[20.6.] Puniša Račić u Narodnoj skupštini ubio dvoje ljudi i smrtno ranio Stjepana Radića
Puniša Račić bio je jedan od najvjernijih podanika srpskog kralja Aleksandra u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. Na današnji dan izvršio je najpoznatiji atentat u hrvatskoj povijesti: s govornice je pištoljem počeo pucati na zastupnike Hrvatske seljačke stranke.Pucao je na predsjednika HSS-a Stjepana Radića koji je od posljedica ranjavanja preminuo nepuna dva mjeseca kasnije.
Foto: Stjepan Radić | Youtube screenshot
Na današnji dan 1928. godine dogodio se Atentat u Narodnoj skupštini. Nakon što je u sabornici nastala velika svađa, srpski zastupnik Radikalne stranke Puniša Račić izvadio je revolver i krenuo pucati po zastupnicima Hrvatske seljačke stranke.
Ubio je Pavla Radića i Đuru Basarička, a glavna meta mu je bila Stjepan Radić, kojem se još na prošloj sjednici prijetio da će ga ubiti. Stjepan Radić smrtno je ranjen, a ranjeni su još Ivan Pernar i Ivan Granđa.
Tijek svađe
Krajem 20-ih godina prošloga stoljeća tenzije su u “prvoj Jugoslaviji” bile na vrhuncu. Političari su se neprestano borili oko uređenja država i podjele vlasti, a središnja i glavna osoba bio je kralj Aleksandar koji je težio uvođenju vlastite diktature. Budući da su Srbi bili u povlaštenoj poziciji u odnosu na ostatak naroda, Hrvati su iznjedrili Hrvatsku seljačku stranku koja je tada bila na vrhuncu svoje političke moći.
Radića su molili da ne ode na skupštinu u Beograd tog dana, budući da se nekoliko tjedana prije preko novina najavljivalo njegovo ubojstvo. Radić je ipak otišao, iako je morao svojim zastupnicima obećati da neće pričati niti produbljivati tenzije.
Na današnji dan u 9:45 sati sjednica je službeno započela. Tenzije su odmah nastale budući da su zastupnici HSS-a krenuli citirati zapisnik s prošle sjednice, u kojoj je Puniša Račić govorio da Radića treba ubiti, odnosno da u Jugoslaviji neće biti mira dok je on živ.
Kada se Puniša Račić popeo na pozornicu i krenuo sa svojim govorom u kojem je pozivao na ubojstvo, krenula su negodovanja HSS-ovaca, što je stvaralo dodatnu napetost. Tek na kraju Račićevog govora, zastupnik Ivan Pernar optužio je Račićeve radikale da su lopovi i da pljačkaju narod.
Račić se strašno naljutio i viknuo:
“Tražim g. predsjedniče da ga kaznite ili ću ja da ga kaznim. Tko god bude pokušao da se stavi između mene i Pernara, poginuti će!”
Atentat
U nepunoj jednoj minuti nastao je ogroman kaos. Kada je Račić izvadio revolver, srpski ministri su ga pokušali zaustaviti. Račić se uspješno otrhvao i opalio hitac u Pernara kojeg je pogodio centimetar iznad srca. Nakon toga je naciljao u Stjepana Radića, ali je pogodio Đuru Basaričeka koji ga je pokušao spriječiti. Zastupnik Ivan Granđa pokušao je Radića zaštititi svojim tijelom, ali je i on upucan.
Tek tada je imao Stjepana Radića “čistog” na vidiku, upucao ga je u trbuh. Pavle Radić je skočio prema Račiću, ali je i on završio s metkom, centimetar ispod srca. Bilo je očito kako puca samo u hrvatske zastupnike.
Račić je pobjegao kroz ministarsku sobu vičući “Živela Velika Srbija!”
Drastične posljedice
Nakon atentata u Narodnoj skupštini, politička se situacija drastično radikalizirala. Uslijedili su veliki prosvjedi budući da su Hrvati ovo doživjeli kao napad na čitavu Hrvatsku. Samo se u Zagrebu okupilo 100.000 prosvjednika.
Sam Radić je od posljedica ranjavanja preminuo nepuna dva mjeseca kasnije.
Josip Broz tada je bio politički tajnik Mjesnog komiteta KP u Zagrebu i pozvao je letkom radništvo i građanstvo na prosvjede protiv režima i uputio proglas seljaštvu na zajedničku akciju s radništvom.
Vrhunac cijelog događaja dogodio se 6. siječnja 1929. godine, kada je kralj Aleksandar uveo diktaturu, raspustio Narodnu skupštinu i zabranio djelovanje svim političkim strankama. Zabranjeni su politički skupovi, djelovanje sindikata i uvedena je stroga cenzura.
Diktatura i cenzura su plodno tlo za radikalne političke opcije, koje su na koncu na svim stranama pokazale svoje lice u Drugom svjetskom ratu.
___________________________
Pročitajte što se dogodilo jučer [19.6.] na ovom linku.
