Zdravlje Profesorica psihologije savjetuje: Kako se nositi s brigom za starije članove obitelji?

Profesorica psihologije savjetuje: Kako se nositi s brigom za starije članove obitelji?

Janja Pilić
Janja Pilić

01. svibanj 2026.

Profesorica psihologije savjetuje: Kako se nositi s brigom za starije članove obitelji?

Briga za starije | Foto: Pexels

Profesorica psihologije Gordana Kuterovac Jagodić savjetuje kako se nositi s brigom o starijoj osobi. Ističe i pozitivne strane takve odgovornosti.

Redovita profesorica u trajnom zvanju razvojne psihologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (FFZG) Gordana Kuterovac Jagodić podijelila je svoje preporuke i savjete za odraslu djecu i rodbinu koji su preuzeli brigu za starije u obitelji, za koju postaje i državni mehanizmi potpore, o čemu smo pisali ovdje. Priznaje da se radi o situacijama koje su emocionalno i fizički izazovne i teške za obje strane, a kod onih koji se brinu se javlja i psihološki fenomen njegovateljskog stresa. Istovremeno, naglašava da iz takve brige mogu proizaći i lijepe stvari kao što su razvoj suosjećanja, otkrivanje obiteljske povijesti te manji ageizam, na koji je upozorila Stranka umirovljenika (SU) povodom Globalnog međugeneracijskog tjedna, o čemu smo pisali ovdje.

Najekonomičniji oblik skrbi nije uvijek najpraktičniji

- Iako se starost ne smatra nikakvom bolešću nego nekakvim prirodnim procesom, često su za stariju dob vezane i mnogobrojne zdravstvene teškoće, navela je profesorica te dodala da se nerijetko njega za starije preuzima 'navrat-nanos' nakon iznenadne pojave zdravstvenih problema poput onih uzrokovanih padovima ili moždanim udarima.

Postoji više mogućnosti kako svakodnevnu brigu o bolesnima i nemoćnima starijima prenijeti na nekog drugog. Može se smjestiti u dom, a može mu se u kuću dovesti vanjska pomoć u obliku njegovateljice, no obje opcije dolaze s visokim troškovima. Naizgled najpraktičnija, a vjerojatno najekonomičnija opcija je zajednički život koji zahtjeva dodatno vrijeme odraslog djeteta. U toj situaciji, teško je objema stranama, naglašava profesorica.

- Teško je roditelju koji, osobito ako je bio dugo samostalan i aktivan, a sad se ne može kretati ili raditi sve što bi htio, navela je Kuterovac Jagodić te dodala da se može osjećati kao da je teret drugima dok to ne želi biti.

Stariji su u opasnosti od infantilizacije

Odrasloj djeci je tada teško svoje nekad snažne roditelje, koji su ih nekad štitili, gledati slabe, u potrebi za pomoći i pažnjom. Dolazi i do svojevrsne zamjene uloga pri čemu roditelj koji je za dijete brinuo u djetinjstvu sada postaje osoba za koju se njegovo dijete brine. Profesorica upozorava na opasnost od infantilizacije starijih od rodbine koja se brine za njih. Tada na primjer odrasla djeca, iz straha da bi se nešto loše moglo dogoditi, na sebe preuzimaju zadatke za koje su njihovi roditelji i dalje sposobni.

- Dobro kad se starijoj osobi za koju se brine ostaviti da sama radi stvari koje može bez obzira na rizike jer će tako biti zadovoljnija, manje depresivna i u boljem stanju nego da je ovisna o nekom drugom, objasnila je profesorica te dodala da se granice trebaju postaviti nježno i ljubazno, uz obzir za mišljenje starijih i njihovo uključivanje u važne odluke.

Granice su važne i kad u odnosu tijekom suživota iskrsnu neke rane iz djetinjstva, odnosno stara obiteljska dinamika kao što su roditeljsko kritiziranje, autoritarnost i velika zahtjevnost. U odrasloj djeci se tada javlja frustracija pa može doći do povremenih konflikta. Važno uspostaviti ravnotežu između suosjećanja, vlastitih granica, potreba starijih članova obitelji i neke realnosti u pružanju njege. Pri tom Kuterovac Jagodić savjetuje izbjegavanje perfekcionizma koji može dovesti do njegovateljskog stresa.

