Vremeplov [7.12.] Preminuo Vlado Gotovac, hrvatski književnik, filozof i političar

[7.12.] Preminuo Vlado Gotovac, hrvatski književnik, filozof i političar

Po mnogima uzor od čovjeka i jedan od naših najboljih govornika uopće, hrvatski pjesnik, esejist, filozof, disident i političar Vlado Gotovac preminuo je 7. prosinca 2000. u Rimu. U vrijeme bivše socijalističke Jugoslavije smatran je hrvatskim nacionalistom te je u svojim javnim nastupima uvijek tražio veću slobodu.

Vlado Gotovac | Foto: Screenshot Youtube

Gotovac je rođen u Imotskom, 18. rujna 1930. Maturirao je u Zagrebu u u Klasičnoj gimnaziji, a diplomirao filozofiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Prvi svoj rad objavio je 1952. godine Od 1955. do uhićenja 1972. – kada je bio glavni urednik Hrvatskog tjednika – Gotovac je zaposlen kao novinar i urednik Redakcije kulture i drame na Radioteleviziji Zagreb. Bio je glavni urednik Hrvatskog tjednika za vrijeme Hrvatskog proljeća, a posebno je značajan Gotovčev uvodnik „Čuvanje nade“, posljednjeg izvanrednog broja Hrvatskog tjednika. Kao jedan od „proljećara“ osuđen je na četiri godine zatvora kao politički zatvorenik, tri godine gubitka građanskih prava, kao i prava zaposlenja u državnoj službi, prava na objavljivanje i zabranu javnog nastupa. Zbog intervjua Švedskoj televiziji 1977. ponovno je osuđen u montiranom političkom sudskim postupku na dvije godine zatvora i četiri godine gubitka građanskih prava.

Djelovanje u suverenoj Hrvatskoj

Vlado Gotovac se konačno zapošljava na Hrvatskoj radioteleviziji kao savjetnik direktora 1990. Kratko nakon toga, izabran je za predsjednika Matice hrvatske. Dvije godine kasnije kao kandidat HSLS-a izabran je u Hrvatski sabor. Tamo se prometnuo u jednog od najrječitijih i najvatrenijih kritičara Franje Tuđmana, čiji je režim optuživao za autoritarnost. Kao jedan od najuglednijih opozicijskih političara, 1996. daje ostavku na mjesto predsjednika Matice i biva izabran za čelnika HSLS-a.

Međutim, za tzv. zagrebačke krize ispostavilo se kako mu nedostaju praktične političke vještine, te je ugled njegove stranke ozbiljno narušen pregovorima koje je vodio s vladajućom strankom HDZ. Na izborima 1997. kandidirao se za predsjednika RH, a završio na trećem mjestu, iza Tuđmana i SDP-ova kandidata Zdravka Tomca. Nakon izbora je došlo do borbe za vlast između Gotovca i Dražena Budiše, koji se zalagao da se HSLS koalicijski veže uz HDZ. Gotovac, koji se tome protivio, na stranačkoj je konvenciji poražen, te je zajedno s pristašama izašao iz HSLS-a i formirao Liberalnu stranku, čiji je postao čelnik.

Maestralni govor na Krešimirovu trgu u Zagrebu 1991.

Mnogima je najviše ostao u sjećanju po govoru na Krešimirovu trgu u Zagrebu ispred ondašnje zgrade Komande V. vojne oblasti Vojnog suda 30. kolovoza 1991. u povodu prosvjeda majki vojnika koji su silom zadržani u ondašnjoj JNA. Autor je 14 zbirki pjesama i sedam proznih ostvarenja, među ostalim: Moj slučaj (1989.) i Znakovi za Hrvatsku (1996.). U zatvoru je napisao svoje najveće djelo Zvjezdana kuga, koje je objavljeno tek 20 godina kasnije, 1995. Mnogi ističu kako im je po moralnosti bio i ostao uzor čovjeka i političara.

Preminuo je 7. prosinca 2000. u Rimu.

– Jedini smisao mog rada je u nastojanju da se osigura prava, ljudska, pravedna i slobodna zajednica – za sve i svugdje; zajednica koja raznolikost ne samo podnosi, nego joj se i raduje upravo onako, kako se graditelji katedrale u Chartresu raduju, kad iz raznobojnih stakala slažu svoje vjerničke rozete. Tako radostan i tako raznolik svijet – to je moj san! Ako zbog njega moram biti suđen, ja na to pristajem jer bez tog sna ni ja, ni moje djelo nemamo nikakvog smisla, rekao je Vlado Gotovac na suđenju u Zagrebu, 1981.