[12.11.] Otišao legendarni pjesnik Tin Ujević, pronašli smo nekoliko zanimljivih anegdota iz njegovog života

Na današnji dan 1955. godine otišao je najveći hrvatski pjesnik 20. stoljeća, Augistin Josip Ujević. Rodio se u turskoj kuli u Vrgorcu, nedaleko od Dizdara. Poeziju je počeo pisati u trinaestoj godini, ali iz tog perioda ništa nije sačuvano. Neke od njegovih najdražih pjesama su završile u košu za smeće nekih urednika…

Ponovno je počeo pisati tek kada je upisao studij hrvatskoj jezika i književnosti, klasične filologije, filozofije i estetike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Tada je uspješno objavio svoj prvi sonet “Za novim vidicima” u časopisu “Mlada Hrvatska”.

U Zagrebu se kretao u pravaškim krugovima, bio je žestoki protivnik Austrougarske vladavine nad Hrvatskom. Najveći utjecaj na njega ostavio je A. G. Matoš.

Ujević je bio pametan čovjek, tako da mu nije dugo trebalo da se razočara u politiku. Zauvijek ju je napustio i posve se predao književnosti i svojoj najvećoj ljubavi – poeziji. Živio je boemskim načinom života, iako je bio jedan od najpopularnijih ljudi tada. Kao boem, doživio je razne zanimljve anegdote.

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Na klupi

Jednom, dok je spavao na klupi u parku, Ujevića je probudio lokalni policajac. No, čim je vidio da je riječ o tada već slavnom književniku, počeo se žurno ispričavati.

-“Ma… ne morate mi se ispričavati, iako bi bio red da ste prvo probudili podstanara”, rekao je Tin aludirajući na srpskog pjesnika Radu Drainca koji je spavao ispod klupe.

U brijačnici

Za vrijeme brijanja u brijačnici Tin nije volio sudjelovati u razgovorima. Svejedno, brijač mu je često dosađivao forsiranim razgovorima i masom pitanja.

-“Kako hoćete da vas obrijem?”

-“Bez riječi”, mirno mu je odgovorio Ujević.

Neženja

Tin Ujević ostao je neženja cijeloga svog života. Kada ga je neki prijatelj upitao zašto se ne ženi, Tin mu je odgovorio: “Ljudi se trebaju ženiti, bogovi mogu, a pjesnici ne smiju”.

“Rekao si dva”

Iznimno domišljat i lucidan, Tin je uvijek imao spreman odgovor na svako pitanje. Jedan veseljak iz njegovog društva vidio ga je s praznom čašom u gostioni, prišao mu i rekao: “Slaži nešto na brzinu i platit ću ti špricer.”

Tin ga nije ni pogledao i odmah mu je dobacio: “Ne, prijatelju, rekao si dva špricera!”.

Ujević protiv Krleže

Ujević i Krleža bili su estetske suprotnosti. Krleža je težio egzatnošću i preciznosti, a Ujević je uvijek bio malo osjećajniji i zamišljeniji. Cijenili su se, ali daleko od toga da su bili prijatelji.

Jednoga dana Krleža ulazi u kavanu u kojoj je sjedio Ujević i kaže: “Dobar dan ljudi, a i tebi pijani pjesniče.”

Tin mu odgovori: “Dobar dan i tebi, zastavo svih boja.”

___________________________

Pročitajte što se dogodilo jučer [11.11.] na ovom linku.