Strani radnici u našem mirovinskom sustavu: Nitko ih ne bilježi, a mirovinu će dobiti samo u jednom slučaju

Sve je više stranih radnika u Hrvatskoj. Prema podacima MUP-a u prvih pet mjeseci ove godine izdano je 74.548 dozvola za rad i boravak stranaca. S druge strane, broj nezaposlenih je nikad manji, a broj osiguranika u mirovinskom sustavu i dalje raste. No, nitko ne bilježi za koliko se stranih osiguranika uplaćuje mirovinskih doprinosa. Iako će imati pravo na mirovinu po jednakim uvjetima kao i hrvatski radnici, upitno je hoće li je primiti. Naime, trenutno nemamo potpisane međunarodne ugovore o socijalnom osiguranju s azijskim zemljama, čiji radnici u sve većem broju dolaze na ove prostore.

Proteklih tjedana javnost je mogla čuti nekoliko zanimljivih podataka. Prvi je svakako da bilježimo najmanju nezaposlenost još od osamdesetih godina prošlog stoljeća. Prema podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, krajem svibnja zabilježeno je 97.758 nezaposlenih osoba. Istovremeno, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje bilježi rast broja osiguranika, kojih je zadnjeg dana svibnja bilo čak 1.664.188, o čemu smo pisali ovdje.

Svakako je pozitivna vijest što je nezaposlenost mala i što se mirovinski doprinosi uplaćuju u sve većoj mjeri. No, s obzirom na to da smo u 10 godina izgubili oko 400.000 stanovnika, pitanje je tko uplaćuje doprinose i na kome počiva mirovinski sustav. Odgovor je možda neočekivan, ali riječ je o stranim radnicima koji sve više dolaze u našu zemlju, pogotovo u posljednje vrijeme, otkako su ukinute kvote za izdavanje radnih dozvola, uveden euro, a granice zbog Šengena otvorene.

Stoga smo htjeli istražiti za koliko stranih radnika se uplaćuju mirovinski doprinosi. Vrijedi podsjetiti kako 15 posto bruto plaće odlazi u prvi stup, odnosno sustav međugeneracijske solidarnosti kojim se trenutno uplaćenim doprinosima financiraju sadašnje mirovine, dok će buduće, ovisno o uplaćenim doprinosima, financirati budući radnici. Pet posto odlazi i u drugi stup, odnosno u obvezne mirovinske fondove koji ulaganjem u financijsku imovinu nastoje povećati iznos uplaćenih doprinosa za svakog člana.

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Broj stranih osiguranika – nepoznat

No, razočaravajuća je činjenica da niti HZMO, niti REGOS ne bilježe podatke o osiguranicima, odnosno članovima mirovinskih fondova po njihovoj nacionalnosti, odnosno zemlji iz koje dolaze. Ipak, Ministarstvo unutarnjih poslova dalo nam je okvirnu sliku koliko stranih radnika radi u Hrvatskoj. Ponudili su nam podatke o izdanim dozvolama za boravak i rad u Hrvatskoj.

Tako je od 1. siječnja do 31. svibnja ove godine, MUP izdao ukupno 74.548 dozvola za rad i boravak. Za usporedbu, u cijeloj 2019. godini izdane su 72.523 radne dozvole. Ako ćemo gledati kronološki, 2018. izdane su 32.374 radne dozvole, godinu poslije već spomenute 72.523. U 2020. je dozvole za boravak i rad dobilo 66.655 stranaca, u 2021. njih 81.995, a u prošlog godini njih 124.121. Ako se ovako nastavi, čini se da će najave o 200.000 stranih radnika ove godine biti ostvarene.

Iz MUP-a su nam otkrili kako su od 1. siječnja do 31. svibnja najviše dozvola za boravak i rad izdali državljanima BiH (17.831), Srbije (11.262), Nepala (9.718), Sjeverne Makedonije (6.595), Indije (5.506), Kosova (4.732), Filipina (4.252), Bangladeša (3.272), Turske (2.152) i Albanije (1.880). Što se tiče djelatnosti, najviše dozvola je izdano u sektoru graditeljstva (27.808), turizma i ugostiteljstva (24.936), industrije (9.139), prometa i veza (3.940) te trgovine (1.935).

