[1.5.] Radnici u Chicagu izašli na ulice pod parolom: 8 sati rada, 8 sati rekreacije, 8 sati odmora

U spomen na velike radničke prosvjede koji su se održali u Chicagu 1. svibnja 1886. godine, taj datum se diljem svijeta obilježava kao Međunarodni praznik rada. Vrhunac štrajkova dogodio se upravo u Chicagu kada je na ulice izašla masa od 50.000 radnika koju su svoje zahtjeve istaknuli u popularne tri osmice: 8 sati rada, 8 sati odmora i 8 sati rekreacije.

Industrijalizacija u 19. stoljeću donijela je dosta dobroga, ali u najranijim fazama dosta lošega. Najviše su ispaštali tadašnji obični radnici. Oni su bili nemilosrdno iskorištavani od vlasnika tvornica i drugih poslodavaca. U Chicagu su radnici radili za nekoliko dolara na dan, radili su svakodnevno i do 18 sati. Uz to, tvornice su iskorištavale i dječju radnu snagu i time su društvo gurali na rub egzistencije.

Ta situacija rezultirala je nizom štrajkova u kojima su se zahtjevali dostojniji uvjeti rada i života. SAD su tada imala najbržu rastuću industriju – a prvomajski praznik rada zauvijek će biti vezan za grad Chicago.

Radnici u Chicagu se izborili za sve radnike u svijetu

Vrhunac štrajkova dogodio se upravo u Chicagu kada je na ulice izašla masa od 40.000-50.000 radnika koju su svoje zahtjeve istaknuli u popularne tri osmice: 8 sati rada, 8 sati odmora i 8 sati rekreacije. Vlasti su na prosvjednike poslale jake policijske snage te je među njima i prosvjednicima izbio žestoki sukob pri čemu je šest radnika ubijeno, a njih pedesetak ranjeno. Radnici su uhićeni u velikom broju, a vođe štrajka su izvedeni pred sud. Petero vođa štrajka je osuđeno na smrt, a trojica na dugogodišnju zatvorsku kaznu.

Tri godine kasnije, na prvom kongresu Druge internacionale odlučeno je da će se, u spome na čikaške radnike, svakog 1. svibnja održavati prosvjedi dokle god radnici ne izbore pravo na dostojanstven život i rad. Već sljedeće godine taj dan se počeo slaviti kao Međunarodni dan opće solidarnosti radništva.

Trebalo je proći nekoliko desetljeća dok su se radnici, prvestveno u demokratskim zemljama, djelovanjem sve jačih sindikata uspjeli izboriti za svoja prava sporazumjevajući se s poslodavcima uz posredovanje države. U totalitarnim režimima i nerazvijenim državama radnici su bili zaštićeni samo deklarativno, a u stvari su bili izrabljivani “za boljitak države”.

U Hrvatskoj je prvi svibnja prvi puta obilježen još 1890. godine kada su radnici također tražili prava sažeta u zahtjeve tri osmice. U Zagrebu je održano niz skupova i prosvjeda, a najveći je održan u zgradi Hrvatskog doma gdje su govornici naglašavali: “Mi smo za rad, ali hoćemo živjeti kao ljudi”.

U neovisnoj Hrvatskoj 1996. godine Sabor je donio odluku da je 1. svibnja neradni dan koji se obilježava kao praznik pod nazivom Blagdan rada, to je izmjenjeno 2001. godine kada je službeni naziv izmjenjen u Praznik rada.

_____________________________

Pročitajte što se dogodilo jučer [30.4.] na linku ovdje.