala od atrofije mozga s kalcifikatima, pokretna, ali u svom svijetu, tako bi provodila vrijeme zaključana u sobi dva sa dva, bez prozora, gotovo gladna i žedna. Posjete su bile strogo ograničene. A dvorište oko doma ne služi ničemu, jer korisnike u njega ni ne izvode.

“Majku sam u veljači uzela k sebi i ona je dobila u par mjeseci petnaestak kilograma. Na žalost, umrla je prije nekoliko dana, ali sita, čista, uredna. O svemu ovome posjedujem stotine fotografija koje svjedoče o stvarnom stanju u privatnom smještaju za starije osobe” – zaključila je potresena Blaženka Klarić koja je bez straha i srama podijelila ovu priču s javnosti.

Demanti pristigao na ovaj članak pročitajte ovdje.