[17.3.] Umro Antun Gustav Matoš, jedan od najboljih hrvatskih književnika

Antun Gustav Matoš bio je hrvatski pjesnik, feljtonis, putopisac, esejist i novelist. Bio je centralna figura kulturno-umjetničkog pravca moderne i jedan od najinovativnijih pisaca u povijesti hrvatske književnosti. Rođen je u Tovarniku, u Srijemu, a obitelj mu potiče iz Senja i Hercegovine. Rano se preselio u Zagreb gdje je pohađao školu te je govorio kako je “Bunjevac porijeklom, Srijemac rodom, a Zagrepčanin odgojem”.

Do sedmog razreda bio je učenik gornjogradske Klasične gimnazije, a sedmi razred je pohađao dva puta jer je imao jedinicu iz fizike, i pazite sad, hrvatskog jezika. Nakon srednje škole, upisao je Vojni veterinarski fakultet u Beču kojeg nije uspio završiti. Ostala mu je samo jedna opcija – odlazak u vojsku, kojoj se pridružio 1893. godine.

Najpoznatija djela napisao je u emigraciji

Nakon godinu dana službe u vojsci, Matoš je dezertirao i otišao u Beograd 1894. godine. Tamo je boravio u kultnoj kavani “Dardaneli” gdje su se okupljali književnici, glumci i nezavisni novinari. Počeo je pisati novinarske članke i kritike u časopisu Nada kojeg je uređivao S. S. Kranjčević.

Matoš se 1899. godine odselio u Pariz gdje se upoznao s pjesništvom Charlesa Baudelairea, Theophilea Gautiera, a preko njemačkih i francuskih prijevoda upoznao je i djelo američkog pisca Edgara Allana Poea. U Francuskoj, koja je na prijelazu u 20. stoljeće bila prava kolijevka avangardnih književno-umjetničkih pokreta, pratio je zbivanja na području umjetnosti te prikupio znanje i iskustvo kojima je višestruku nadišao umjetničku i književnu kulturu svojih hrvatskih suvremenika.

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

U pet godina koje je proveo u Francuskoj, napisao je petnaestak novela, među kojima i mnoge antologijske (Nekad bilo – sad se spominjalo, Balkon, Cvijet sa raskršća i dr.)

Iako se nikada aktivno nije bavio politikom, bio je inteligentan i načitan. Zbog toga što se uspio posvađati s mnogim političkim i književnim opcijama u Hrvatskoj istupio je iz Čiste stranke prava i počeo se družiti s mlađim piscima poput Vladimira Čerine i Tina Ujevića.

 Matoševa ostavština

Matoš je bio izvrstan kritičar i esejist. Često je polemičkim duhom raspravljao sa suvremenicima. Oduvijek je na umjetnos gledao kao jednu granu ljepote i nikada nije pravio razlike između različitih književnih vrsta. Njegov rad zauzima važno mjesto u povijesti hrvatske književnosti i slobodno se može reći da bez njegove poezije i eseja ne bi bilo hrvatske književnosti u obliku kakvom ona danas postoji.

Hrvatska umjetnost je kaskala za europskom, a Matoš je sa svojim iskustvom u Francuskoj i književnom inventivnošću započeo razdoblje moderne u Hrvatskoj.

Umro je na današnji dan 1914. godine od posljedica raka grla.

_____________________________

Pročitajte što se dogodilo jučer [16.3.] na linku ovdje.