Razgovori o situaciji pomažu sa stresom

- On podrazumijeva brojne teškoće tog njegovatelja kao što su osjećaj da smo zarobljeni, da nemamo slobodu da odemo koliko želimo, kuda želimo, da nemamo slobodne vikende, da ne možemo otići dulje na neki put, nabrojala je profesorica te dodala da stanje može uključivati i poremećaj spavanja zbog kroničnog umora, depresivnost, sagorijevanje, slabiju kvalitetu života pa i vlastite zdravstvene vlastite probleme.

Potrebna je jako velika psihološka stabilnost da se bolest i nemoć starijeg člana obitelji izdrži. Ne treba očekivati da će njegovatelj uvijek biti pribran i potpuno je normalno da se i rasplače i da je bijesan. Normalno je i da se osoba osjeća nepravedno što je u takvoj situaciji, a i što je njihov roditelj, odnosno stariji član obitelji u takvoj situaciji. Nakon što si to dopusti, većina ljudi se opet pribere, a najbolje su kad tu emociju podijele u razgovoru s drugima.

- Ja sam se baš našla neki dan sa svojim prijateljima koji, kao i ja, imaju roditelje koji su nemoćni i jako puno smo razgovarali, žalili se jedni drugima te tješili, podijelila je profesorica i dodala da takva vrsta podrške, od ljudi u sličnoj situaciji, pomaže njegovateljima da se ne osjećaju usamljeno, ograničeno ili zarobljeno u svojim teškoćama.

Od starije osobe više generacija može profitirati

Osoba koja je odgovorna za njegu si treba priznati kad joj je teško i tražiti pomoć kad je to potrebno. Brigu je dobro organizirati tako da se rasporedi među članovima obitelji, kad je to moguće. Na primjer, ako starija osoba ima više djece, dobro je da briga ne padne samo na jedno. Također, pomoći mogu i supružnici ili djeca njegovatelja, istaknula je Kuterovac Jagodić. Tako će član obitelji koji se brine za stariju osobu dobiti potreban odmor.

Osim toga, profesorica predlaže i da osoba koja njeguje uključi stariju osobu u svoje interese. Na primjer, ako se opušta uz čitanje knjige, može sa starijim članom obitelji za kojeg se brine sjesti i čitati. Tako će zajedno uživati u aktivnosti koja istodobno opušta i zbližava.

Važno je i da se sa starijom osobom za koju se brine ne razgovara samo o svakodnevnim pitanjima koja se tiču obroka, higijene i slično. Profesorica preporučuje da se sa starijima priča o njihovom životu, uspomenama, obiteljskoj povijesti te lijepim danima iz mladosti. Smatra da se u te razgovore treba uključiti i mlađe članove obitelji, unuke te praunuke, jer više generacija može od takvog dijeljenja znanja može imati koristi.

Djeca profitiraju od emocionalnog učenja uz starije

- Treba imati na umu da postoji veliki ageizam, da mladi ljudi imaju puno predrasuda i neznanja o starijim osobama i ne žele s njima imati i nemaju puno kontakta, objasnila je Kuterovac Jagodić te dodala da mladi koji žive s bakom ili djedom koji trebaju skrb puno profitiraju od emocionalnog učenja, razumijevanja koje će steći za starije osobe te općenito empatije koju će razviti.

Njihovi roditelji pri tom trebaju paziti na to da ih ne preopterete zato što djeca imaju svoje razvojne zadatke kojima se treba baviti. Svakako, dati im pokoji mali zadatak kako pomoći baki ili djedu će olakšati život roditeljima i razveseliti starije. No treba paziti na granice i s jedne i druge strane kako bi ostali roditelji svojoj djeci umjesto da postanu roditelji starijima. U slučajevima kad tri generacije žive zajedno, odrasla djeca osjećaju pritisak da moraju brinuti za sve i stres se gomila.

- Kad Vam je teško, uvijek se treba sjetiti da je to Vaš roditelj, mama ili tata, netko koga volite za koga ćete učiniti još taj mali napor, napomenula je profesorica te dodala da je zapravo biti uz nekoga tko umire za tu osobu nešto najljepše što se može dogoditi.

Pridružite se našoj Viber zajednici i prvi saznajte sve informacije.

Da biste nastavili sa čitanjem naših pretplatničkih tekstova, morate se pretplatiti.