Umiranje budućnosti: Rekordan broj Europljana odlučio se na eutanaziju!

Smije li netko biti gospodar svojeg ili tuđeg života najveće je etičko i moralno pitanje, kako u slučaju pobačaja, tako i sve zastupljenije eutanazije. Lani se na nju odlučio rekordan broj Europljana, a ove godine moglo bi ih biti još i više, zbog odluke koju je donijela Njemačka te referenduma koji se spremaju u Portugalu i na Novom Zelandu.

Imaju li neizlječivi bolesnici pravo umrijeti? Pozitivan odgovor na ovo pitanje daje sve više europskih zemalja, čija se politika kreće u smjeru odobravanja eutanazije i potpomognutog ubojstva. Među onima koji si žele skratiti muke nisu više samo stari i bolesni, nego i mlađu ljudi u terminalnim fazama bolesti, vegetativnim stanjima, s uznapredovalom multiplom sklerozom… Dok se lome koplja oko toga gdje povući granicu, uslugu eutanazije ljudi sve više koriste zakazujući termine u onim zemljama u kojima je ona dopuštena.

Nijemcima dozvoljeno ‘humano samoubojstvo’

Portugal i Novi Zeland ove bi godine na referendumu trebali odlučiti hoće li i pod kojim uvjetima dopustiti eutanaziju. Lani je u Belgiji rekordan broj osoba zatražio ovaj postupak,  2.023 osobe, pri čemu dolaze iz raznih zemalja, najviše Francuske. Cijena postupka je 3.500 eura, a trošak pokriva europsko zdravstveno osiguranje, piše T portal.

Njemački Savezni ustavni sud u Karlsruheu ukinuo je nedavno Paragraf 217 Kaznenog zakona donesen 2015. godine, a kojim je “komercijalna promocija institucionalno organizirane eutanazije” proglašena kriminalnim činom, nakon čega je terminalno oboljelim osobama koje su željele prikratiti si muke preostala jedino pomoć članova obitelji, jer zakon za njih nije predvidio kaznu, ili odlazak na eutanaziju u Belgiju, Nizozemsku ili Švicarsku.

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Šestero Nijemaca dobilo je sudsko dopuštenje da si okončaju život “humanim samoubojstvom”. Među njima je i 49-godišnji Harald Mayer koji je zbog multiple skleroze potpuno nepokretan, ovisan 24 sata dnevno o tuđoj pomoći, pri čemu pati od bolova i strahuje od smrti gušenjem.

Eutanazija i potpomognuto samoubojstvo dozvoljeni su i u deset američkih saveznih država, uz određena pravna ograničenja, kao i u Kanadi i Kolumbiji. Eutanaziju je lani nakon Viktorije legalizirala i Zapadna Australija. U Europe prve su to učinile Nizozemska, Belgija i Luksemburg te Švicarska kao zemlja izvan Europske unije. Belgija i Švicarska pritom su najpoželjnije destinacije za eutanaziju osobama iz zemalja u kojima ona nije dozvoljena.

Također, talijanski ustavni sud dekriminalizirao je potpomognuto samoubojstvo, španjolski parlament je ove veljače donio zakon o pravu na eutanaziju uz stroge uvjete, a Portugalci i Novozelanđani ove godine o tome odlučuju referendumom.

Liječnici podržavaju eutanaziju u raznim slučajevima

I liječnici tih zemalja zagovaratelji su eutanazije, prema jednoj anketi u Nizozemskoj od 1.500 ispitanih dostojanstveno umiranje podržalo ih je čak 90 posto. Pritom je riječ većinom o slučajevima terminalne faze karcinoma, ali 25 posto liječnika spremno je skratiti muke bolesnicima s uznapredovalom demencijom i onima s psihijatrijskim problemima. U Belgiji je dopuštena eutanazija djece, a zabilježen je bizarni slučaj 17-godišnjakinje kojoj je liječnik izašao u susret jer je patila od teške depresije i anoreksije.

Željeli mi ili ne, eutanazija više ne egzistira samo kao visoko moralno-etično pitanje, nego stvarni čin za kojim ljudi diljem svijeta izražavaju sve veću potrebu. Jedan od razloga može biti što živimo sve dulje, ali ne i kvalitetnije, dok je kvaliteta, sasvim paradoksalno, postala životni imperativ kroz veličanje kulta mladosti i zdravlja. No, očito smo u životnim izazovima sve manje sposobni preuzeti teret brige o bližnjima pri čemu takav međuovisni odnos u komercijalnom kapitalizmu više nikoga ne čini sretnim, ni bolesnika ni zakonskog skrbnika. Iz istog razloga, naime, sve više bolesnih i starijih osoba umire samo, što dalje od očiju obitelji. A kada se takva agonija produljuje u nedogled, javlja se želja za smrću.