Većina mlađih očekuje da će morati financijski pomagati svojim roditeljima, ali postoji jedan problem

Američki projekt AgeUp u veljači je predstavio rezultate svoje ankete o financijskom planiranju starosti s posebnim naglaskom na ulogu djece u životima svojih roditelja jednom kada ostare. Većina mlađih očekuje da će svojim roditeljima kad tad morati financijski pomoći, ali jako malo njih ima plan kako to napraviti.

Projekt AgeUp koji pripada Massachusetts Mutual Life osiguravajućem društvu jučer je predstavio novo istraživanje o tomu kako djeca umirovljenika razmišljaju o financijskom planiranju za svoje roditelje, piše insurancenewsnet.com.

Anketa je provedena nad 1.500 ispitanika u siječnju 2020. godine, a većim dijelom je ciljala ispitati odnos između djece i roditelja umirovljenika – koliko su upoznati s njihovom financijskom situacijom i bi li bili voljni pomoći ako zagusti.

Istraživanje je zanimljivo zbog međugeneracijskih odnosa, iako se, što se tiče mirovinskog sustava, primarno odnosi na stanovnike SAD-a. Tamo ne postoji klasičan mirovinski sustav; oni štede koliko mogu cijeli život, a onda sami kada uštede dovoljno novca odlaze u mirovinu, a ušteđevinu raspodjeljuju na ostatak života.

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Problem s tim je, što nitko ne zna koliko će još godina živjeti jednom kada prestane raditi, a sve veći broj umirovljenika živi 90-ak godina, pa u nekim slučajevima nadžive svoju ušteđevinu.

Većina mlađih želi pomoći, ali…

Većina ispitanika je odgovorilo da su spremni financijski podržati svoje roditelje, ali jako malo njih je upoznato s financijskom situacijom svojih roditelja. Nadalje, iako su izrazili spremnost da pomognu, jako malo njih već danas planira ili štedi za tu namjenu.

• 80% ispitanika se slaže s tvrdnjom da bi trebali misliti na svoje roditelje kada rade dugoročne financijske planove
• 68% njih misli da će financijski podržati roditelje kada i ako oni nadžive svoju mirovinsku štednju
• 67% njih smatra da će oni biti odgovorni za većinu financijskih odluka svojih roditelja ako oni uđu u deveto desetljeće života
• tek 47% smatra iznimno važnim razgovarati s roditeljima o njihovoj mirovinskoj ušteđevini

S druge strane:

• Samo 37% njih je uračunalo svoje roditelje u svoje financijske planove
• Ispitanici su temu financija svojih roditelja opisivali kao jako neugodnu, drugu najneugodniju iza seksa
• Čak 71% njih je odgovorilo da znaju malo ili nimalo o financijskoj situaciji svojih roditelja
• 56% ih je kazalo da nikad nisu razgovarali s roditeljima o financijama za mirovine, ili o tomu pričaju rijetko (jednom godišnje)

Trenutačno u SAD-u u mirovinu odlaze ljudi rođeni (većinom) 50-ih  godina prošloga stoljeća. Izgledno je da će velik broj njih podcijeniti očekivano trajanje svojih života, te da će kroz dvadesetak godina mirovine jednostavno iscrpiti sve što su uštedjeli. Teret toga trebao bi pasti na njihove potomke, a taj ciklus bi se mogao ponavljati i s generacijama koje dolaze.