– Od ukupnog broja izdanih dozvola za boravak i rad izdano je za novo zapošljavanje 50.089, 15.309 za produljenje dozvola, te 9.150 za sezonske radnike, od toga najviše u djelatnosti turizma i ugostiteljstva (8.276), objasnili su nam iz MUP-a.

Ranijih godina, radne i boravišne dozvole najčešće su dobivali državljani zemalja bivše Jugoslavije te Nepala. No, vidljivo je kako dozvole, nakon ukidanja kvota, dobivaju i radnici iz drugih, mahom azijskih, zemalja. Ako već nije poznato koliko njih plaća mirovinske doprinose, odnosno jesu li uopće prijavljeni za rad, uspjeli smo doznati kakva su njihova prava u mirovinskom sustavu.

Socijalno neosigurani strani radnici

Oni, kao i domaći radnici, odnosno osiguranici, da bi ostvarili pravo na mirovinu moraju navršiti najmanje 65 godina starosti te 15 godina staža. Ovisno o uplaćenim doprinosima i drugim zakonski uređenim parametrima, izračunat će im se iznos mirovine. No, čak i da odrade 15 godina u Hrvatskoj, pod uvjetom da su prijavljeni, mirovinu će teško ostvariti, jer iz HZMO-a, ali i Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike navode da Hrvatska nema potpisan ugovora o socijalnoj sigurnosti ni s jednom azijskom zemljom iz koje nam radnici u sve većem broju dolaze.

– Planirano je pokretanje postupka radi sklapanja ugovora o socijalnoj sigurnosti između Republike Hrvatske i Republike Filipini te će u slučaju pozitivno okončanih pregovora doći do sklapanja i potpisivanja navedenog ugovora. Ugovori s drugim državama iz kojih strani radnici dolaze raditi u Republiku Hrvatsku još su u fazi razmatranja te stoga ne možemo sa sigurnošću potvrditi da će doći do pokretanja postupka radi sklapanja ugovora o socijalnoj sigurnosti, poručili su nam iz MROSP-a.

Diplomatsko predstavništvo Filipina ujedno je bilo i jedino zainteresirano za ovakav oblik suradnje, ali i brige za svoje državljane koji žive i rade u Hrvatskoj, što je preduvjet za početak procesa definiranja sadržaja, a u konačnici i potpisivanja takvog ugovora.

– Kada u odnosima dviju država dolazi do jačanja gospodarske i trgovinske razmjene, kao i jačanja prijateljskih odnosa, ukazuje se potreba za sklapanjem ugovora kojim bi se uredili međusobni odnosi na području mirovinskog osiguranja, zdravstvenog osiguranja, osiguranja za slučaj ozljede na radu ili profesionalne bolesti, majčinstva, osiguranja za slučaj nezaposlenosti, obiteljskih davanja te međusobni odnosi dviju država u području primjenjivog zakonodavstva (izaslani radnici), objašnjavaju iz HZMO-a.

Takav ugovor definiran je Bečkom konvencijom, a uime RH ga potpisuju predsjednik, odnosno Vlada, ovisno o sadržaju i namjeni, a potvrđuje ga Hrvatski sabor. Nadležno ministarstvo, u ovom slučaju MROSP, sudjeluje u izradi te pregovorima o ugovorima s drugom stranom, a kasnije i u izradi prijedloga zakona o sklapanju tog ugovora. Time hrvatski državljani koji žive i rade u državi potpisnici ugovora o socijalnoj sigurnosti s Hrvatskom imaju prava na socijalne usluge, tako i mirovinu, po propisima te zemlje, dok istovremeno državljani te zemlje ostvaruju socijalna i mirovinska prava po domaćim propisima.